Uz podršku i ljubav nove obitelji i okoline, djeca i s najtežim traumama mogu biti sretna i uspješna životu
Dvomjesečna beba koja je jedina preživjela šesterostruko ubojstvo na zagrebačkoj Kajzerici čeka novu obitelj.
Centru za socijalnu skrb radi preuzimanja skrbništva još se nije javio nitko od bebine šire obitelji pa je moguće da dječaka posvoji i netko drugi.
Istražili smo kako djeca nakon ovakvih šokantnih i traumatičnih događaja kasnije idu kroz život te moraju li na kraju saznati za događaje koji su ih zauvijek obilježili.
Sreća je u nesreći da je dvomjesečna beba preživjela stravičan događaj na Kajzerici. Dijete je sada na sigurnom, a budućnost će mu se znati za nekoliko tjedana, a najviše za mjesec dana.
“S obzirom na to da dijete više nema roditelje, nema zakonske zastupnike, skrbništvo će biti određeno u najkraćem roku. Obiteljski zakon samo propisuje tko ne može biti skrbnik, a o tome odlučuje Centar”, rekla je Tatjana Brozić Perić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb.
Skrbnik može biti i obitelj ubojice, odnosno obitelj djetetova oca. Od obitelji se do sada nije javio nitko, a iz Centra tvrde – dječak u domu sigurno neće ostati.
“Ako se odlučimo za posvojenje, mi imamo registar posvojitelja i mi biramo djetetu roditelje, a ne biramo roditeljima dijete. Onaj interes za njega koji je najpovoljniji, takve roditelje biramo”, kaže Brozić Perić.
A roditelji mu moraju pomoći pronaći dio slagalice koji mu u životu nedostaje. “Sva djeca imaju potrebu i pravo na istinu o podrijetlu”, kaže dječja psihologinja koja ne može govoriti o ovom konkretnom slučaju, ali pravila su ista za sve.
“Jako je važno da sazna od bliskih osoba, a ne od nekoga sa strane ili da mu se neko dijete počne rugati pa mu tako saspe istinu u lice”, smatra Gordana Buljan-Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.
A već s dvije, tri i četiri godine kada krene postavljati pitanja, treba mu odgovarati iskreno.
“Obično do sedme godine struka kaže da je potrebno da dijete sazna istinu. Nije dobro da se skriva činjenica o načinu na koji su roditelji umrli, dakle dijete mora znati i način”, kaže Buljan-Flander.
Iako zvuči grubo, struka kaže, to je nužno.
“Posebno u današnje vrijeme, dijete ne može ostati pošteđeno bilo koje informacije jer je sve dostupno i na internetu, a saznaju i druga djeca. Imala sam jedan slučaj kada su mi doveli dijete od 14 godina – kako da mu kažu da je posvojeno. Kad sam ga pitala zna li zašto je došao k meni, odgovorio mi je: zato što starci ne znaju kako da mi kažu da sam usvojen”, rekla je Buljan-Flander.
Uz podršku i ljubav nove obitelji i okoline, djeca i s najtežim traumama mogu biti sretna i uspješna životu, a taj događaj sa sobom nositi samo kao ožiljak – koji je zauvijek tu, ali više ne boli.
Željka Felbar
Više u VIDEOPRILOGU:
