VRATIO SE IZ IRSKE I IZNENADIO: ‘Neki su proizvodi u Hrvatskoj luksuz i duplo skuplji nego u Dublinu!’

U serijalu ‘Naši vani’ Net.hr donosi priče Hrvata koji su se iselili. Koliko plaćaju stan, hranu, režije… U ovom nastavku govori Denis koji je živio u Dublinu

Hrvati koji su otišli živjeti i raditi u inozemstvo, najbolje vide koliko je život u Lijepoj našoj skup. Mnogi stanovnici Hrvatske doslovno “krpaju kraj s krajem” te žive “od plaće do plaće”, piše Net.hr

Pogledajte više u Videoprilogu:

Koronakriza, koja traje već godinu dana, učinila je da cijene proizvoda u Hrvatskoj porastu. Prehrambene namirnice postale su skuplje, cijene nekretnina su “podivljale”, a plaće su otišle dolje ili su pak ostale iste. No, i prije pandemije cijena života u Hrvatskoj nije bila u skladu s primanjima većine stanovnika. Zato su neki “posegnuli” za životom preko hrvatske “grane”.

Kakve su cijene u Irskoj otkrio je Denis koji se iz Dublina u Hrvatsku vratio u rujnu prošle godine. Ovaj 32-godišnji učitelj živio je dvije godine u irskoj prijestolnici pa je jako dobro upoznat s tamošnjim cijenama. Po povratku u Hrvatsku bio je neugodno iznenađen cijenama, osobito u dućanima.

Denis je u Dublinu radio u trgovini planinarskom i penjačkom opremom. Kaže da je za zaposlenike tog sektora plaća često bila minimalac od nekih 1400 eura mjesečno te da kroz neko vrijeme može narasti na oko 1800 eura mjesečno. Objašnjava da je to velika razlika u odnosu na prosječnu zaradu u Irskoj koja varira od 3500 do 4000 eura mjesečno.

Kada je u pitanju isplata plaće, Denis ju je dobivao tjedno što mu se sviđalo jer je tako bolje raspolagao novcem nego kada je primao mjesečnu plaću. “Dolaskom lockdowna sve se poremetilo jer sam taman dobio solidnu povišicu, no taj benefit je ostao nezamijećen kroz iduće mjesece zbog privremenog prestanka rada”, kaže nam.

‘Žulja me što su pojedini proizvodi jeftiniji u Irskoj, a kod nas luksuz’

Denisu je na početku odlazilo oko 50 do 60 eura tjedno jer se još privikavao na razne mogućnosti i izbore vezane uz prehranu. Kada bi objedovao u restoranu ili pubu, što je bilo rijetko, tjedno bi potrošio i do 100 eura. Budući da je živio u stanu s cimerima, osmislili su zajedničku shemu dijeljenja troškova preko Revolt aplikacije te su imali zajednički “trezor” u koji bi svaki tjedan uplatili 40 eura. Taj novac koristili su za zajedničku nabavu i hranili su se uglavnom veganski.

“Cijene namirnica u trgovinama su vjerojatno podjednake kao u Hrvatskoj. No, iznimka su neke namirnice koje se u Hrvatskoj smatraju ‘luksuzom’ poput avokada, šparoga, lososa, morskih plodova, pistacija, indijskih oraščića – osjetno su jeftiniji u Irskoj. Najviše me ‘žulja’ upravo razlika u cijenama tih proizvoda jer su dvostruko skuplji u Hrvatskoj nego u  Irskoj, a često je riječ o istom proizvođaču u istom trgovačkom lancu”

U restoranima su cijene malo više nego u Hrvatskoj, ali zbilja ne toliko značajno. U nekim se slučajevima može naći i jeftinijih, ali dobrih opcija. Generalno sam u restoranima znao potrošiti samo na hranu između 10 i 30 eura, ovisno o vrsti i kvaliteti restorana. Primjerice, u Hrvatskoj rijetko posjećujem restorane kako sam znao to raditi tamo. Obično bih otišao u neki restoran kad sam dolazio na godišnji odmor, a cijene su bile između 70 i 120 kuna, što bi bilo otprilike od 10 do 20 eura”, uspoređuje naš sugovornik.

