
Iako je Hrvatska prošle godine prvi put nakon duljeg razdoblja zabilježila blagi rast broja novorođene djece, iskustva žena tijekom samog poroda pokazuju da u rodilištima i dalje postoje velike razlike u praksi. Od zahvata bez jasnog pristanka i ograničavanja kretanja do neugodnih komentara osoblja, brojne žene opisuju iskustva zbog kojih se poroda ne sjećaju samo po dolasku djeteta na svijet, piše Index.
Jedna od njih je Marija, koja je četiri dana nakon poroda u splitskom KBC-u osoblju govorila o jakim bolovima. Od primalje je, prema njezinu svjedočanstvu, dobila odgovor: „Pa, mama, to vam je sve normalno, što očekujete? Naravno da boli, porod boli.“ Naknadno se pokazalo da su joj tijekom poroda slomljena dva rebra.
Ozljeda je nastala tijekom takozvanog Kristellerova zahvata, odnosno pritiskanja trbuha rodilje kako bi se ubrzao porod. Svjetska zdravstvena organizacija takav postupak ne preporučuje, no koliko se često provodi u Hrvatskoj teško je precizno utvrditi jer se ne evidentira uvijek u otpusnom pismu.
Istraživanje udruge Roda pokazalo je da je 37,8 posto ispitanih žena navelo da je tijekom poroda doživjelo Kristellerov zahvat.
Žene se ne boje samo boli
Da sama bol nije najveći strah brojnih trudnica pokazalo je i nedavno istraživanje Klare Grašić, provedeno na 299 trudnica u sklopu diplomskog rada na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Najveći strah izaziva mogućnost vrlo dugog poroda, nakon čega slijedi epiziotomija, dok je strah od same boli tek na trećem mjestu. Među čestim brigama su i neljubazno osoblje te nemogućnost sudjelovanja u odlukama tijekom poroda.
Upravo je epiziotomija još jedna praksa oko koje postoje velike razlike među hrvatskim rodilištima. Riječ je o rezu tkiva između vagine i anusa, a Svjetska zdravstvena organizacija već desetljećima preporučuje da se zahvat ne provodi rutinski, već samo kada za njega postoji medicinsko opravdanje.
Jedna žena koja je rodila u Splitu ispričala je da je osoblju jasno rekla kako ne želi epiziotomiju. Prema njezinu svjedočanstvu, primalja se na to nasmijala i rekla da su žene kojima se zahvat ne napravi nakon poroda „preširoke“. Posljedice zahvata osjećala je još godinu dana.
Problem tjelesne autonomije pokazalo je i veliko europsko istraživanje IMAgiNE EURO, provedeno na više od 21 tisuće žena iz 12 zemalja. Hrvatska se, zajedno s Rumunjskom i Srbijom, našla među zemljama s najlošijim rezultatima u području maternalne skrbi. Čak 81,9 posto hrvatskih ispitanica izjavilo je da tijekom poroda nije moglo birati položaj, što je bio najveći udio među obuhvaćenim zemljama.
WHO pritom preporučuje da se žene s niskorizičnom trudnoćom tijekom poroda potiče na kretanje i zauzimanje položaja koji im najviše odgovara. Britanske zdravstvene smjernice posebno savjetuju izbjegavanje dugotrajnog ležanja na leđima zbog mogućeg pada krvnog tlaka i smanjenog protoka krvi kroz posteljicu.
Iskustva žena pokazuju koliko se praksa može razlikovati čak i između dva poroda iste osobe. Jedna je rodilja prvo dijete rodila u Osijeku, gdje navodi da nije smjela hodati ni piti, porod je prošao uz prokidanje vodenjaka i drip, a rodila je ležeći na leđima. Drugo dijete rodila je u njemačkoj javnoj bolnici, gdje se tijekom trudova mogla slobodno kretati, piti i jesti te birati položaj, koristiti pilates loptu ili se odlučiti za porod u vodi.
U Hrvatskoj pritom još ne postoje jedinstvene nacionalne smjernice koje bi propisivale standard skrbi tijekom spontanog poroda bez komplikacija. Ministarstvo zdravstva na pitanje zašto takav dokument nije donesen nije dalo konkretan odgovor, već je poručilo kako vjeruje da stručnjaci iz ginekologije i opstetricije primjenjuju postojeće smjernice o skrbi tijekom poroda.
Uskraćivanje informacija, izvođenje medicinskih zahvata bez pristanka, ograničavanje kretanja, narušavanje privatnosti te ponižavanje ili vrijeđanje rodilja mogu se opisivati pojmom opstetričkog nasilja. O iskustvima takvog postupanja u Hrvatskoj žene su ranije masovno progovarale i kroz kampanju „Prekinimo šutnju“, dok je u pojedinim državama opstetričko nasilje već zakonski definirano kao poseban oblik nasilja nad ženama.







