Martina je bez dijela noge ostala nakon što se vozilo vojnog saniteta, u kojem se nalazila, sudarilo s kamionom. ‘Trebalo je 11 sati da prišijemo nogu. Prvi put smo ovako nešto izveli’, kažu liječnici
Više u VIDEOPRILOGU:
Osmijeh na licu 24-godišnje Martine Dir vratio je liječnik iz zagrebačke Traume. Medicinska sestra iz MORH-ovog Vojnog zdravstvenog središta u Kninu doživjela je krajem kolovoza prometnu nesreću na autocesti kraj Zadra u kojoj je umalo ostala bez desne noge.
“Sjećam se samo nekih djelova kad sam se probudila u kombiju. Uz mene je bio vozač koji je rekao bitno da smo preživjeli, ostani sa mnom, ne gledaj dolje i ne gledaj u nogu i ja sam pogledala i pala u šok”, ispričala je Martina za RTL Danas.
Pacijentica je primljena u zadarsku Opću bolnicu gdje je postala svjesna težine ozlijede.
“Kad sam došla netko je spomenuo amputaciju i onda je nastala panika i tako plakanje i vikanje – Molim vas, spasite mi nogu”, govori.
Pomno planiranje zagrebačkih liječnika
Iz Zadra je 10 dana nakon krenula po spas noge MORH-ovim helikopterom kojim je prebačena u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu. U posebnoj vrećici je stigla bedrena kost sa koljenom.
“Taj dio natkoljenice s koljenom je ispao iz bedra i praktično se našao slobodan u automobilu u kojem je pacijentica doživjela prometnu nesreću”, rekao je Dinko Vidović, pročelnik Zavoda za sportsku traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice.
Kako bi je spasili, pomno se planiralo u četiri koraka – kako očistiti kost pomoću banke tkive, kako je oživjeti, na koji način fiksirati potkoljenicu te rekonstruirati ligamente koljena. A u operacijskoj sali tim od 15 ljudi.
“Imali smo mikrovaskulrani tim koji radio sjajan posao, banku tkiva bez koje bi ovaj zahvat bio nemoguć i ortopedsko traumatološki tim koji je zajedno sa svim ostalim proveo u djelo”, priča pročelnik Zavoda.
Operacija trajala 11 sati
“Operacija je trajala preko 11 sati i zapravo smo unatoč tome što je operacija prvi put izvođena u tom obliku, imali smo dobru uigranost”, kaže maksilofacijalni kirurg KB Dubrava, Igor Blivajs.
A liječnici su se prvi put susreli sa sličnim slučajem pa su se konzultirali s kolegama iz Njemačke koji također nisu vidjeli takvo što u medicinskoj literaturi.
“Ja sam više nego ponosan što ljudi su u stanju napraviti kada su entuzijasti, kada su profesionalni, imaju ljubav prema struci i želju pomoći pacijentu čak i u jednoj zgradi staroj preko 70 godina”, rekao je ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice mario Zovak.
A u toj zgradi Martina se dobro opravlja uz podršku najbližih. Ponovno, kaže, osjeća dio tijela, miče prste i nema nikakve bolove.
“Ponosno se osjećam zato što je hrabra i jaka. Ja sam uz nju od prvog dana”, govori Martinina majka, Marija.
Kroz dva tjedna slijedi joj rehabilitacija, razgibavanje koljenskog zgloba i dug oporavak.
Donna Diana Prćić