‘Nedostaje politička volja za suzbijanje korupcije i nedostaje, što je jako važno, volja građana da korupciju prepoznaju, prijave i sankcioniraju.’
Pokraj javnosti i medijima uvijek atraktivnih pitanja tko je što jeo i pio, tko je s kim i zašto dolazio, tko je u Klubu svirao, a tko plesao, možda nije loše podsjetiti i da cijela afera nije počela zbog ribe, vina i tamburaša nego zbog sumnji u korupciju.
Pogledajte više u Videoprilogu:
I to ne korupciju pekom nego gepekom punim novaca. I to osobe koja je već desetljećima u samom društvenom, političkom i gospodarskom vrhu Hrvatske. Dragan Kovačević je, podsjetimo, 10 godina bio direktor strateškog državnog poduzeća, cijenjen i zdesna i slijeva i odozgora i odozdola, nikad razmetljiv i bahat, tako nam se bar činilo dok nismo doznali što danas znamo.
I sad se opet moramo suočiti s činjenicom da su korupcija i sumnje u korupciju i horizontalno i vertikalno ugrađene u svaku stepenicu našeg društva i naše države. Bez obzira koliko se ova ili ona Vlada klela u borbu protiv korupcije, bez obzira koliko USKOK i DORH slučajeva otkrili i ljudi priveli, povijest Hrvatske države je zapravo povijest korupcije.
Od nacionalizacije do privatizacije, od zapošljavanja rodbine i stranačkih drugova do javnih nabava, od viskija za liječnika do milijuna za premijera. Ponekad se čini da se bez korupcije više ne može, nego što se bez nje može.
Kako izgleda unutrašnjost famoznoga Kluba Dragana Kovačevića, tko je od moćnika sve tamo bio i što je radio, i jesu li bile i eskort dame – o tome se ovih dana puno više govori nego o milijunima u kešu koje su istražitelji pronašli u Kovačevićevoj Toyoti kod Samobora, iako nema ni kune prijavljene ušteđevine, ili kako je uz tri prijavljena u Zagrebu imao još četiri stana, a klet za koju je naveo da vrijedi 60 tisuća kuna ispala je vila s bazenom.
Jednako se više priča o tome da Josipa Rimac uzničke dane koristi za pisanje knjige i kako boravak iza rešetaka na nju utječe pa kada sutra, kako se očekuje, iziđe iz Remetinca, malo tko će znati sve krakove koruptivne hobotnice u aferi “vjetroelektrane”.
Odemo li dalje u prošlost, gotovo nitko se ne sjeća ni imena glavnih aktera afere farbanja tunela i drugih muljaža u HAC-u za što već više od deset godina nakon spektakularnih hapšenja još nema ni suđenja.
A više od pet godina prošlo je otkako je uhićen bivši šef Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević u aferi Remorker – pamti se samo kolekcija trofeja iz njegova podruma, a ispod radara prolazi vijest da mu je baš danas ponovno odgođeno suđenje jer kasne nalazi vještačenja.
Sve to događa se u zemlji u kojoj sve vlade u posljednjih 20 godina tvrde kako se odlučno i beskompromisno bore protiv korupcije, za to smišljaju strategije, akcijske planove i nacionalne programe, činila je to čak i ona vlada koju je predvodio danas najpoznatiji hrvatski okrivljenik.
“Ne želimo osjećaj bespomoćnosti, osjećaj da se ne može ništa napraviti, i ono što je rečeno uvodno, ‘imam li ja nekoga tamo da mi to sredi ili nemam’, i da o tome ovisi moj uspjeh”, rekao je Ivo Sanader 10. ožujka 2006., u vrijeme kad je bio premijer.
Uspjeh u ovoj borbi, kako primjećuju stručnjaci koji godinama prate korupciju u javnom sektoru, bio je najvidljiviji u vrijeme kada smo zbog pristupanja Europskoj uniji morali djelovati ne bismo li ispuniti stroge uvjete u području pravosuđa. Iako i danas građani imaju dojam da je korupcija u Hrvatskoj sveprisutna.
