Maruška Vizek smatra kako je sada trenutak za štednju s obzirom da smo prezadužena zemlja te da građanima nisu adekvatno objašnjenje posljedice uvođenja eura
A u ovom čušpajzu brojki i reakcija nije se lako snaći pa smo pozvali ravanteljicu Ekonomskog Instituta gđu Marušku Vizek da nam pomogne razmjeti što nam ovaj proračun zapravo donosi ili što nam odnosi.
Gđo Vizek, dakle Vlada se hvali smanjenjem deficita i javnog duga, a sjećam se da su te stavke uvijek bile predmet oštre kritike vas makroekonomista, znači li sada da slijede vaše pohvale?
Nekih elemenata za hvalu definitvno ima. Ovo bi bila prva godina da su projekcije na osnovi kojih su proračuni napravljeni realne. Prije bi imali situaciju da su i projekcije malo nahero stajle i onda naravno da na kraju godine ni proračun ne bi štimao i imali bi ne jedan, nego više rebalansa. Ono što je ovdje problem i što se ponavljalo u nekim prethodnim vremenima zadnji put kad nam je bilo ekonomski bolje jest da u biti ovdje nama se smanjuje i proračun i onda pada javni dug isključivo zbog toga što su prihodi puno veći.
Dakle ništa ne štedimo?
U principu, bilo bi nekako logično da štedite onda kada vam ide dobro zato što ne možete štediti onda kada vam ide loše. Sada je taj trenutak da se štedi baš zbog toga što smo mi jedna visokoprezadužena zemlja. Nama te štednje treba kako bismo onda mogli taj rezervoar iskoristiti kada nam ponovno bude loše i kada bi mogli tim povećanim javnim rashodima stimulirati gospodarstvo.
Projekcije su rađene na procjeni rasta BDP-a od 2,9 posto je li taj rast dovoljan za neki ozbiljniji napredak? Možemo li se opustiti?
Daleko smo od toga da se možemo opustiti. Počeli smo ovu tranziciju prije 25 godina kao treća najbogatija bivaš socijalistička zemlja, nakon 25 godina smo druga najsiromašnija. Jedna koja nam puše za vratom i jedna koja nas stalno sustiže, Rumunjska, i dalje rastu brže od nas. Mi ekonomski u biti divergiramo i toj regionalnoj skupini zemalja s kojima se uspoređujemo, a u Europi uopće da ni ne govorimo.
Možda se zadovoljavamo s malim stvarima.
Mislim da se čovjek uvijek treba zadovoljavati s malo većim stvarima ovdje. Mislim da je najveći problem da je ovo jedna zemlja koja ima doista puno potencijala i mislim da mi svi jako dobro možemo osjetiti da imamo jako puno prilika koje uredno i redovito uspjevamo propustiti bez razloga.
Jedna od tih prilika koju, ne znam koliko propuštamo su EU fondovi. Sad je mantra zadnje dvije-tri godine kako EU fondovi, i opet za iduću godinu je velika projekcija da ćemo izvući iz njih, a ove godine smo izvukli manje nego što se proračun planirao. EU fondovi, ta mantra, ima li zapravo nekog smisla?
Za jednu ovako malu zemlju kao što je Hrvatska to doista može biti jedan izvor ekonomskog rasta i to se doista i jest događalo proteklih nekoliko godina. Evo opet to je isto jedan sindrom propuštenih prilika. S obzirom kolika nam je alokacija mi povlačimo jako slabo i to naravno prije svega treba zahvaliti javnoj administraciji koja nije u staju to organizirati na način da se to učinkovitije troši.
Premijer Plenković nedaavno ovdje u studiju nije odgvorio ni na jedno pitanje vezano uz reforme, trebaju li nama uopće ikakve reforme, evo ide nam i bez reformi ?
Ima ih nekoliko. Osobno mi se čini da bi najvažnija bila reforma javnih poduzeća, reforma pravosuđa, fisklan konsolidancija i to sa rashodovne strane i reforma javne uprave.
Kad kažete reforma javnih poduzeća, na što mislite?
Mislim na profesionalizaciju javnog poduzeća, na puno transparentnije upravljanje javnim poduzećem i na osmišljavanje nekog modela kako doista neke od tih kompanija napraviti izrazito učinkovitim kompanijama, što one sada nisu.
Očito i drugi nas ne vide učinkovitima. Potpredsjednica Vlade Martina Dalić je prije godinu i po dana rekla da je njezin cilj da u godinu dana na ljestivici Doing biznis skočimo za 10 mjesta, mi smo evo pali za 15, dakle što to drugi rade što naša vlada ne radi?
Naša Vlada radi. Međutim, mi se jako zadovoljimo sa malim uspjehom zaboravljajući pritom da druge zemlje rade kontinuirano cijelo vrijeme. Ovogodišnji pad je više rezolutna činjenica što su neke zemlje napravile puno više dok smo se mi malo zadovoljili onime što smo u posljednjih nekoliko godina uspjeli napredovati. Bitka za investitore, bitka za povlačenje investicija ide svaki dan, svaki mjesec, svaku godinu, a ne samo jedne godine i ne samo jednim akcijskim planom i programom. ako želite biti inovativno gospodarstvo, onda trebate raditi cijelo vrijeme, a mi prostora za napredak imamo jako puno.
A sad je bitka za euro. Što vi na tu bitku kažete? Trebamo li je dobiti?
Mislim da tu bitku trebamo dobiti. Mislim da što je u ovom trenutku bitno iz moje perspektive, mislim da kroz Euro strategiju koja je predstavljena neki dan, građanima nisu na adekvatan način objašnjeni svi mogući troškovi koji će nam se dogoditi kada usvojimo euro. Prije svega mislim na činjenicu da kada se odreknete vlastite monetarne politike, a nemate fiskalnu politiku na raspolaganju u onoj mjeri u kojoj biste htjeli imati zato što ste prezaduženi i nemate mogućnosti za ekspanzivnu javnu potrošnju kada ste u recesije, kada usvojite euro u biti pretpostavlja se da se sva prilagodba gospodarstva na takav negativni ekonomski šok kao što je recesija odvija kroz smanjenje plaća.
Ali to bi vam Guverner odgovorio da ono što nemate ne možete ni izgubiti.
Ne bi se do kraja složila zbog toga što je nama tečaj do jedne mjere fluktuirao. Na ovakav način ne bi flukturirao. to je broj jedan. Broj dva ono što se implicira, i to je samo u jednoj fusnoti Euro strategije rečeno, kad vi usvojite euro onog trenutak kada je zmelja u recesiji najnormalnija stvar je da se ljudi iseljavaju kako bi se ta recesija smanjila. to su dvije stvari koje građanima treba jasno i glasno objasniti. Što se tiče samog usvajanja eura mi moramo ispuniti određeni set kriterija. nama su najproblematičniji oni kriteriji vezani za javne finacnije, s obzirom da se cijela naša konsolidacija svodi na povećanu prihodnu stranu i s obzirom da mi u slijedećih 4-5 godina ako dosita želimo usvojiti euro, moramo pokazati da smo u stanju održati ovaj trenutno trend. To znači da se mi kladimo na sreću. Ovaj trend je više posljedica povoljnih eksternih okolnosti nego onoga što se nama u zemlji događa, a u povijesti još nismo imali da smo uspjeli konsolidaciju ovakvog tipa izdržati više od par godina prije nego što dođe kriza.
Čitav intervju pogledajte u videu.
Zoran Šprajc
