Gospodin uvjerljivom pričom preuzeo bi automobile radi ‘procjene’, uplatio bi manji dio novca i odugovlačio s pričom. Potraga otkriva kako su ih potom preuzimale autokuće i preprodavale…
“Imao sam dva auta rabljena koja sam htio prodati, bila su na Njuškalu, no prodaja je išla jako slabo. Sreo sam prijatelja iz djetinjstva i on mi je rekao za Darka Matka, da se bavi otkupom automobila”, ovako počinje samo jedna od priča prijevara s rabljenim autima u kojima glavnu ulogu ima uvijek isti muškarac.
Razgovarali smo s dvoje ljudi koje je Darko Matko, ako mu je to pravo ime, prevario.
Više pogledajte u video prilogu Marijane Čikić za RTL Potragu:
“Tisuću sam puta ponovila da mi je smiješno da jedan čovjek na takav način može pokupiti pet-šest auta, ako ne i više, i preprodati to auto kući koja legalno posluje. A ta auto kuća, koja legalno posluje, preprodati drugoj auto kući koja legalno posluje. Pa sad ne znam tko je tu lud…”, govori nam jedna od prevarenih.
Oboje naših sugovornika molili su da im ne otkrijemo identitet jer nakon svega ni sami ne znaju u što su se i s kim upleli. I nisu jedini.
Pitali smo, koliki ih ima u cijeloj priči?
“Ja osobno, koliko znam, usudio bih se reći, možda osam do 10 ljudi. Nije striktno svima uzeo aute, nekima je uzeo novce. Znam čovjeka iz Novog Zagreba koji mu je dao 8000 eura u gotovini da mu doveze auto. Kao ‘ja ću od tebe kupiti auto – evo ti novci i auto stiže sutra, prekosutra’. Taj auto nije nikad vidio, govori naš sugovornik o iskustvima.
Priča je kod oboje naših sugovornika, muškarca i žene, išla tako da su odlučili prodati svoje automobile. Ona Smarta za gotovinu, on Golfa i Renaulta za jedan noviji.
Oboje su preko preporuke došli do Darka Matka – čovjeka, koji im je tvrdio da radi za banku koja otkupljuje stare automobile. Predali su mu svoje automobile jer im je rekao da ih vozi na procjenu.
Pitali smo sugovornicu je li potpisala kakav kupoprodajni ugovor s njim.
“Ne, ne. Ni punomoć. apsolutno, ništa. On je trebao, ja sam to tako doživjela, procijeniti auto, nama reći cijenu i u trenutku isplate novca, mi bi potpisali normalno kupoprodajni ugovor. A nisam mogla potpisati ugovor kad nisam dobila isplatu pa onda mi je bilo logično da ništa ne potpisujem dok ne dobijem novce”, prepričava naša sugovornica.
Muškarac o tome kaže:
“Da to je malo naivno. Manipulira vrhunski, postavlja se jako, jako dobro da misliš da je on imućan, da je on bogat i da ti radiš s pravim ljudima što te na kraju dovede. OK, ja ću njemu vjerovati. Mislim – čovjek se vozi u autu od pola milijuna kuna, dolazi u skupoj garderobi, jednostavno da ti neki dojam. Ovo je sve OK, ovaj čovjek stvarno nešto radi u životu”
Dogovor je bio da će ih isplatiti u dvije rate. Javio im je da je procjena veća nego što su i sami očekivali. No, tjedni su prolazili, a od isplate ništa.
“Nije se javljao oko mjesec i pol dana. Pitala sam u čemu je problem. Imali smo njegov kontakt. ‘Da, da, bude kao novac isplaćen’. Međutim, prva rata je sjela tek početkom travnja, 1300 kuna i to s privatnog računa. Ne čak njegovog, nego njegovog oca”, prepričava prevarena žena.
I tako ih je zavlačio s još nekoliko uplata po tisuću kuna. U jednom im je trenu čak dao i zamjenske automobile.
Kod našeg sugovornika, sve je išlo malo drugačije.
“I misliš – sve je OK, dobio sam zamjenski auto, koji vrijedi više od moja dva auta. Voziš se, sve je OK, on te uporno zove, znači govori ti je li sve u redu s autom, da li ti što treba, sad će ti uskoro doći novi auto. Ja sam se s njim bio dogovorio da dobijem drugo vozilo, da ga kupim od njega.