‘Gotovo je neizvedivo živjeti samostalno, stanarine su nerealne’

Visoke stanarine karakteristične su za Dublin pa nam Denis objašnjava da je zbog toga gotovo neizvedivo živjeti samostalno. Zbog toga dosta “pridošlica” u Irskoj dijeli kućanstvo s cimerima. Prvih mjesec dana 32-godišnjak je živio u stanu kuće koja je bila u najmu. On i cimeri praktički su bili u podnajmu i u iznimno nezavidnoj situaciji – sobu su mjesečno po osobi plaćali 400 eura te su davali oko 50 eura za režije. Brzo nakon toga preselio se u stan u centru Dublina. Denis objašnjava da taj dio grada nije baš najbolji, ali da je bio dovoljno blizu da on i cimeri mogu na posao ići pješice. Za stan s dvije sobe, dnevnim boravkom, kuhinjom i kupaonicom mjesečno su plaćali 1800 eura. Stanarina se dijelila na tri osobe – 700 eura plaćala je osoba koja je bila sama u sobi, a 550 eura Denis i cimer s kojim je dijelio sobu. Po osobi, režije su u tom stanu bile oko 30 eura.

“Cijene najma ovise o lokaciji, o tome je li riječ o kući ili stanu, isto kao i svuda po svijetu. U prosjeku, moje iskustvo je bilo 1800 eura za dvosobni stan s dnevnim boravkom i kuhinjom u centru grada, dok su neki prijatelji unajmljivali kuće izvan centra za otprilike od 2000 do 2500 eura mjesečno, ovisno o veličini i lokaciji. Cijena smještaja je veliki problem Dublina – velika je potražnja, ali mali kapaciteti, što podiže cijene najma na nerealno visoke i teško prihvatljive iznose, ali činjenica je da je to nešto što se mora prihvatiti ako se već seliš u Dublin, nije da postoji neka alternativa. Sve se to uspije platiti, čak i uz minimalac, ali ostaje činjenica da moraš dijeliti kuću, stan, pa čak i sobu s drugima. Naravno, osim ako ne radiš značajno bolje plaćene poslove”, govori Denis.

Po pitanju cijene kvadrata u Dublinu, Denis kaže da se za tu temu nije zanimao jer se tamo nije mogao zamisliti dugoročno. Ističe da su neki njegovi kolege s posla, Irci, spominjali da kupuju kuću u iznosu od 300.000 do 400.000 eura. No, nije siguran kakve su nekretnine bile točno posrijedi.

“Bivši stanodavci su prodavali viktorijansku zgradu u centru grada s 10 stanova različitih veličina. Spominjao se iznos oko četiri milijuna eura”, kaže nam i dodaje da nije primijetio da su cijene nekretnina u Irskoj za vrijeme korona-krize skočile.

‘U Hrvatskoj se nekim čudom uspijeva preživjeti, a to je i problem – ovdje se preživljava’

I prije odlaska u inozemstvo naš sugovornik je cijene proizvoda u hrvatskim trgovinama smatrao visokima. Ipak, priznaje da nije bio svjestan koliko su zapravo visoke u usporedbi sa standardom građana u Hrvatskoj. Svaki put kada bi usporedio cijene u Hrvatskoj i Irskoj, ostao bi neugodno iznenađen.

“Tijekom godišnjeg odmora u Hrvatskoj nisam se ponašao rastrošno jer bih često uspoređivao cijene nekih proizvoda ovdje i tamo, i svaki put bih bio neugodno iznenađen. Neki prehrambeni proizvodi su podjednake cijene, dok su drugi duplo skuplji. Kozmetika i toaletni pribor su možda malo skuplji u Irskoj, ali generalno cijene su u nekom inozemnom rangu ili iznad njega, dok su primanja drastično niža.

To se pogotovo osjeti na tome što sam tamo mogao uštedjeti pristojne svote čak i na minimalcu, priuštiti si putovanja i kupiti što god sam trebao. U Hrvatskoj tako nešto djeluje neizvedivo s obzirom na primanja. Ono što mi je bilo očito i prije, a dodatno je potvrđeno nakon odlaska u inozemstvo, jest da se u Hrvatskoj nekim čudom uspijeva svakako preživjeti. Smatram da je to upravo i problem, ovdje se preživljava i to svim sredstvima, često zaduživanjem. Za razliku od Hrvatske, u Irskoj se živi pa čak i na minimalcu. I tada ti može biti ugodan život, uz uvjet da racionalno trošiš”, komentirao je Denis.

Za kraj, Denis nam je ispričao da je korona-kriza nastupila taman prije turističke sezone u Irskoj. Uveden je strogi lockdown te je ljudima bilo ograničeno kretanje. Irska vlada pokušala je doskočiti problemu pa promovirati zemlju kao destinaciju za svoje stanovnike jer se nigdje nije moglo putovati.

“Mnogi su Irci planirali ‘staycation’ putovanja po zemlji iako su govorili da će ih to više koštati nego da su otišli na odmor u inozemstvo”, ispričao je Denis za Net.hr.