Od početka godine na adrese mnogih građana koji su dizali kredite u štedno-kreditinim zadruga stižu pisma tvrtki za otkup dugova u kojima nude otkup njihovih bianco zadužnica
Deseci građana žrtve su poduzeća za otkup dugova zbog bianco zadužnica za kredite dizane u ozloglašenim kreditno-štednim zadrugama krajem prošlog desetljeća.
Od jednih se tražilo 300 kuna za otkup zadužnice, a druge je Fina ovršila za tisuće kuna iako tvrde da su otplatili kredit, ili da uopće nisu potpisali nikakve zadužnice.
Iza svega stoje dvije firme – Adria Management Consulting i Abisal Faktor čije smo vlasnike potražili na svim prijavljenim adresama, a isto je ranije učinila i policija.
Iako je registrirana na adresi na kojoj ne postoji još prije nekoliko mjeseci stizali su upiti građanima žele li otkupiti svoje bianco zadužnice.
“Rekli su da mi da sam 2008. dizao kredit, ali da oni imaju moju zadužnicu, iako sam taj kredit otplatio. Rekli su i mi da bi oni meni poslali tu zadužnicu HP expressom, s tim da bih ja platio 300 kuna poštaru, ali tada ću biti zadužnicu i bit ću na miru”, započinje priču Duško Mrvoš iz Rijeke.
Gospođa s druge strane žice, kaže, objasnila je da se radi o agenciji za otkup vrijednosnih papira, odnosno dugova.
Nakon prvotnog šoka i prebiranja po memoriji Mrvoš je zaključio kako nije nikome ništa dužan, te odlučio tajanstveni poziv prijaviti policiji.
“Išao sam u MUP, otišao na Finu, u Fini mi je žena samo rekla: ‘Pa gdje vi živite, to je bilo na televiziji, to je prevara, odite u Državno odvjetništvo’. Otišao sam u Državno odvjetništvo u Rijeci gdje me primila odvjetnica i rekla: ‘Vi možete podnijeti prijavu protiv nepoznatog počinitelja, ali mi službeno ne možemo ništa pokrenuti, trebalo bi vas deset da bi mi službeno pokrenuli”, priča nam Duško Mrvoš.
Ne znajući što bi, Mrvoš se za pomoć obratio udruzi žrtava pravosuđa – Veronika Vere. Nije bio jedini. “Javilo nam se oko 30 ljudi”, kaže nam Mira Veljačić iz navedene udruge.
Među njima je i Zoran Dimitrić. On nije dobio prethodnu obavijest o mogućnosti otkupa bianco zadužnice već je je za nju doznao kada je htio dići novac sa svog računa.
“Kada sam na bankomat došao, vidio sma da sam blokiran, pa sam u banku išao da vidim što je to, iz kojeg razloga sam blokiran. Oni su rekli da se obratim Fini, došao sam u Finu, oni su rekli da me blokirao Abisal Faktor, po nekakvoj zadužnici”, priča nam Zoran Dimitrić.
Na isti način Abisal Faktor je ovršio i račun Željka Lončarića. “Imao sam firmu, ali nikad u životu nisam radio s tim mjenicama, niti sam potpisivao, niti sam izdavao, ja se uopće ne sjećam da sam ja ikada potpisao tu mjenicu”, ističe.
O čemu je riječ pitao se i Dino Brlečić, kojeg je spomenuta tvrtka na ovršila na isti način kao i ostale. “Dug od tri tisuće kuna od mene potražuje, znači 1.500 kuna, plus 1500 kuna kamata, od te 2009., godine, ja uopće ne znam na koju se oni zadužnicu pozivaju.”
A između Abisal Faktora i tvrtke s početka naše priče Adria Management Consulting, postoji poveznica. Adresa i ime.
Na adresi zgrade koju smo posjetili registriraan je tvrtka Adria Managment Consulting, a kao osnivač društva naveden je Marko Šprem, koji je na istoj adresi naveden kao adresi stanovanja. Zanimljivo da je istovrmeneno Dino Šprem, kao jedna od odgovornih osoba u Abisal Faktoru, također prijavljen na istoj adresi kao adresi stanovanja, međutim nema tog prezimena na zvonu. Tvrtka Abisal Faktor registirana je na drugoj adresi, u blizini.
Dakle, Abisal Faktor bi trebao biti na jednoj od dviju adresa koje su u sudskom registru navedene kao adrese sjedišta te tvrtke. Međutim, na zvonu ništa ne piše. Zatekli smo ondje poslovne prostore, ali prazne i napuštene.
Zanimljivo, Marko Šprem se u sudskom registru ne spominje vezano uz Abisal Faktor, već uz Adria Managment Consulting. U Abisalu je registriran Dino Šprem, kojeg s Markom osim prezimena veže i zajednička adresa. Spominje se i još jedno zanimljivo ime. Kao osnivač Abisal Faktora naveden je Yordan Ivanov Yordanov, s prebivalištem u Bugarskoj.
“Problem je u tome što treba utvrditi prvo postoji li taj Bugarin. Nakon što sam ja to sve doznala, zvala sam telefonski, doslovno do ispostave Porezne uprave koja je Bugarinu izdala OIB i pitala sam ih na temelju čega, morao je, kažu, imati neki dokument. Pitala sam: ‘Jeste li vi taj dokument provjerili?’ – ‘Mi to ne provjeravamo, međutim, nakon dva dana, na provjeri OIB-a više nisu mogli pronaći taj OIB, netko ga je brisao, ja nisam”, kaže nam Mira Veljačić iz Udruge Veronika Vere.
No, veći problem je, kaže Mira, to što je Fina na račun sumnjivih zadužnica ovršila građane. Tvrdi da ona sama bez dodatnog dokaza o dugovanju ne bi smjela biti dovoljna za naplatu.
