Evo vam odgovora na pitanje zašto je kod nas hrana tako skupa: zato što uvozimo više nego ikad. Gorku istinu otkrivaju nove tablice zavoda za statistiku
Na prostranim vinogradima oko Vrgorca dozrijeva stolno grožđe, no proizvođači muku muče s prodajom jer otkupa nema.
“Preplavilo je uvozno grožđe od Zagreba, Rijeke, Zadra do Splita, to se daje u bescjenje, a znaš tko je problem, ministar što to ne spriječi”, poručuje vinogradar iz Staševice Zdenko Mateljak. Iz Ministarstva poljoprivrede naglašavaju da je Hrvatska dio otvorenog tržišta Europske unije. Kažu kako proizvođači ne pokazuju dovoljno interesa za udruživanje radi lakšeg plasmana proizvoda, a i da tržište nije dovoljno povezano od polja do trgovine, što utječe na maloprodajne cijene. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od siječnja do svibnja ove godine uvezeno je čak 25 posto više grožđa nego u istom razdoblju prošle godine.
“Ljudi se snalaze svakako, idu, traže po vinarijama, traže otkupe”, dodaje Davor Barbir, potpredsjednik Udruge vinara iz Draževitića.
Koliko uvozimo?
Količina hrane koja se uvozi u Hrvatsku i dalje je velika, potvrđuju podaci Gospodarske komore. Samo u 2024. godini uvezeno je prehrambenih proizvoda vrijednih više od šest milijardi eura, a trgovinski manjak iznosio je 2,4 milijarde eura.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvoj polovici ove godine uvoz prehrambenih proizvoda i živih životinja dosegnuo je 2,75 milijardi eura, što je 11 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Za Hrvatsku poljoprivrednu komoru poruka je jasna.
“Toliko dugo dok imamo hrvatskog proizvoda, tako dugo ne bi trebali uvažati”, ističe predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović.
U 2025. najviše se uvozilo svinjsko meso i sir, dok mliječni sektor bilježi ozbiljne probleme.
“Gdje smo u ovom trenutku pali gotovo na razinu od 40 posto. Pored mliječnog, dosta loše stojimo u govedarstvu, prije svega govorim o svinjogojskom sektoru. Junad, sve ono što je kvalitetno završava u inozemstvu, a usudio bih se reći, uvozimo nižu razinu kvalitete u RH”, dodaje Jakopović.
Ni kod povrća situacija nije puno bolja. Najviše se uvozilo krumpira, zatim mladog krumpira, crvenog luka, rajčice i paprike.
Rast cijena
Glavni problem, objašnjava ekonomski analitičar Mladen Vedriš, leži u tome što se nedovoljno razvija domaća proizvodnja.
“Ako potičete vlastitu proizvodnju potičete vlast BDP-a, zadržavate ljude. U Slavoniji ako imate poljoprivrednu proizvodnju koja je aktivna za domaće i vanjsko tržište, imate ljude koji zadržavate. U Ravnim kotarima, bilo gdje. Kada u Metkoviću ili gdje drugdje imate poljoprivrednu proizvodnju – imate život”, naglašava Vedriš.
Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju koliki je pad u stočarstvu od 1990. do prošle godine: broj goveda smanjen je s 830 tisuća na 422 tisuće, svinja s 1,57 milijuna na 873 tisuće, ovaca sa 751 tisuće na 553 tisuće, dok je broj peradi pao s 17,1 milijun na 11,3 milijuna.
Veliki uvoz rezultat je članstva u Europskoj uniji, pojašnjava prodajni stručnjak Emil Pavić.
“EU je postala jedno zajedničko veliko tržište i naši poduzetnici, prvenstveno trgovci, koji gledaju gdje bi mogli naći jeftinije i onda to prodavati kod nas, to tako gledaju. I konstantno će rasti, ali nama raste standard, dohodak, potrošnja. Ljudi više troše i potrebe su nam drugačije”, kaže Pavić.
No, kada roba iz inozemstva stigne na hrvatske police, cijena često bude viša.
“Ima pojedinih godina kada je deficit pojedinih artikala, pa je skuplji. Međutim to se radi o tržištima, iz kojih mi uvozimo koja su visoko produktivna i vrlo često nisu bazične cijene visoke, nego upravo suprotno – denpiške. Ali onda dolazi nadogradnja, trgovina, logistika, porezi, marže i onda ta cijena skače”, zaključuje Vedriš.
Ipak, postoji i pozitivna strana – Hrvatska je samodostatna barem u proizvodnji mandarina, kupusa i kamilice, piše Danas.hr.
