Obitelj Badah krenula je autobusom 2014. godine iz Sirije prema Turskoj. Tamo su se zadržali godinu i pol
Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!
Baš se prošli tjedan Njemačka pohvalila da im integracija izbjeglica ide sve bolje. Od milijun migranata koji su im stigli u velikom valu prije 3 godine radi njih više od 300.000. Zaposlenost migranata porasla je za 50% u odnosu na godinu prije, nezaposleno ih je sada 187.000, a pola milijuna uči Njemački i traži posao.
A kako je s integracijom izbjeglica u Hrvatskoj? Nije da im cvatu ruže ali snalaze se. Salah Badah, u Siriji je bio ugledni poduzetnik i građevinar, prošle godine dobio je azil u Hrvatskoj i odmah počeo tražiti posao. Najviše što je mogao dogurati je 23 kune po satu na baušteli.
Obitelj Badah čine tata Salah, majka Nur te djeca Omar, Ahad, Ola i Alija. Dom im je nekoć bio Damask, a danas je to Ivanja Reka.
“Ja ću živjeti tu. Ne trebam ići dalje. Za mene, je Hrvatska bolja. Čekao sam godinu i dva mjeseca i onda dobio azil”, ispričao nam je Salah Badah, migrant iz Sirije koji je u Siriji do prije četiri godine bio uspješan poduzetnik s deset zaposlenih radnika, a danas je bauštelac.
Radi kada ga pozovu, deset sati dnevno i to za 23 kune po satu. U slobodno vrijeme u svojoj radioni izrađuje vaze.
Obitelj Badah krenula je autobusom 2014. godine iz Sirije prema Turskoj. Tamo su se zadržali godinu i pol. Za ostatkom obitelji krenuli su preko Grčke prema Austriji koja je bila odredište. Ali tamo nije bilo posla za Salaha.
“Dobro je drugima u Austriji. Ali Hrvatska je bolja za mene. Ali za druge ljude, ne znam”, kazao je.
Neko vrijeme ova šesteročlana obitelj živjela je u prihvatilištu Kutini, a sada su dobili svoj dom u Ivanjoj Reci gdje su sretni.
Omar i Ahad ponosni su igrači NK Ivanja Reka, i još ponosniji navijači hrvatske reprezentacije. Vesele se povratku u školske klupe, a svakim danom im je hrvatski jezik sve lakši.
“Naučili smo hrvatski jezik, bilo je teško. Bilo je teško naučiti nova slova. Kada pišemo, na drugu stranu pišemo, na arapskom je drugačije”, kazao je Omar Badah.
Najstarijem sinu, 13 godišnjem Omaru, bilo je teško ostaviti svoje prijatelje i nastaviti svoje djetinjstvo na drugom kraju svijeta.
“Tek sam došao ovdje, ljudi me poznaju. Sve je dobro. Volim igrati nogomet. I volim plivati – to mi je najbolje”, rekao je.
Od 2014. godine do danas, odobreno je tek 230 azila za Sirijce u Hrvatskoj. Sve zajedno smo primili 375 azilanata.
“U Siriji su ostali mama i tata, brat i dvije sestre. Kad je bio rat u Siriji morali smo izaći iz zemlje. Bio je to veliki rat. Morali smo pobjeći. Došli smo do Turske. Sve stvari smo ostavili. Samo dvije tri torbe smo ponijeli i otisli. Tamo je ostala naša kuća i naše sve”, kazao nam je Salah.
Sada puno lakše dišu s putovnicom za azilante u ruci. Ivanja Reka im se, kažu, sviđa ali rado bi se vratili u Damask.
“Ako sad prestane rat, mi smo prvi ljudi koji bi otišli za Siriju. Ali stršsan je rat tamo”, ponovio je Salah.
Hrvatska je obitelji Badah dala miran san. A oni će dati sve od sebe da se Hrvatskoj oduže.
Aida Šukurica