U kampu Štajerske straže sve je kao u pravoj vojsci – uči se rukovati oružjem, poštuju činovi
Štajerska Varda na staroslavenskom ili garda na suvremenom jeziku, održala je trodnevni kamp za vojnu obuku u brdima nedaleko od Slovenskih Konjica.
“Danas slavimo prvi rođendan Štajerske varde i završavamo treći kamp. U trećem kampu smo opet imali novake. Bilo je i onih koji su bili u prvom i drugom taboru i sada su došli i treći put. Jučer smo imali dvojicu izvrsnih profesionalnih instruktora koji su nam pokazali neke vještine koje sada moramo usvojiti”, kaže nam Andrej Šiško, vojvoda Štajerske varde.
Odmah po dolasku shvatili smo da ovaj kamp za obuku funkcionira doslovno poput svake vojne jedinice. Stražari, koji su nas dočekali, o našem su dolasku obavijestili zapovjednika. Uz pratnju smo se spustili u kamp. Doznali smo pravila ponašanja i dobili bijele majice i kape kako bismo bili bolje vidljivi u šumi i razlikovali se od gardista. General varde Ivan Bolfek, objasnio nam je kako funkcionira kamp za obuku.
“S taborom počinjemo oko pet sati. Tada postavimo kamp i šatore, zastave, kuhinju i tako dalje. Nakon toga naš vojvoda ispriča neke zanimljive stvari i predstavimo plan za subotu. Tako su ljudi, a osobito novaci, upoznati s onim što će se događati sljedećeg dana”, kaže Ivan Bolfek, general Štajerske varde.
Prvo što smo vidjeli, kada smo se spustili u dolinu u kojoj su smjestili kamp, bila je skupina od 40 gardista. Jedni su učili vojničko kretanje i zapovijedanje. Riječ je bila, kako smo poslije doznali, o novacima. Drugi su učili rukovati pištoljem, ciljanje, kretanje u stavu za pucanje i potragu za neprijateljem u šumi. Sve izgleda kao u kampu bilo koje vojske na svijetu. Na prvi pogled čak i oružje. Imaju repliku kalašnjikov, airsoft puške koja je zakonom dozvoljena zračna puška. Isto tako ljudi koji sudjeluju u kampu imaju samo zračne pištolje. Dakle nema govora o nikakvom pravom oružju, o bojevoj municiji, već se želi pružiti ljudima kojima uče vojnim vještinama osjećaj u ruci sličan onome prave puške.
Politolog i stručnjak za vojna pitanja Marinko Ogorec ističe da su se Slovenija, kao uostalom i Hrvatska, odlučile za model profesionalne vojske. Da su željele da narod bude vojno obučen i da smatraju to potrebnim, ne bi ukinule obavezno služenje vojnog roka.
“Kad govorimo o ovakvom modelu onda to nije dobra stvar. Postavlja se pitanje što iza toga stoji. Odnosno koji je slijedeći korak takve jedne formacije koja je ustvari vojna i koja će biti vojna. Njima fali samo oružje da postanu vojna formacija. Dupla vojska u jednoj državi je u svakom slučaju loša stvar”, kaže Marinko Ogrec, stručnjak za vojna pitanja.
Varda ima ustrojenu i sanitetsku službu. Uz simulaciju ozljeda, imali smo prilike svjedočiti i jednoj stvarnoj.
“Na vježbi je došlo do povrede. Dečko je kleknuo i ozlijedio se na stijenu. Riječ je o lakšoj ozljedi”, kaže Branka Hudina.
Branka je medicinska sestra po struci. Trenutačno je voditeljica Sanitetske službe. Uz pomaganje ozlijeđenima, zadužena je i za obuku novopridošlih djevojaka koje su dodijeljene sanitetu.
“Koristimo lijepu, manju čistini kao našu nastavnu točku. Tu se na različite načine obučavamo. Osnove kretanja, maskiranja, kako se moramo maskirati da bismo u prirodi bili što manje vidljivi, s bojama, lišćem i raznim raslinjem koje nam je na raspolaganju. Tu se rade osnove, a potom se ide dublje u šumu gdje se odrađuje praktični dio ovdje naučenog”, kaže Šiško.
Obuka se odvija na dva nastavna mjesta u šumi. Gardisti propješače više desetaka kilometara tijekom tri dana koliko traje kamp.
Ovo je ozbiljna vojna obuka, bez pravog oružja, no sve je isto kao u svakoj drugoj vojnoj jedinici. Ljudi se moraju naučiti biti spremni, moraju znati osnove kretanja kroz šumu, pružanja prve pomoći, dakle sve ono što su neke starije generacije učile u vojsci pa čak i u školi.
Šiško, koji nosi titulu vojvode varde, ističe da je varda nastala upravo kako bi se građani Slovenije naučili vojnim vještinama. Na sličan način kako se je to radilo u bivšoj Jugoslaviji kroz sistem opće narodne obrane i društvene samozaštite.
“Ovo nije usporedivo s Jugoslavijom. Jugoslavija je imala jedan jedinstveni sustav koji je podrazumijevao dvije oružane komponente. Jedna je bila operativna vojska, JNA, druga su bile Teritorijalne obrane, ali su bili pod istim jedinstvenim zapovijedanjem. Ovo nije isto zapovijedanje već je to potpuno odvojena privatna vojska koja nema puno veze s državom”, kaže Ogrec.
