Slavko se svugdje vozi na dva kotača. A onda je odlučio i sve to snimiti. Prate ga deseci tisuća ljudi na Youtubeu…
Oduzimanje prednosti, prolazak kroz crveno i divljanje na cesti jedno je od mnogih opasnih prometnih situacija u koje je naletio vozeći se na dva kotača – Slavko je odlučio staviti kameru na motor i sve snimati.
Slavko tako ništa ne propušta, osim pokojeg automobila. Zato se ponekad nađe u neobičnim situacijama gdje ponekad naljuti vozače jer im ukazuje na pogreške, iako nije policajac.
Na internetu njegove prometne zgode ili nezgode prati više od 10.000 ljudi. Slavko se zapravo uopće ne zove Slavko – to je ime koje je odabrao za komunikaciju putem interneta.
“Ljudi stalno prolaze kroz crveno i stalno oduzimaju prednost”
Ne skriva svoj identitet, preko registracije policija uvijek može saznati tko je i čime se bavi, kaže. No, crna kaciga donijela mu je određenu popularnost, premda mu to u početku nije bio cilj pa je sada više ne želi skinuti. Prije par godina uključio je svoju kameru kako bi ukazao ljudima na svakodnevne prometne prekršaje na koje nailazi, a koji mogu biti vrlo opasni. Osobiti ako se nalazite na dva kotača.
“Iz moje perspektive ljudi stalno prolaze kroz crveno i stalno oduzimaju prednost. Ako preventivno reagiramo na motoru možemo puno toga izbjeći pa voziš za sebe, za ovog ispred i za one koji se voze pored tebe”, govori Slavko, motociklist.
Iskustvom je kaže izoštrio šesto čulo. Tako pazi na sebe, jer, kaže u druge se ne može pouzdati. Cilj je i objasniti da sjediti na dva kotača nije isto što i sjediti na četiri.
“Oni pogledaju video i komentiraju: ‘Pa mogao si stati, i moja baba bi stala’. Da, u autu bi stala jer imaš četiri kotača. Kad te uhvati panika stisneš kočnicu, staviš rukice na volan i zaustavit ćeš se. Na motoru to baš i nije tako. Motor ima tendenciju klizanja lijevo ili desno i kad vam netko iz zavoja ulazi i siječe, a ja moram stiskati kočnicu to baš i nije najidealnija situacija na svijetu – ja tada padnem, a on koji je napravio prekršaj produži”, govori Slavko.
A nepravilne situacije, u pravilu se redaju svakodnevno. “Standardna posla. Prestrojavanje bez okreta glave, oduzimanje prednosti i prolazak kroz crveno”, kaže Slavko.
“Za nesreću je potrebno da pogriješe dva vozača”
Da su prekršaji učestala praksa, potvrđuje i Dario Gibač, koji godinama radi kao instruktor vožnje. “Za nesreću je potrebno da pogriješe dva vozača. Ako ovaj drugi ima iskustva onda može predvidjeti i korigirati grešku drugog vozača, ali ako ne dolazi do sudara”, kaže Dario.
Većina ipak poštuje pravila, no rijetki ih poštuju uvijek i svuda. “U nekim trenucima to je jako teško postići zato što drugi vozači voze mimo propisa. I onda vam to ispada kao neka pokeraška igra – sjedite, igrate poker s ljudima koji varaju, a vi trebate pobijediti. To je gotovo nemoguće”, nastavlja Dario.
I on nabraja klasične opasnosti kao što je ne držanje razmaka između vozila. Druge opasnosti su nedavanje žmigavca prije kojeg bi trebala ići provjera mrtvog kuta.
“Uopće ne pogledaju. On se prestrojava dok mu je motor u mrtvom kutu i u tom trenutku još porukicu stisne, zarola desno i ruši ga na pod. U retrovizoru se to ne vidi. Lijevi još djelomično pokriva, ali desni sigurno ne”, govori Dario.
