Donosimo činjenice – što nisu informacije da će muškarci nahrliti u ženske zahode, a dječaci u vrtiću lakirati nokte
Istanbulska konvencija i na desnici i na ljevici doista izaziva mnoštvo strasti, a tolika strast ponekad pomuti razum. Tako smo i danas u Saboru čuli nekoliko bedastoća, a kako se bedastoće Hrvatskom šire brže od pameti, nije ih lako zaustaviti. Ali vrijedi pokušati.
Rodna ideologija, dječaci u ženskim svlačionicama, zoofilija, pedofilija. Nema što Istanbulska konvencija neće donijeti Hrvatskoj – ako se pita političare.
“Cilj te rodne ideologije je razbiti stvarnost dva spola i nametnuti zastrašujuću viziju svijeta u kojoj ne postoji ni muškarac ni žena”, izjavio je Željko Glasnović, saborski zastupnik.
“U dokumentu ima puno rodne ideologije, pročitali smo ga mnogo puta”, tvrdi Hrvoje Zekanović, saborski zastupnik (HRAST).
Ne! Rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji se ne spominje. U članku 3. – spominje se rod koji označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce, ali i rodno utemeljeno nasilje nad ženama usmjereno na ženu zbog toga što je žena.
Rod se u hrvatskom zakonodavstvu nalazi od Ive Sanadera, točnije od 2008. u Zakonu o suzbijanju diskriminacije ali do sad nitko nikoga rodom nije plašio.
“Spol je ono s čim se rodimo, to nas čini onima što jesmo: muškarac ili žena. Rod je ono što nam društvo postavlja kao određene uloge. Nije točno da je ista skrivena. Znate zašto, jer ova konvencija nije orijentirana samo na žene nego na cijelu obitelj, a obitelj čine i djeca”, izjavila je Branka Žigante Živković, sutkinja Visokog prekršajnog suda.
Istanbulsku konvenciju među prvima je ratificirala Bosna i Hercegovina u kojoj kažu – pet godina poslije: nasilje više nije problem samo unutar četiri zida.
“Osim te transformacije percepcije nasilje nad zenama u javnosti došlo je i do dodatne institucionalizacije samog odgovora na nasilje u porodice. Istanbulska konvencija uistinu diže standarde zaštite i propisuje inovativne načine kako da se bavimo ovim društvenim problemom”, kazao je Saša Leskovac, stručni savjetnik Agencije za ravnopravnost spolova BiH.
Konvenciju su ratificirale katoličke Poljska i Italija, ali i susjedna Srbija gdje kažu – promjene su već vidljive.
“Samo prošle godine u Hrvatskoj je ubijeno 20 žena, najviše u zadnjih sedam godina.
Prema posljednim podacima – 2016. više od 13.000 puta dogodilo se nasilje u obitelji. Više od pola je tjelesno nasilje. Da danas ratificiramo Istanbulsku – promjene bi brzo vidjeli – kažu u kolektivu Faktiv.
“Hrvatska nema neke osnovne, temeljne stvari, a to je jedna telefonska linija koja bi radila 24 sata dnevno – sedam dana u tjednu kod nas. Vi ako se nasilje događa prema vama u 2 ujutro nemate koga pozvati. Drugo, nemamo nijedan Rape crisis centar što je zaista izuzetno problematično jer na ovaj broj stanovnika trebali bismo ih imati 11. Nedostaje nam nekoliko stotina mjesta u skloništima”, ističe Paula Zore, feministički kolektiv Faktiv.
To su činjenice – za razliku od toga da će muškarci nahrliti u ženske zahode, a dječaci u vrtiću lakirati nokte.
Leona Šiljeg