U takvoj situaciji izrastao je lik zagrebačkog nadbiskupa…
Znam da će neke među vama nervirati što počinjemo Direkt s Danom oslobođenja Zagreba, ali baš zato i počinjemo. Dakle, 8. svibnja 1945. nakon dva dana bitke, partizanske jedinice potpuno su slomile ionako slabašan ustaški otpor i ušle u glavni grad Hrvatske.
Bio je to završni čin oslobođenja naše zemlje od njemačkih i talijanskih okupatora i njihovih domaćih sluga poznatijih kao Ustaše. Bio je to čin koji je Hrvatsku u drugom svjetkom ratu svrstao na stranu pobjednika i čin koji joj je danas omogućio da bude neovisna država.
Jer da podsjetimo ove ustašoide što im se sada diže kosa na glavi, da tada nije bilo partizanskog pokreta u Hrvatskoj, ona bi nakon rata vjerojatno bila samo neka administrativna oblast u Kraljevini Jugoslaviji ili Velikoj Srbiji.
Ali usprkos tome neki i dalje misle da bi bilo bolje da je tako nego ovako.
Nažalost, nakon oslobođenja Zagreba počele su odmazde, osvete, počinjeni brojni ratni zločini i kao u svakom ratu, pa makar on bio i oslobodilački, na vidjelo je izbila sva mračna i prljava strana rata.
Povijesnoj slici na to razdoblje nije pomoglo ni što je partizanski pokret bio potpuno obojen komunističkom ideologijom,a politički režim koji je iz oslobođenja nastao jednopartijski i diktatorski.
Ali kako ni ratni zločini počinjeni u Domovinskom ratu ne mogu poništiti oslobodilački karakter Domovinskog rata tako ni partizanski zločini ne mogu poništiti oslobodilačku narav partizanskog pokreta. A u tom povijesnom sudaru različitih režima i ideologija, zločinaca i pravednika, izrastao je lik zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.
Za komunističku vlast bio je suradnik zločinačkog ustaškog režima, za sve one koji nisu pristajali na jednopartijsku ateističku ideologiju bio je pravednik i svjetlo u tami. Utoliko je i proces njegove kanonizacije, tj. proglašenja svecem, dugotrajan i kompliciran, osobito jer Vatikan pri tome želi uvažiti i mišljenje srpske pravoslavne crkve.
Papa Franjo u razgovoru s novinarima na letu iz Skoplja prema Rimu, o tome je prvi put otvoreno progovorio ističući sve vrline kardinala Stepinca, ali i prepreke koje stoje na putu njegove kanonizacije.
Zoran Šprajc