Brutalna snimka premlaćivanja taksista prije sedam mjeseci šokirala je Hrvatsku
Oglas
Brutalna snimka premlaćivanja taksista prije sedam mjeseci šokirala je Hrvatsku. A još više činjenica da je pretučeni vozač u trenutku dok mu je njegov putnik lomio kosti u glavi – u ruci imao pištolj. Pištolj za koji ima dozvolu, ali se suzdržao i nije ga odlučio koristiti u samoobrani.
Više pogledajte u videoprilogu:
“Ja mislim da će mladić shvatiti, da je jednostavno doživio drugi rođendan. Da taj kazneni postupak koji njega čeka se može dogoditi ipak samo živim ljudima”, rekao je pretučeni taksist za Potragu.
Želi potaknuti razgovor o nasilju u društvu
Pretučeni taksist je Zagrepčanin sa samoborskom adresom, Vladimir Kinđerski. Na prvi medijski istup pristao je samo kako bi potaknuo razgovor o nasilju u društvu. Odmah smo ga pitali da nam prepriča tu večer kada je u svojem automobilu vozio dva mladića i djevojku.
“Prvi dio vožnje prošao je relativno normalno, ali muškarac na suvozačkom sjedalu, kako je vožnja trajala, postajao je sve agresivniji prema putnicima na stražnjem sjedalu. Znači, u principu, prema djevojci na zadnjem sjedalu je bila usmjerena njegova agresija. To je sve kulminiralo u jednom trenutku, a ona me zamolila da ga udaljim iz auta”, prisjeća se Vladimir.
Foto: RTL
Ovo se događa nedaleko od odredišta kamo su krenuli pa je Vladimir odlučio odraditi vožnju do kraja.
“Je li potrebno da zovem policiju?”
“Kada smo došli do njegove destinacije, stali smo na autobusnoj stanici, ovaj i dalje nije htio izaći iz auta i postao je verbalno agresivan. To je otišlo do te mjere da sam ja u jednom trenu otipkao 112 na mobitelu i rekao: ‘Je li potrebno da zovem policiju?”
Situacija je tada eskalirala. “U jednom trenu me uhvatio za vrat. Situacija je postala jako neugodna, ja sam dohvatio pištolj koji je bio s lijeve strane u futroli, nadajući se da će to biti dovoljno da prestane.”
No, nije prestalo. “Međutim, to njega nije smelo niti u jednom trenu, ma niti sekunde. On je nastavio s napadom, dvoje putnika sa zadnjeg sjedišta izašli su van iz auta, ja sam ih pritom zamolio da odmah zovu policiju.”
“Opalio sam hitac upozorenja, no ni to nije pomoglo”
Vladimir je isto izašao, a zajedno s njim i napadač. Otprilike u tom trenu nastaje snimka.
“Opalio sam hitac upozorenja, no ni to nije pomoglo, on je nastavio dalje. Situacija se dalje razvijala tako da sam ja cijelo vrijeme štitio ruku s pištoljem. Stavio sam pištolj uz desnu nogu, da mi ne bi uspio dohvatiti ruku s pištoljem, da ne bi došlo do kakvog slučajnog opaljenja prema nedužnoj publici koja se počela okupljati.”
Cijelo to vrijeme Vladimir nije htio upotrijebiti pištolj kako bi se obranio. “I dalje sam procijenio da situacija nije toliko kritična da je apsolutno nužno upotrijebiti vatreno oružje, ali on i dalje nije prestao. Udarao me i raskrvario u jednom trenu. Pokušavao sam se i vratiti u auto, ali me on sprječavao.”
Vladimir je nakon nekog vremena ipak uspio ući u automobil, ali nije mogao pobjeći.
“Tada je uspio prema meni plasirati vrlo jaki udarac nogom, znači došlo je do ozbiljnih fraktura na glavi i licu, 3 loma su bila. Meni se zatvorilo vidno polje s lijeve strane i nisam više mogao kontrolirati situaciju. Obavijestio sam mladog gospodina da ćemo morati priču privesti kraju.”
Stvar je doslovno u zadnjim sekundama spasila policija.
“Šake su fizički produžetak sile koje prevladava u društvu”
“Ovakve događaje ne treba promatrati kao izolirane slučajeve. Šake su fizički produžetak sile koja prevladava u društvu”, smatra psihijatar Herman Vukušić.
“Ponašanje pojedinca i određene pojave u društvu kao cjelini su kao zakon spojenih posuda. Pojedinac reagira na zbivanja u društvu, kao što društvo ovisi o zbroju reakcija mnogih pojedinaca. Prema tome, ovakvi razmjeri nasilja u Hrvatskoj, koji možda statistički još ne prelaze neke okvire, ali su po svojoj radikalizaciji, brutalnosti i više nego jake, govore da je situacija u društvu postala jako ozbiljna”, ocjenjuje psihijatar Herman Vukušić.