Naša sugovornica priča kako je sve išlo dalje:
“On je uvjeravao da nas on neće prevariti, da je to sve legitimno, čega se mi bojimo. Rekla sam da se ne osjećam ugodno voziti auto, koji nije moj i da bih htjela da se to što prije riješi jer sam smatrala da to nije toliki veliki novac koju on meni treba dati. U krajnjoj liniji – uzeo je auto…”.
A onda slijedi obrat. Naš sugovornik pomalo otkriva da priča ne “štima”.
“U lipnju sam primio poziv od nekog čovjeka, kojeg uopće ne znam. On je znao da je zamjenski auto kod mene. Ja sam rekao da je i da se baš vozim u njemu. Rekao je: ‘Dobro, osoba koja ga je rentala…’. Tad sam shvatio da je auto rentan pod imenom Darko Matko, da se više ne plaća najam i da oni zahtijevaju da se vozilo vrati”.
Tad su sve prijavili policiji, koja nam je potvrdila da Matka terete za prevaru tri osobe, a ostale slučajeve još provjeravaju. O svemu su obavijestili i Državno odvjetništvo no njima se više nisu javljali.
“Kontakt s policijom je totalno izgubljen. Pokušao sam bezbroj puta nazvati, pisati mail, dolaziti. Nisam nikako mogao uloviti inspektora koji vodi moj slučaj, čisto samo da dobijem neke informacije i imali nešto novo. Da li se bilo što se desilo, nikakav odgovor ni dan danas i to nakon, evo, šest mjeseci od prijave nestanka krađe”, tvrdi naš sugovornik.
Prevarena gospođa ima sličnu priču: “Od tad nam se policija apsolutno nije javila. Pokušali smo kontaktirati telefonom, mejlom na koji sam slala taj dokazni materijal. Međutim, nitko me nije povratno kontaktirao, niti mi je što javio niti da je to u procesu. Ništa, apsolutno nikakvu informaciju. A najviše mi smetalo to što taj naš auto nije nikome zaplijenjen, nego se i dalje vozi”.
A to je, pak, doznala u privatnoj istrazi nakon što je vlastiti automobil vidjela u oglasniku jedne zagrebačke auto kuće, koja ga je oglašavala kao auto iz uvoza.
Prepričava kako je sve bilo: “U svibnju saznajemo da se naš auto prodaje u auto kući. Znači, bez njegovog (Darka Matka op.a) nekakvog javljanja.Nazvala sam tu auto kuću i pitala je li auto još tamo i rekli su mi da je auto tamo trenutno, ali da je već prodan, da samo treba doći neko po njega. Bio je to petak. U ponedjeljak auto više nije bio u toj auto kući”.
Prodali su ga ljudima u Zagrebu, koji ga i dalje voze.
Naš drugi sugovornik našao je jedan od svoja dva auta u mjestu pokraj Virovitice: “Ja sam išao na tehnički pregled i vadio sam potvrde koje imam na svoje ime i prezime. Tad sam u lipnju mjesecu shvatio da Golf više nije na mene”.
Privatnim kanalima doznao je gdje je automobil i “pojavio” se čovjeku u dvorištu.
“On je rekao da je kupio taj auto u auto kući. Ja sam rekao da je to moj auto, pokazao sam mu slike. Imao sam rezervni ključ. Znači, ja sam došao i otključao svoje auto sa svojim rezervnim ključem. Čovjek mi se krenuo tresti… Rekao sam mu – ja ne želim nikakav problem, ne želim ništa, samo ti želim smireno reći o čemu se radi i kakva je situacija”.
U oba slučaja kupci su njihove automobile kupili u autokućama. Dobili su uz njih i sve papire. Otkrivamo naknadno – lažirane.
Došli smo do kupoprodajnog ugovora naše sugovornice. Na njemu su točni podaci, čak i sličan potpis, ali nije njihov.
Rekla je: “Čovjek je rekao da je auto kupljen od druge autokuće… I da su to sve legalne transakcije, da su to firme sa OlB-om, direktorima, s ljudima s imenom i prezimenom,. Dao mi je račun od preprodaje, pokazao mi je i transakciju, gdje je prenesen novac. I da oni uopće nemaju pojma o tome da je taj auto ukraden, niti da je to nečije vlasništvo. Tako da su oni to dobili kao legalan auto u preprodaji”.