“Sada je potrebna suradnja s Vladom i ministarstvima. Mi nemamo zadrški po tom pitanju, te ne bi trebali imati ni oni. Na kraju ćemo, uz policiju i slovensku vojsku, imati ljude koji će biti obučeni braniti svoju domovinu. Mi ne želimo preuzeti ulogu slovenske vojske i policije, to nikada nije bila naša namjera. Mi želimo biti podrška tim profesionalcima. Mi nismo profesionalci, mi smo dobrovoljci”, govori Šiško.
Šiško stalno ističe da ne žele preuzeti ulogu vojske i policije, no i da žele da im država da ovlasti slične njihovima. Vrlo kontradiktorno. Upravo zato i svoju gardu ustrojava na visokoj profesionalnoj razini. Ustrojen je sustav veze, sustav zapovijedanja. Strogo se pazi na poštovanje činova, stegu. Alkohol je zabranjen, ništa se ne radi bez zapovijedi nadređenog. Od zapovjednika voda, do generala. Garda nešto mora i jesti pa je organizirana i poljska kuhinja. Na meniju se nudi hrana kao što je ričet, kranjska kobasica, domaće povrće koje nabavljaju iz jednoga vrta. Uvijek kažu da je u vojsci u kampovima najbolje ono što se kuha u kotlu i zaista je tako. Za prste polizati.
Pridružuje im se sve više građana s područja cijele Štajerske.
“Stalno nam se pridružuju. No, problem je što ljudi nemaju tri slobodna dana i zato ih je manji broj od očekivanog. Ipak, svejedno smo zadovoljni time što imamo”, govori Bolfek.
“Došli smo do zaključka da je potrebno uvesti jednodnevnu obuku, a ne samo trodnevnu. Zato ćemo uvesti jednodnevnu obuku u obliku marša. Vježbat ćemo izviđanje i sve ostalo na Pohorju i u drugim šumama u Štajerskoj kako ne bismo uznemiravali nikoga tko ne zna što se događa jer nam to nije namjera”, kaže Šiško.
Svakom novom kampu pridružuje se dvadesetak novaka. Marko se pridružio upravo na ovom trećem.
“Vardi sam se pridružio zbog sljedećih razloga. Pripadam generaciji koja nije služila vojni rok. U Sloveniji se ne služi vojni rok i to je velika šteta. Na ovaj ću se način upoznati s oružjem i bude li potrebe, moći ću braniti domovinu. Zato apeliram na sve mlade ljude, sve sposobne i sve koji žele, da nam se pridruže umjesto da doma igraju igrice. Dođite u prirodu, osjećajte se dobro, upoznajte oružje i sve ostalo”, govori Marko Kočiš, novak Štajerske varde.
A ljudi se pridružuju iz raznih razloga. Migrantska kriza, nepovjerenje u snagu slovenske policije i vojske. Boje se, kako su nam rekli, da je NATO pred raspadom i da ih neće imati tko zaštititi od ugroze bilo koje vrste. Zanimalo me koliko je taj scenarij uopće realan.
“U takvom jednom kontekstu eventualne nesigurne budućnosti NATO saveza jedna paravojna formacija neće napraviti veliku razliku. Ali to očito jest izraz nezadovoljstva s obzirom na stanje slovenske vojske i obrane koja je na vrlo niskim granama, dijelom zbog odluka koje je Slovenija donijela. Dakle oni se na minimum sposobnosti održavaju i očito sa sve većim nesigurnostima po pitanju migranata i po pitanju sve većih tenzija u našem susjedstvu postoji potreba da se stvori veći pritisak na vlast”, kaže Jan Ivanjek, vojnik analitičar.
“Kada govorimo o paravojnim formacijama one su uvijek pokazatelj lošeg stanja zemlje, pokazatelj neke nemoći unutar zemlje. Pokazatelj da državni aparat ne prepoznaje takve nekakve opasnosti i samim time može biti u određenom trenutku poprilično velik destabilizacijski čimbenik same zemlje. Ja vjerujem da do toga neće doći što se tiče Slovenije”, govori Ogrec.
I mi se nadamo. No slične formacije jačaju u Finskoj, Slovačkoj, Mađarskoj. U Hrvatskoj za sada nemamo sličnih primjera. Možda i zato jer je Hrvatska zadnjih godina počela jačati svoje vojne snage i vojnu spremnost odvraćanja napada na više fronti i bez pomoći NATO snaga. Dio toga bila je lanjska trodnevna vojna vježba Velebit 18 – Združena snaga u kojoj je sudjelovalo pet i pol tisuća vojnika svih rodova Hrvatske vojske. Dok god Slovenija na sličan način ne počne jačati vlastite vojne snage Štajerska varda će, bez sumnje, svakim novim danom u svoje redove privlačiti nove pristalice.
Ivan Žada
Više u VIDEOPRILOGU:
<iframe frameborder=”0″ allowfullscreen=”” mozallowfullscreen=”” webkitallowfullscreen=”” width=”500″ height=”300″ src=”https://www.rtl.hr/vijesti-hr/embed/video/vijesti/337705/potraga-u-kampu-stajerske-straze-sve-je-kao-u-pravoj-vojsci-uci-se-rukovati-oruzjem-postuju-cinovi”>
</iframe>