A mobiteli su, kažu, tipična boljka vozača. Osobito tipkanje poruka. “To je vještina vojnog pilota da možete pratite sve što se događa i još uspijete napisati poruku i mijenjati brzine. To je velika vještina”, govori Dario.
Objašnjava i zašto: “Vi na 100 km/h idete 28 m u sekundi. Znači u jednoj sekundi dok se vozim spustim pogled i dok ga dignem već sam napravio pedeset metara. Prilikom uočavanja situacije još imam i reakciju od 0,6 sekundi i onda dok se sustav još pokrene prešli smo 100 metara, a to je velika stvar”, objašnjava Dario.
Na cesti se za to vrijeme puno toga promijeni. “Jako dobro istreniran mozak vozača može obraditi 6 do 8 informacija u sekundi i ako tipkate, a još ste u nekoj brizi privatno – jako teško ćete voziti”, kaže Dario.
“U gradu ljudi ne pale žmigavce nego samo skrenu”
I Marinu je ova jurilica najdraže prijevozno sredstvo. Potvrđuje Slavkovu priču. Unatoč iskustvu, svaka vožnja kaže, potencijalno je opasna.
“U gradu ljudi ne pale žmigavce nego samo skrenu. Vidio sam hrpu ljudi koji uopće nemaju otklopljene retrovizore. Ne paze na motoriste. S druge strane smo i mi krivi jer se vozimo kako se vozimo, ne propuštamo pješake, kršimo brzinu vozimo između automobila i slično.”, govori Marino Tuđen, motorist.
Ukazao je na neke tipične greške koje rade motoristi – prekršaje kao što su zaobilaženja ležećih policajaca, prolaska između vozila i guranja na semaforima. Sve to priznaje i Slavko. Ali, i prometna policija.
“Otvore vam vrata, gurnu ruku kroz prozor što ne bi smjeli, ali rade to. I često se tako dogode prometne nesreće”, kaže Slaven Stručić, prometni policajac.
Na motoru je osam sati dnevno. I on se nagleda svega. Ne zaustavljaju ih ni vidno istaknute policijske oznake. Gospođa je tako baš pored njega i posred ceste požurila na tramvaj, vozač skutera prešao je nekoliko traka da se uključi u promet. Sve su to situacije u kojima mora reagirati.
“Ne reagiram toliko zbog prebrze vožnje, nego zbog tih anegdota kojih nisu svjesni. Nitko još od mene nije otišao nezadovoljan nego svjestan onoga što je napravio i snosio je posljedice”, govori Slaven.
Teže voziti motor nego auto
Sinan Alispahić stručnjak je za promet u HAK-u. Kaže, za dobiti vozačku dozvolu A kategorije potrebnu za vožnju motora potrebne su vještine koje nadilaze one za vožnju automobila.
“Potrebne su dodatno vještine jer je to nesigurnije vozilo koje traži posebnu stabilnost, prestrojavanje, kretanje s ubrzavanjem i naglim zaustavljanjem. Važno je da vozač zna performanse, osobito u zavoju. Poleći zauzeti kut – često se događa ako luk nije pravilan, dogodi se proklizavanje i izlijetanje i posljedice su često smrtnonosne”, govori Sinan.
Vozači motora prošle godine sudjelovali su u nešto više od 2400 nesreća. No, za njih dijele krivnju s vozačima automobila. U tim nesrećama 722 sudionika su teško ozlijeđena, a poginulo je 59 motociklista.
Slavko, kaže, svjestan je opasnosti. “Bit previše siguran u sebe je najgore jer kada si previše siguran ručica za gas radi previše i dovodi te u probleme”, kaže Slavko.
Zato, kaže, da svi trebaju biti oprezniji. Pa svojim snimkama pokušava i druge na to upozoriti.
Sanja Čatipović
Više u VIDEOPRILOGU!
