To su Saša Računica iz Dubrovnika, Goran Dedić iz Splita, Zoran Borota iz Zagreba, Franjo Miletić iz Čapljine i Vinko Smokrović iz Zadra.
Nadležne vlasti i razni stožeri polako bi trebali početi razmišljati tko će nadomjestiti stotine volontera kad jednom napuste to područje jer jasno je da ne mogu ondje ostati mjesecima. Najveći bi problem mogao biti s pripremom hrane. Oko 300 kuharica i kuhara iz cijele Hrvatske u Petrinji, Glini, Sisku i Zagrebu dnevno pripremi oko 15.000 obroka.
Više u videoprilogu:
Organizirali su se preko Udruge ugostitelja a preko Udruge dolazi i hrana iz Državnih robnih zaliha. Dakle ljudi kojima je država zbog epidemije zatvorila biznise sada su državi glavni oslonac u prehrani stradalog stanovništva. Pitanje je do kad.
Dobrodošli u restorane dobrote. Možda ne izgledaju luksuzno, ali najbolji su i u njima kuhaju najbolji kuhari.
U restoranima dobrote koji možda ne izgledaju luksuzno, ali su najbolji u u njima kuhaju najbolji kuhari. To su Saša Računica iz Dubrovnika, Goran Dedić iz Splita, Zoran Borota iz Zagreba, Franjo Miletić iz Čapljine i Vinko Smokrović iz Zadra.
Glavni i pomoćni kuhari, konobari i vlasnici restorana, svi su oni postali volonteri Banovine koji u improviziranim kuhinjama na otvorenom rade već osam dana.
Goran je ovdje već treći dan: “Moj dio posla je sve što treba, od organizacije do čišćenja, nema biranja posla nema šefovi ne šefovi.”
Svi kuhaju besplatno
Mnogi od njih inače rade u skupim i poznatim restoranima, ali sada to nije važno. Kuhaju besplatno za ljude koji su ostali bez svojih domova, statičare, vatrogasce, inženjere i ostale volontere. Na dan pripreme više od 15 tisuća obroka. Dio hrane stiže iz zagrebačkih restorana već pripremljen.
“Došli smo prekjučer i stojimo ovdje do subote. Što je danas na meniju? Danas kalja, bolonjez, grah. Sad već pripremamo lešo junetinu za sutra, vidjet ćemo stavit ćemo još nešto”, kaže Saša.
Prvi put su u Petrinji. Spavaju gdje god stignu: kod rodbine, u autima ili u hotelima koji su ih primili. Neki putuju svaki dan sto kilometara da bi bili ovdje.
“Smješteni smo u stanu kod kolege on je student, nije tu pa smo mi svi uskočili unutra”, kaže Franjo.
Ugostitelji su se ujedinili, imaju volju, kuhače i pregače, ali nemaju pomoć lokalnih ni državnih vlasti. Od MORH-a su dobili štednjak na kojem griju vodu. Snalaze se.
Goran kaže kako se bore: “Borba je i improvizacije je i snalazimo se, imamo samo kotlove, teško je hladiti. Što vam nedostaje? Kuhinja. Trudimo se maksimalno.”
Hranu dobivaju od donatora, a kada i nje ponestane, kažu, sami je kupuju. Iz svog džepa plaćaju čak i gorivo za agregat.
“Radni dan krene u 7 i završava u 11 navečer. Da nas ima dovoljno, nema nas, ali snalazimo se. Uvjeti? Uvjeti su katastrofa, sve što imamo napravili smo sami uz donacije”, ispričao je Vinko.
Nisu zaboravili da je danas pravoslavnim vjernicima badnjak
Iako je i njima samima teško nisu zaboravili da je ovim ljudima još i teže, danas velik broj njih slavi Badnjak.
Zoran je ispričao kako dijele bakalar i pohani oslić te kako su vodili smo računa o tome.
Po oslić i bakalar za svoju šesteročlanu obitelj stigla je i gospođa Milka. Obitelj na okupu i odojak, tako je nekoć bilo kod njih za Božić, a danas joj je teško.
Gospođa Milka, kao i svi njezini sugrađani zahvalni su volonterima, ali pitanje je što će biti kada dobri ljudi odu koji kažu da će ostati do god bude trebalo.
Volju imaju, ali ni šefovi ni drugi volonteri koji pripremaju tople obroke, ovdje ne mogu ostati zauvijek. Topli obroci Banovini će trebati i kad oni odu. Što onda, nitko ne zna.
Vijesti.hr