Do Darka Matka smo pokušali doći i mi. Ali ni na pozive, ni na poruke nije odgovarao. Krenuli smo redom zvati vlasnike autokuća, koje su bile povezane s ovim automobilima. Prvi nam je priznao da Matka zna već 15 godina.
Pitali smo, kupuje li od Matka automobile.
“Ne, ne, ne to je moj kolega radio. Ali ja stvarno ne znam o čemu se radi, ja nisam sudjelovao u tim kupoprodajama, tako da pojma nemam ni o kojim autima se radi ni ničemu”. Ustrajali smo na potanju da je kao vlasnik autokuće morao biti upoznat s tim događajima unutar firme.
“Gledajte, gospođo, ja o tome preko telefona prvo ne bih razgovarao, a druga stvar što se tiče Matka Darka – ne znam stvarno što je on radio, niti me interesira što on radi, vjerujte mi. Ne znam što se desilo, to je on s mojim kolegom radio, koji je tada bio direktor prodaje u firmi. On je to vodio, nisam ja vodio ništa. Tako da ja u principu, ništa se nije događalo ni preko firme. Koliko ja znam. To su možda papirnato oni nešto radili, ali nikad mi nismo otkupili od njega ni jedan auto u firmi od njega”, odgovorio je.
Na papiru nisu, ali su ih, doznajemo, preporučili drugoj zagrebačkoj autokući. Ali, navodno, samo na popravak.
Razgovarali smo i s čelnikom druge autokuće. Pitali smo, kako su uspjeli prodati automobile, koji nemaju papire?
“Ja te automobile nisam prodao dalje. Dogovor je bio da će preko posrednika, da će gospodin, taj Matko Darko, ne znam sad što mu je ime što mu je prezime, da će donijeti dokumente. Da su ti auti najnormalnije regularno sve kako treba… U međuvremenu bi on donio papire i to riješio. Međutim da toga nikad nije došlo”, rekao nam je naš sugovornik.
Nije takav tip poslovanja, kaže, neuobičajen i nastavlja:
“Gledajte, nije to toliko sporno. To se događa uvijek. Nije to ništa sporno. Kad radite, u tom trenutku mislite da je sve OK. Ako vam netko kaže – taj auto je li se može popraviti?! Može. Daj ga nekome riješi. Evo, može. Da papiri?! Pa tu su papiri, evo samo da se to riješi, ja ću donijeti to nije sporno. U tom trenutku, razumijete, niti treba buditi sumnju. Tad, znači, OK, sad kad se priča izvrtila dalje je čudno, ali u tom trenutku… Mislim i prije sam dobivao aute, nisam imao knjižicu odmah i ugovore, ali nakon, u dogovoru s čovjekom s kim sam se dogovarao, to se realizira. Niti je to krivično djelo, niti je to što protuzakonito. Nema veze, ali ovaj slučaj konkretno njegov je sve protuzakonito i sve je jedan vid prevare s njegove strane”.
Razgovarali smo i s Lukom Dorićem iz Centar za vozila Hrvatske koji govori što je potrebno da se promijeni vlasništvo nad automobilom.
“Za promjenu vlasništva potrebno je imati kupoprodajni ugovor i original prometne dozvole. To je dovoljno da bi se prenijelo vlasništvo na novog kupca u stanici za tehnički pregled. Naravno, ako su plaćena i ostala potrebna davanja”, rekao je Dorić.
Od 2018.-e godine prodavatelj i kupac više ne idu javnom bilježniku. Sve se odvija u stanici za tehnički pregled u kojoj čak ne moraju biti prisutna oba potpisnika ugovora.
Dorić nastavlja: “Teoretski, netko može jako lako lažirati potpis na ugovoru, ima prometnu od vlasnika i to je to. U principu može ga netko falsificirati. Stanica za tehnički pregled je dužna provjeriti, to jest, djelatnici su dužni provjeriti valjanost ugovora u smislu jesu li popunjeni sa svim ispravnim podacima. Ali, djelatnici nisu grafolozi da mogu utvrđivati je li netko falsificirao kakav potpis na kupoprodajnom ugovoru ili nekakvom drugom dokazu o vlasništvu”.
Profesor na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu Ratko Horvat komentirao je: “Naravno, prije svega oni, koji su zaduženi za provjeru dokumentacije, a to je u ovom slučaju stanica za tehnički pregled, prvi su u lancu koji to provjeravaju”.
U ovom slučaju na kupoprodajnom ugovoru potpis je falsificiran. Ostali podaci su točni.