U podrumu vukovarske bolnice mjesecima su se skrivali od granata: ‘Tu smo proveli najteže trenutke’

Idi na originalni članak
Foto: RTL

Donosimo priču o herojstvu liječnika, ali i potresnu istinu žrtava odvedenih na Ovčaru iz vukovarske bolnice

Oglas

Na krevetu u podrumu vukovarske bolnice provodio je dane i noći. Siniša je imao samo sedam godina kada je njegovo djetinjstvo naprasno prekinuto.

“Bila je jedna situacija, sjećam se, da je pala bomba, granata, što li već na jednu trgovinu mješovite robe i onda su gardisti donijeli slatkiše djeci. Bio nam je praznik”, prisjetio se Siniša Đurić.

Pogledajte više u Videoprilogu:

Mnogi Vukovarci do tada se nisu poznavali, no tijekom tromjesečne opsade grada u bolnici su svi bili kao obitelj.

“Osjećam se ovdje kao i kod kuće. Tu smo proveli najteže trenutke svog života, tako da sve je isto kao što je i bilo, samo evo, hvala Bogu, nema ranjenika i bolesnika, ali što se tiče prostora i okruženja, osjećam se kao kod kuće”, kazala je Vesna Bosanac, ravnateljica ratne bolnice u Vukovaru.

No živjeli su i radili u nehumanim uvjetima. Nedostajalo je i struje i vode.

“Najveća sreća je bila kad je pala kiša, oborinska voda, koju smo naravno iskoristili, stavili ispod oluka, skupili to, to je bila radost jer smo se taj tren mogli oprati”, ispričao nam je Štefan Biro, pomoćnik za logistiku ravnateljice ratne bolnice u Vukovaru.

Na bolnicu su svakodnevno padale granate. Grad koji su poznavali svakim danom gubio je svoje obrise.

“Znao sam doći jedan dan, a kad bih došao već sutra, nisam znao gdje sam. To su takve drastične promjene, toliko urušeno i bombardirano da vi za tren stanete i ne znate gdje ste”, prisjeća se Štefan Biro.

Spašavajući živote drugih, mnogi su izgubili svoje 

Tijekom napada na grad i bolnicu i tijekom srpske okupacije Vukovara poginula su i ubijena 32 djelatnika ratne bolnice. Od toga ih je 20 ubijeno na Ovčari, četiri se i danas vode kao nestala nakon zarobljavanja. Posljednji izvještaj novinar Siniša Glavašević poslao je upravo iz bolnice, na dan pada grada.

Kao i mnogi, završio je na Ovčari i nikada se nisu vratili. Ali nisu zaboravljeni. Mjesto sjećanja na njih je i ovaj memorijalni centar koji na godinu posjete tisuće ljudi iz cijele Hrvatske.

Vijesti.hr

Exit mobile version