“Građani se i sami u svakodnevnoj poslovanju u to uvjeravaju, pogotovo je teško naći zaposlenje u javnom sektoru bez takozvane “veze”, to je isto jedna vrsta korupcije. Privatni poduzetnici jednako tako cijelo vrijeme pričaju da moraju plaćati “korupcijsku rentu” i uračunavati u troškove i da je zbog toga Hrvatska skupa zemlja”, kaže Jelena Budak, znanstvena savjetnica na Ekonomskom institutu.
Crnu percepciju korupcije među građanima potvrdilo je istraživanje Eurobarometra iz prosinca, u kojem se golemih 97 posto izjasnilo da je korupcija u Hrvatskoj raširen problem, a samo dva da je rijedak. Isto tako, zanimljivo je i da čak 69 posto građana smatra da je razina korupcije u posljednje tri godine povećana, četvrtina njih da je nepromijenjena, a samo četiri posto da je smanjena. Građani imaju dojam da borba protiv korupcije ne postoji, kaže direktorica Tranysparency Internationala Hrvatske.
“Suština borbe protiv korupcije jest da imate sudske postupke koji se vode u razumnoj mjeri, da imate sankcije koje će pratiti težinu djela i treća stvar, da se sva ona imovina koja je nezakonito stečena oduzme. Kada će se to dogoditi, onda će stvarno postojati borba protiv korupcije”, navodi Davorka Budimir, direktorica Tranysparency Internationala Hrvatska.
I aktualna Vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem silno se trudi dokazati svoju borbu protiv korupcije.
“Baš nikada nikome neću dopustiti da meni osobno ili ovoj Vladi lijepe etiketu korupcije”, tvrdi premijer Plenković.
Stav nije promijenio ni odlazak čak 14 ministara zbog raznih afera ili propusta. Štoviše, vlada koju predvodi jedina politička stranka koja se zbog korupcije našla na sudu upravo stvara novu strategiju suzbijanja korupcije.
“Tu je čitav niz antikorupcijskih mjera zajedno sa strategijom, ali imamo antikorupcijski priručnik za tvrtke u državnom vlasništvu, kao i za lokalne i državne dužnosnike. Dakle, idemo s čitavim nizom mjera prevencije korupcije”, kazao je ministar pravosuđa Ivan Malenica.
Jedan takav antikorupcijski priručnik za JANAF je odobrio i Dragan Kovačević. Stručnjaci se slažu, jedna je stvar ključna.
“Ključna je da se stvori politička volja o kojoj se govori svaki dan. Mi imamo, bez obzira govorili o lijevoj ili desnoj vladi, u proteklih 20 godina svi borbu protiv korupcije stavljaju u fokus onda kada trebaju dobiti izbore”, pojašnjava Budimir, a nadovezala se Budak:
“Nedostaje politička volja za suzbijanje korupcije i nedostaje, što je jako važno, volja građana da korupciju prepoznaju, prijave i sankcioniraju. Do sada, u zadnjih 20 i nešto godina otkada je hrvatske države, hrvatsko biračko tijelo ni na jednim izborima nije sankcioniralo korupciju.”
I baš zato je redatelj Dario Juričan svoju predsjedničku kampanju gradio na sloganu “korupcija svima”, a sada, kako nam javlja, priprema vodič za jačanje korupcije.
“Malom, korumpiranom čovjeku pokazati da je korupcija moguća i da svatko od nas ima potencijal da bude korumpiran i da korupcija zapravo ne smije biti privilegij. Svatko ima pravo biti korumpiran i korumpirati”, kazao je Juričan.
Tako bi i novu antikorupcijsku strategiju, kao i sve prethodne, mogla pokopati hrvatska stvarnost.
Vijesti.hr