U ophodnji s čuvarima Jadrana: “Ovo je jedan od najljepših poslova u policiji”

Idi na originalni članak
Photo: Ilustracija (Hrvoje Jelavic/PIXSELL)

Na svoj brod Potragu primila nas je simpatična splitska ekipa

Oglas

Hrvatska granica na moru duga je skoro 1000 kilometara a oni čuvaju svaki metar. Sa ukupno 55 brodova paze naravno i na sigurnost unutarnjih voda. Divljanje uz obalu, glisiranje, ilegalni prelasci granice – od početka godine pomorska policija kaznila je više od 1000 prekršitelja.

Kad ostali brodovi recimo ne mogu ploviti, a helikopteri letjeti – onda su spas za otočane, a spašavali su i nesretne migrante na Mediteranu. Iako se često za posao mornara kaže da je kruh sa sedam kora, oni u svojem uživaju i ne bi ga mijenjali za ni jedan drugi. Na svoj brod Potragu je primila simpatična splitska ekipa.

Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Već u deset sati ujutro temperatura se penje iznad 30 stupnjeva, a more je mirno. Odjeveni u prugaste mornarske majice isplovljavamo u akvatorij oko otoka Čiova. Uz čuvanje državne granice na moru duge čak 196 nautičkih milja ili više od trećine ukupne površine hrvatske morske granice, načelnik splitske pomorske policije za početak nam je objasnio što su im još zadaće na moru.

“Sve ostale zadaće koje tijekom godine, odnosno u turističkoj sezoni, provodimo su sigurnost plovidbe na moru, provedba pomorskog zakonika, te tijekom cijele godine nadzor pomorskog ribarstva”, govori Joso Vujić, načelnik Postaje pomorske policije Split.

Posadu čine kapetan, upravitelj stroja i mornar

Dvomotorni brod litavske proizvodnje opremljen je najsuvremenijom opremom. Sa punim rezervoarom mogu prijeći oko dvjesto nautičkih milja i juriti 35 nautičkih čvorova ili 65 kilometara na sat. Posadu čine kapetan, upravitelj stroja i mornar.

“Imamo četverodnevnu službu i na brodu boravimo tijekom ta četiri dana”, govori Renato Vrbatović, zapovjednik policijskog ophodnog broda.

No na brodu imaju sve što im treba. Kupaonica koja je prilično velika za brod. Na brodu su i spavaonice. Ovo nije samo brod, nego zapravo jedna kuća na moru. Jer četiri dana ovim ljudima je to sve što imaju.

“Ovaj posao treba prvenstveno voljeti. Odvojen si od obitelji, kući treba imati jaku logistiku da bi ti mogao biti udaljen od kuće”, govori Vrbatović.

Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Dok smo mi u brodu ćaskali, policajac Nikša nam javlja da prilazimo jednom brodu i da će izvršiti kontrolu. Mali je to čamac koji za sobom vuče drugi. Veže se uz policijski brod i policajcu dodaje dokumente.

“Alkohol je zabranjen”

“Dao mi je dozvolu za voditelja brodice, to mu je plovidbena dozvola, kao na cesti vozačka, a imaju i prometnu. Na dokumentima gledamo valjanost, kada su izdane, do kada vrijede, a ovaj gospodin je uredan. Ako se utvrdi da je osoba recidivista, da ponavlja neke prekršaje više puta, kao što je glisiranje. U tom slučaju se može privremeno ili trajno oduzeti dozvola. Alkohol je zabranjen. Ako vidimo da nešto nije u redu, vršimo alko testiranje i idemo u daljnju proceduru”, govori Nikša Trošelj, upravitelj stroja policijskog ophodnog broda.

Odvezujemo brod i krećemo dalje.

Kao što ste čuli na brodu se živi, a gdje se živi, tamo se nešto mora i jesti.

Brodska kuhinja, tri muškarca, čišće nego da je jedna žena. Tanjuri složeno, noževi, pribor, dakle sve što treba za život. Televizor. Kažu da uvijek gledaju RTL, što ne možemo provjeriti jer nam je upravo pregorio osigurač. I naravno neizbježni frižider. I mi smo se nekako poveselili jer smo vidjeli pivo, ali evo pogledajte, nula – nula, bezalkoholno. No kažu dečki takva su pravila, dok se radi piti se ne može. No uvijek postoji vrijeme kada smjena završi, kada nešto skuhaju kada se mogu proveseliti i dočekati slijedeći dan jer ipak treba četiri dana provesti na moru.

Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Stariji policijski mornari uče one mlađe

“Svatko od nas se uglavnom vrhunski specijalizirao za dva tri jela, bolje nego jedan master šef. Ja radim bolonjez i toćeve”, govori Vrbatović.

Stariji policijski mornari uče one mlađe. Tako se i mornar Jure, koji je na brodu tek sedam mjeseci, pokazao kao dobar učenik. Na pitanje što on najbolje kuha, odgovara.

“Bolonjez isto ko kapetan. Ribu ne volimo, većinom meso”, govori Jure Katavić, mornar na policijskom ophodnom brodu.

Vožnju smo kratili pričom o hrani, no ispred nas se stvorio brod za najam. Zaustavili smo ga. Posadu je činila norveška obitelj. Ova situacija malo je drugačija od prethodne.