Statistika se u odnosu na proteklih 10 godina popravila. Teško ozlijeđenih u 2008. bilo je 1158, a lani – 734. No i dalje su svaki dan2 osobe teško ozlijeđene.
“Ja bih rekao da je sila danas u Hrvatskoj počela tj. preuzela ulogu modela komunikacije. Znači, sila sve više i više zauzima prostora kako na ulici u ovakvim situacijama, tako i u međusobnoj komunikaciji, u komunikaciji na političkoj razini, na razini društvenih skupina pa na kraju i društva u cjelini”, rekao je Vukušić.
Ono što Vladimira izdvaja od ostalih jest to da je on nasilju rekao – ne!
“Što se događa u njegovoj glavi, apsolutna mi je nepoznanica”
“Kako netko može izbaciti toliku količinu besmislene agresije, apsolutno besmislene? Ja sam se čitavo vrijeme trudio njega sačuvati neozlijeđenoga, na kraju sam i uspio. Ali to što se događa u njegovoj glavi mi je apsolutna nepoznanica.”
Te riječi imaju još veću težinu kada se uzme u obzir da je Vladimir umirovljeni vojnik koji je prošao cijeli rat.
“Treba imati maksimum tolerancije, čak i prema ljudima koji nemaju toleranciju prema vama. Treba sačuvati čak i onoga koji je s druge strane.”
No, ono što je možda najgore u priči jesu dvojica muškaraca koji su to sve snimili. “Svakome osobno na njegovu dušu. To je ono što sam napominjao, kućni odgoj se ne može kupiti, ne može se naručiti poštom ili preko interneta. Čovjek ga ili ima ili nema, ako ga nema, čovjek mora malo raditi na sebi i malo se više truditi.”
Zanimalo nas je – može li se cijela stvar promatrati malo šire od jednostavno – lošeg odgoja? Mogu li ovi promatrači kazneno odgovarati?
“Postojala bi, da nisu prijavili postojanje kaznenog djela, a da je za to kazneno djelo zapriječena kazna od 10 godina zatvora ili veća. Ja bih više potegnuo pitanje jedne moralne odgovornosti, jednog etičnog ponašanja”, rekao je odvjetnik Branko Šerić.
Nisu pomogli ni na koji način
Jer ne samo da nisu pomogli ni na koji način već su u cijeloj situaciji pronašli razlog – za ismijavanje.
“To je meni osobno groznije od tučnjave koja se događala. Nedostatak empatije, suosjećanja, izrugivanje, nazivanje te situacije komedijom govori da se radi o moralnim idiotima. Znači ti ljudi na razini svojeg moralnog razvoja nisu prošli figurativno rečeno razinu amebe i ono što me čini tužnim jest spoznaja da takvih u ovoj zemlji ima sve više”, rekao je Vukušić.
S druge strane – onih koji će se ovako odlučno oduprijeti nasilju – nema puno. “Ja bih to izdvojio kao ponašanje žrtve, da još ima nade da u društvu postoje pojedinci, a nadam se i skupine ljudi koji na nasilje neće odgovoriti istom metodom”, rekao je Vukušić.
Napadi na taksiste nisu rijetkost. Samo u Zagrebu prošle godine vozače Cammea napali su više od 10 puta.
“To je grozno, gledati bilo koga, a kamoli kolegu koji se bavi istim poslom”, rekao je taksist Tomislav Ančić.
Dok su sami na cesti – postoje razni mehanizmi zaštite. Jedan od njih je i takozvani panic button. “Njega kad stisnete centrala automatski dobiva da je vozilo u opasnosti. Ona alarmira sva ostala vozila”, rekao je Tomislav.
“Do danas nije sankcioniran”
Jer vozači nikada ne znaju tko im sjeda u auto. Nitko to ne zna bolje od Vladimira. “Nema izrečene nikakve mjere zabrane prilaska ili bilo čega. Znači on do dana današnjeg nije od društva sankcioniran. Ni na koji način. Niti sam ja od njegovog pristupa zaštićen. Znači on meni može sutra legalno sjesti u auto, a to je po meni jedan veliki propust”, rekao je Vladimir.
Državno odvjetništvo podignulo je optužnicu zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Napadač je inače sin državnog tajnika u Ministarstvu regionalnog razvoj i fondova EU.
“Meni ono što je najteže dokučiti je – besmisao. Besmisao tog nasilnog ispada. Nije bila riječ o pokušaju pljačke, nije bila riječ o bilo čemu što ima vidljiv motiv”, rekao je Vladimir.
S motivom ili bez njega – nasilje je uvijek besmisleno i nikad nije rješenje.
