Fotografije: Bruno Vignjević
Jadranski derbi odigran jučer na Rujevici ostavio je dvojake dojmove, čemu je najviše kumovao nametljivi sudac Strahonja koji se prometnuo u glavnog aktera na travnjaku (o čemu smo pisali ovdje) – a to je uvijek loše kada je nogometno suđenje u pitanju! Najbolji je onaj sudac kojeg se gotovo i ne primijeti na terenu…
No pogledajmo koje pluseve i minuse možemo istaknuti nakon jučerašnje utakmice, a tiču se kluba s Rujevice…
PLUSEVI
OBRANA – Dio momčadi na kojeg je u startu sezone bilo najviše povika i kritika protiv ( nominalno) najjačih suparnika, Dinama i Hajduka, vratio je čvrstinu po kojoj je Kekova Rijeka bila prepoznatljiva u nekoliko zadnjih sezona i sačuvao mrežu netaknutom. Na čelu s probuđenim Vargićem (skinuo nekoliko jako opasnih šuteva Caktaša!), uz pomoć požrtvovnih „pittbulova“ sredine terena Maleša i Močinića, Lešković i Samardžić su u nekim trenucima imali i malo sreće (sebični Sušić, neprecizni Maglica), no sreća prati hrabre i odlučne. Šteta je jedino što imamo „clean sheet“ protiv Dinama i Hajduka, a „nakrcao“ nas je jedan prosječni Aberdeen…
„OSIGURAČI“ PRED OBRANOM – Kek je unatoč proljetnom javnom hvaljenju Bradarića i (tada) rastrčanog Radoševića, ispada tako, jedva čekao povratak Mate Maleša. Maleš je protiv Hajduka bio izuzezno borben, siguran na lopti, i predstavlja svojom ozbiljnošću i gardom zasigurno veliki autoritet u momčadi. Još kad se vrati u igračku formu prije ozljede… S druge strane, Močo poslovično rastrčan, uz već svima poznate vrline i mane u njegovoj igri…
BORBENOST I POŽRTVOVNOST – Rijekini igrači većim dijelom utakmice „bacali su se na glavu“, nije bilo izgubljene lopte za „bijele“, startevi u noge suparničkih igrača nizali su se na svakom dijelu terena, a ekipa se brzo prilagodila i na brojčani hendikep nakon isključenja Moisesa, postavivši se u čvrsti obrambeni blok koji je izdržao sve do poravnanja brojčanog stanja na terenu.
MOMČADSKI DUH – Velikoj većini igrača doprlo je do glave da je najvažnije ono „sada i ovdje“, a ne „što bi moglo biti“, i ravnaju se po pozitivnoj filozofiji „dok nosim ovaj dres, moram dati sve za njega“. To je vidljivo po tome kako „pokrivaju“ jedan drugoga, protestiraju kod odluka sudaca, „drže se zajedno“.
ARMADA– Armadino navijanje, koreografija, sveukupno ponašanje, podrška igračima i klubu, poruke sućuti i podrške s transparenata… apsolutno sve – za čistu desetku!
MINUSI
NEPOTREBNA NERVOZA STOŽERNIH IGRAČA – U izvještaju s utakmice napisali smo, a novinarska tribina je upravo u ravni mjesta gdje se odigrao duel Moisesa i Juranovića, kako je crveni karton za Moisesovo ograđivanje u duelu prestroga kazna. I pri tom prvom dojmu ostajemo i dalje, jer nije bilo nikakve namjere Moisesa da udari igrača Hajduka koji je nakon dodira ruke i vrata/lica pao na travnjak kao pokošen gromom. Sjajna gluma, za Oscara!
No to opet ne amnestira Moisesa od neopreznosti – ideš u napad, želiš predriblati braniča, a pružaš ruku ispred sebe. To smo dosad viđali samo u rukometu (faul u napadu!), i Moises bi ubuduće trebao biti oprezniji u sličnim situacijama!
Nervozan je po izlasku s terena, prema riječima trenera Keka na pressici, bio i Jugović koji se bunio protiv izmjene u 43. minuti. To će akteri morati razriješiti u svlačionici.
NEDOSTATAK KREACIJE – Već smo dosadni sami sebi jer poput papagaja ponavljamo kako ova Rijeka, unatoč svim nastojanjima drugih igrača, jednostavno nije ista kao i ona s pravim razigravačem-radilicom (Jajalo) koji neumorno povezuje najvažnije linije momčadi. Momčad je nakrcana veznjacima sličnog, trkačko-destruktivnog profila, no nasušno nedostaje „plemeniti“ razigravač, kako ga Talijani zovu „trekvartista“.
Španjolac Alex bio je samo eksperiment učinjen više iz marketinških razloga, Kek u posljednje vrijeme pokušava sa Sharbinijem u toj ulozi i to samo na (pre)rijetke momente uspijeva, Moises je u vrlo neizvjesnoj psihofizičkoj situaciji (a usto bit će i kažnjen zbog crvenog kartona), i ukoliko bude zanimljivih igrača na tržištu do kraja prijelaznog roka, uprava Riječana trebala bi učiniti sve što može da jednostavno „iskopa“ takvog igrača.
„BLOKADA“ U NAPADU – Dok je obrana curila na sve strane, napad je spašavao stvar. Sada kad je obrana „pokrpana“, šteka napad. Ah, ove sezone tako teško „na zelenu granu“! Nedostaje kažnjeni Bezjak (još jedan nepotreban crveni karton zbog psovanja u utakmici u Maksimiru!) koji je na početku sezone ušao u baš lijepi golgeterski niz i bio u stanju instantno realizirati loptu dobivenu u dubinu.
Balaj je ponešto drugačiji tip igrača, i zbog niza okolnosti jučer je loptu dobivao okrenut leđima golu, gdje onda ima vrlo ograničen izbor poteza. Da ne kažemo – nikakav. Radišni Tomasov s promjenljivom srećom cilja protivničke mreže, i čini se da će Kek morati tražiti rješenja s novopridošlim Roshijem. Neka barem njemu krene…