“Ovdje se radi o plovilu RH zastave koje je trenutno u najmu. Znači imamo ugovor o najmu koji je uredan i važeći, imamo plovidbenu dozvolu, dozvolu od skipera koji je strani državljanin Norveške i imamo fiskalni račun koji je potreban. Nakon toga vršimo inspekcijski zapisnik i uručujemo gospodinu zapisnik i dokumente”, objašnjava Trošelj.

I ovaj put je sve bilo u redu. Bila je to prilika i da porazgovaram s Norvežanima. Hvale našu kuhinju, ljepotu obale i čisto more.

“Drugi put smo ovdje, bili smo u Jelsi prije četiri godine. Odnosno tjedan dana u Jelsi, a tjedan dana u Trogiru. Danas idemo vidjeti Plavu lagunu brodom i obići plaže dva dana. Lijepo je biti vani na moru”, govori Heligard iz Norverške.

Norvežani su nas pozdravili i otišli svojim putem. Mi smo nastavili priču o životu na moru s ovom, malo je reći, simpatičnom policijskom posadom.

“Kada smjena završi vršimo pregled broda, radimo po potrebi sitne popravke, provjere za drugi dan, a iza toga izađe se na piće, neka šetnja i tako”, govori Vrbatović.

Otočani i policajci i svjetioničari žive na moru na kojem život, posebno u zimskim  mjesecima nije lak.

Često puta spašavaju i ljudske život

“Najnormalnije je da na svjetionicima kao što su Palagruža, Sušac da prvo i osnovno bez da išta pitate im ponesete svježi kruh. Onda idu namirnice, cigarete, hrana, začini. Bilo što da im ponestane kako mi prolazimo, usput stanemo do njih i to je jedna simbioza. To je vrlo lijepo na što smo ponosni. Da se dogodi nešto njima ili nama, mi smo osuđeni jedni na druge. Otok poput Biševa je otok sa samo sedam starijih stanovnika. Jedni s drugima živimo, jedni s drugima surađujemo, jedni duge častimo. Sve dijelimo. Može se reći i dobro i zlo”, kaže Vrbatović.

Često puta spašavaju i ljudske živote. Posebno kada su vremenski uvjeti takvi da ostala plovila ne mogu ploviti, helikopteri letjeti.

“Imali smo slučaj na Palagruži da je gospođa popila antibiotike koji su izazvali reakciju gušenja i uspjeli smo ju spasiti mada su uvjeti za plovidbu bili nemogući. Hvala Bogu sve je na kraju dobro završilo i dan danas smo u kontaktu i ostali dobri prijatelji”, govori Vrbatović.

Policija kontrolira brodice, čartere i druga plovila, ali i padobrane

Na moru se uz iznajmljivanje plovila iznajmljuju i vodeni skuteri i mnoga druga sredstva za zabavu turista.

Policija kontrolira brodice, čartere i druga plovila, ali i padobrane koje ljudi koriste za zabavu. Oni isto moraju imati dozvole, koncesiju za taj posao koju policija provjerava. Ponovno kontrola dokumenata, koncesijskih papira, no saznali smo još jednu novost.

“Za neka plovila trebaju dva člana posade. Voditelj brodice tipa B i tipa C. Tu je i drugi momak kao što vidite na brodu tako da je sve u redu”, govori Trošelj.

Dok su policajci rješavali formalnosti, iskoristio sam vrijeme i popričao s mladim turistima koji su uživali u ovom adrenalinskom letu.

“Jako sam uživao u ovome, vjerojatno ću jednom opet ponoviti. Stvarno je dobro, ali možda ćemo probati još nešto drugo dok smo ovdje. Možda surfanje ili nešto slično tome”, govori Pawel, turist iz Poljske.

Glisiranje i divljanje skuterima nismo vidjeli. Kažu policajci sve se rjeđe događaju takvi incidenti. No i priznaju da se oni koji to i rade smire čim vide policijski brod u daljini. No ovi momci ne čuvaju samo naše more i našu granicu, već sudjeluju u međunarodnim operacijama Frontexa. Ova je posada bila na grčkim otocima Kiosu i Lezbosu.

“Spašavali bi migrante većinu puta iz mora jer su bili ukrcani u gumene brodice koje nisu prilagođene toj vrsti namjene. Rađene su primitivno od kamionskih cerada gdje bi oni pucali tijekom plovidbe. Imali smo stvarno spašavanje golih života na grčko turskoj granici”, kaže Vrbatović.

Otkrivaju nam, iako neslužbeno, cijena ukrcaja na takva plovila košta oko tisuću eura. Skipera nema i ljudi su prepušteni sami sebi.

“Ovo je jedan od najljepših poslova u policiji za osobe koje to vole raditi”

“Imali smo situacija gdje bi ih mi zaustavljali, a oni ne bi znali isključiti motor. Znači ne bi se znali zaustaviti da bi ih mi spasili koliko su needucirani”, nastavlja Vrbatović.

Za život na moru kažu da je kruh sa sedam kora. No ova ekipa ne može zamisliti da bi radila nešto drugo. Potvrđuje nam to i najmlađi član posade.

“Ovo je jedan od najljepših poslova u policiji za osobe koje to vole raditi. Iskreno, na akademiju sam i otišao upravo sa željom da radim ovaj posao. I želja mi se ostvarila”, tvrdi Katavić.

Rastali smo se sa posadom, bez pretjerivanja možemo reći kao stari prijatelji. Uz poziv da ih posjetimo opet. Kažu lako ćemo ih naći. Oni će i dalje biti ovdje, paziti na red i sigurnost.

Ivan Žada

VIŠE U VIDEOPRILOGU:

Exit mobile version