“Živimo kao da ne postojimo. Kao da nas nema. A živi zaključani. Nitko nam se ne obraća niti koga susrećemo. Ja više ne znam kako dalje. Poludit, puknit i to je to… “, požalila se jedna od korisnica stambenog dijela splitskog Doma za starije i nemoćne u Vukovarskoj Slobodnoj Dalmaciji.
Pun im je, glasom će koji odražava nemoć, kufer više svega – i korone i odluke o zatvaranju doma, ograničene joj slobode kretanja, nemogućnosti obavljanja svakodnevnih stvari, koje je do ožujka mogla samostalno izvršavati…
Korisnici stambenog krila objekta (u potpunosti izolirani od stacionarnog dijela) su se do pojave koronavirusa samostalno brinuli o sebi (pripremali hranu, odlazili liječniku, u kupovinu, plaćali račune), zbog čega su jako loše primili ponovnu odluku uprave o zabrani kretanja.
U Vukovarskoj su “zatočeni” od 18. ožujka. Samo su dio lipnja do početka srpnja mogli nesmetano izići iz doma, a onda je, kaže, nastupila “nova runda pakla”.
“Skrenit ćemo s pameti… Nitko s nama nema posla. Osoblje se brine samo o onima u stacionaru. Točno 120 dana bilo je 18. srpnja otkad je ovakva situacija. Korisnici već danima ravnatelju doma Škaričiću viču s prozora: “Kad ćemo izići?”, a on im uzvraća: “Nećete još“. Ma ni pošta nam ne dolazi redovito, poštari je vraćaju”.
Neki od stanara su već pukli, pa se svađaju sa zaposlenicima na porti.
“Mjere i upute vrijede za sve korisnike Doma u Vukovarskoj (stacionarnog i stambenog dijela), sve u cilju da se korisnici doma koji su najosjetljivija skupina zaštite od koronavirusa, jer ograničavanjem kretanja smanjuje se i rizik potencijalne zaraze. Nije problem što korisnici nisu u neposrednom dodiru s drugim korisnicima i djelatnicima u domu, već ako izlaze iz doma i tom prigodom idu i posjećuju rizična mjesta, trgovine, javni prijevoz, tržnice, postoje veliki izgledi da budu izloženi virusu te svojim povratkom u dom mogu isti unijeti u ustanovu i prenijeti ga na ostale korisnike i djelatnike”, uzvratio je ravnatelj Doma Ivan Škaričić kad ga je Slobodna Dalmacija informirala o pritužbama korisnika stambenog krila te podsjetio na pravila, koja su stupila na snagu 2. srpnja nakon povećanja broja zaraženih osoba od koronavirusa u Hrvatskoj.
Dostava namirnica
Svim je korisnicima od 26. lipnja omogućena dostava namirnica, higijenskih i drugih potrepština od strane članova obitelji i prijatelja i to srijedom i petkom od 10.30 do 12 sati. Namirnice su u zasebnim pakiranjima, iste se i dezinficiraju.
“Ujedno svi korisnici mogu otići iz doma kod rodbine ili skrbnika i vratiti se nakon prestanka mjera, što je gotovo polovica korisnika stambenog dijela doma u Vukovarskoj i učinila”, kazao je Škaričić.
Nije, smatra, prikladan, nije ograđen i direktno vezan za zgradu pa bi korisnici u slučaju izlaska i šetnje mogli biti izloženi virusu od strane drugih građana.
Pismo kćerke jedne od štićenica
Redakciji Slobodne Dalmacije stiglo je i pismo kćerke jedne od štićenica Doma u kojem javnost izvještava o pokretanju peticije.
“Ovim vas putem izvještavam o sustavnom kršenju ljudskih prava na slobodu kretanja i djelovanja korisnika Doma za starije Zenta, Split. Naime, odlukom stožera ti su ljudi postali zatvorenici u ustanovi gdje boravak plaćaju. Već su više od 100 dana zatvorenici čak s limitiranim pravom izlaska u dvorište (donedavno je i to bilo zabranjeno) koje je u sklopu ustanove.
Ravnatelj Škaričić,inače, potpuno nestručna osoba za poziciju koju obnaša, sjedi iza čvrsto zaključanih vrata (samo onda kada se pojavi na poslu) i ne prima upite korisnika.
Hrana je loša i nedostatna, ali korisnici nisu u mogućnosti kupiti dopunu niti im se može hrana dostaviti. Gladni su i depresivni, a Stožer ih je debelo izolirao. Po kojoj osnovi premijer može jesti i piti, družiti se po gradu, a ja ne mogu mamu koju imam u domu posjetiti i pozvati na ručak? Kako to da turisti dolaze, slobodno šeću, a naši stari nemaju tu privilegiju. Ako je moja majka osuđena na zatvor želim da dobije sudsku presudu za to kao i duljinu trajanja zatvora. Ima za sedam dana zakazan specijalistički pregled, ali ako ode obavezna joj je karantena u kojoj je i do sada odlukom Stožera. U prilogu šaljem peticiju za slobodu koju su korisnici potpisali kao i izvadak iz Ustava RH”, stoji u pismu koje potpisuje Maja Đerek.
Vijesti.hr
