Ekonomski analitičar Velimir Šonje komentirao je štrajk u obrazovanju, koji traje već 34 dana
Pritisci na Vladu jačaju s aktualnim štrajkom prosvjetara i najavom drugih sindikalnih akcija pa situacija za ministra financija nije jednostavna.
Više u VIDEOPRILOGU:
Zato smo u pomoć pozvali najboljeg hrvatskog ekonomista! Privredni vjesnik baš je danas 28. studenoga najboljim proglasio Velimira Šonju. I stigao je u Direkt.
Na primanju nagrade je rekao da je posao ekonomista pisati i govoriti pa se odlučio ocijeniti način na koji je problemu štrajka i zahtjeva pristupio premijer Andrej Plenković.
“Ovo je preraslo problem jednog štrajka, ovo je postao jedan generalni problem, kriza upravljanja ljudima u javnom sektoru. I njihovih primanja. Činjenica jest da je stvar temeljnih kolektivnih ugovora pitanje osnovice. Na to je “igrao” premijer kad je ponudio tri puta po dva posto, dakle, 6,12 za iduću godina”, kazao je Šonje pa nastavio:
“Možemo reći da je imao štrajk koji je tražio točku “A” i on im je ponudio točku “B”. Zašto je to ponudio svima… Pitanje koeficijenata otvara “pandorinu kutiju” jer i drugi bi to željeli. Ali, treba reći da se prethodne vlade nisu suzdržavale otvarati tu “pandorinu kutiju” ovisno je li im to bilo od interesa. Sad svi traže još i još, a to ugrožava proračun. To je domino efekt.”
Ipak, čudno je da se ima novaca za 10 posto povišice, a nema za koeficijente.
“Nije im jednostavno. Imaju za koeficijente, ali ne žele otvarati tu temu zbog spomenutog dominog efekta. I do ove se ponude došlo tek nakon nekoliko tjedana štrajka, što znači da im nije bilo jednostavno ponuditi ovako nešto”, tvrdi Šonje.
No, nekako se čini da bi bilo realno prihvatiti ponudu od povećanja plaće za 700 kuna.
“Aposlutno, realno je prihvatiti tu ponudu. Takvo povećanje u idućoj godini je izvan svih parametara koje prognoziramo jer ekonomija će rasti za tri do četiri posto. Naravno, učitelji će reći da ih nije briga za to, pa bih rekao da su izašli iz svojih okvira i ušli su u domenu iracionalnog. U vrijeme krize 2009. nitko im nije uzeo nešto što nije oduzeto i drugima, bila je kriza, pa se ne može reći da im treba nešto vraćati. Posebno jer smo se jedva izvukli iz te krize nakon nekoliko godina. Morali su dijeliti tu sudbinu, morali su se prilagoditi”, smatra ekonomski analitičar.
U anketi Privrednog vjesnika poduzetnici, njih 900, gospodarstvu je dalo ocjenu dovoljan, dva. Odnosno, prosjek je 2,43.
“To je neka generalna ocjena zato što imamo određeni rast, ali nije velik, sporiji je od drugih zemalja u srednjoj i istočnoj Europi. A onda u tom anemičnom gospodarstvu imamo nekog tko traži tri puta više od rasta tog gospodarstva”, navodi Šonje, koji također daje pozitivne prognoze za iduću godinu, što se ekonomskog dijela tiče:
“Nema straha od recesije, doći će do usporavanja i pitanje je do kolikog. U najpesimističnijim najavama riječ je o rastu od dva posto, što je za jedan posto sporije nego ove godine, ali svejedno je rast.”
U govoru pri primanju nagrade spomenuo je glomazni javni sektor i naveo da ga nitko ne želi dirati, iako je previše zaposlenih u njemu.
“To je politički najteži posao. Mi smo s masom ukupnih naknada za zaposlene u javnom sektoru došli do 12 posto BDP-a. To je prvi vrhu Europske unije, a kvaliteta nije na razini najboljih zemalja u EU. Međutim, ulazimo u izbornu godinu, ne treba očekivati velike reforme, prije će se postići neki kompromis”, zaključio je Velimir Šonje.