“Niti jedan građanin RH s tvrtkom koja je upisana u sudski registar 20. svibnja ove godine, nije mogao biti u ugovornom niti bilo kakvom odnosu, a najmanje obaveznom, o obaveznom odnosu građana, pravnih tvrtki su samo nadležni sudovi”, ističe Mira Veljačić iz Udruge Veronika Vere.
Iz Fine, pak, tvrde da je svaka zadužnica podložna naplati i to deset godina otkada je izdana. Napominju i da građani imaju pravo na 60 dana počeka od blokade do naplate kako bi osporili njezinu valjanost.
“Sud je uspio na osnovu kopije zadužnice donijeti odluku, odvjetnica je dala još dvije tužbe koje su otišle u Zagreb jer je Abisal iz Zagreba, to je sad u postupku, nije riješeno. Međutim, ja sam taj dug platio, koji po zadužnici iznosi 1.700 kuna, a mene je to došlo preko četiri tisuće kuna, s kamatama, Finom, itd. Tako da ja dan danas ne znam tko je Abisal i kakav smo mi ugovor potpisali”, priča nam Zoran Dimitrić iz Rijeke.
“Abisal Faktor je otvoren ove godine, traže dug od prije devet godina, ja s njima nisma nikad radio niti sam mogao raditi obzirom da su otvoreni ove godine, znači totalna nelogičnost u cijeloj priči, na temelju toga i svih tih podataka, znači da taj ‘bugarčić’ ne postoji i sva ta ekipa, da je to jedna velika farsa, mi smo napisali prijedlog sudu da sve to ukine, odnosno da proglasi cijelu tu priču neosnovanom, da se jednostavno ti novci meni vrate nazad”, kaže nam Dino Brlečić.
No, ni Dini ni Zoranu sud nije uvažio žalbe, te su obje naplate provedene. Iako je Fina utvrdila da zadužnice ne postoje u registru.
“Zadužnice se registriraju tek od 2012., i od tada svaka zadužnica se u realnom roku upisuje u registar”, ističe Lidija Popov iz Javnobilježničke komore RH.
A kako i zašto su se bianco zadužnice iz 2008., pojavile baš sada, nešto je jasnije iz priča naših sugovornika.
Svi redom dvijetisućitih su imali posla s ozloglašenim kreditno-šteditnim zadrugama kod kojih su građani masovno dizali kredite s lihvarskim kamatama. No, to nije sve.
Zoran Dimitrić kaže da je 2008. bio jamac za kredit, ali da nikada nije potpisao zadužnicu. Duško Mrvoš je potpisao, kaže, ali kategorički tvrdi da nikada nije realizirao kredit jer mu je bio preskup. Željko Lončarić nas, pak, uvjerava, da je kredit digao i vratio, no ne sjeća se da je potpisao bianco zadužnicu.
“Oni su vam radili po principu da su svaku zakasninu, morali potpisati neki ugovor i hrpu papira, među tim papirima može biti i ta mjenica, što može biti i da je i da nije, ali sto posto sam siguran da nije.”
I Dino Brlečić je 2008. digao kredit od kreditno-štedne udruge Axia, za razliku od Lončarića, čak je i sačuvao potvrdu da je otplatio dug. Međutim, nije znao da treba tražiti nazad potpisanu bianco mjenicu. Neobično je da to nije isti broj mjenice po kojoj ga je Fina, sada, devet godina kasnije, ovršila.
“Vjerojatno je išlo kopiranje mojeg potpisa i slaganje nove zadužnice”, ističe prevareni građanin.
Zato smo posjetili javnu bilježnicu koja je ovjerila zadužnicu Dine Brlečića. U računalu, kažu, imaju evidenciju da ju je u njihovu uredu ovjeravao dva puta.
U Javnobilježničkoj komori objasnili su nam da svaki bilježnik mora u svom upisniku imati svaku zadužnicu koju je ikad ovjerio. Ipak, javni bilježnik u Rijeci koji je ovjerio Zoranovu zadužnicu rekao nam je da nema evidenciju stariju od tri godine.
Bianco zadužnica, kako joj samo ime kaže, prazan je dokument. Dovoljan je samo potpis dužnika, a vjerovnik je ima pravo naknadno popuniti. Tako je tvrtka osnovana ove godine mogla naplatiti navodna dugovanja iz 2008. No, to i dalje ne objašnjava zašto i kako su se zadužnice počele pojavljivati sada.
“U svakom slučaju, u Abisal Faktoru, prokuristi i zakonski zastupnici Yoordan Ivanov Yordanov moraju znati odakle im te bianco zadužnice”, naglašava Mira Veljačić iz Udruge Veronika Vere.
No, njih, kao da je zemlja progutala. Iako ih je tražila – vlasnike tvrtke policija očito nije našla. Zanimljivo je da ih je na sudu zastupalo odvjetničko društvo koje smo nazvali. Prvo se nitko nije javljao,a onda je stigao uzvratni poziv.
Nismo uspjeli snimiti razgovor, toliko je kratko trajao, povratno nas je nazvala odvjetnica iz tvrtke Škrobot i partneri, ljutito nam rekavši da ne može to demantirati niti potvrditi, da ne mora s nama razgovarati i poklopila nam slušalicu.
Pokušali smo još jednom i u njihovom uredu, no očito su nas odlučili izbjeći po svaku cijenu.
No, hoće li pitanja i dalje uspjeti izbjeći i misteriozni Bugarin Yordan Ivanov Yordanov? Iz zagrebačkog Državnog odvjetništva su nam odgovorili standardno – informacije o istragama ne mogu davati u javnost.
Danka Derifaj