Najveći je problem sa zelenom salatom
Unatoč kampanjama i akcijama kojima se propagira kupnja domaćeg proizvoda, uvoz hrane iz godine u godinu drastično raste.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, lani smo uvezli 25 tisuća tona više voća i povrća negoli 2017. godine, što nas je i koštalo 22 milijuna eura više, odnosno ukupno 317 milijuna kuna, piše Slobodna Dalmacija.
Dok je u 2017. godini u Hrvatsku uvezeno 24.559 tona krumpira, lani ga je na policama trgovina završilo više od 38.000 tona. Uvoz rajčice povećan je za deset posto, što je djelomično i razlog da se domaća rajčica lani jedno vrijeme uopće nije otkupljivala.
Što se voća tiče, neznatno je povećan uvoz jabuka, krušaka i svježih dunja (za 10 posto) te dinja i lubenica, za čak 25 posto.
Najveći je, ipak, problem sa zelenom salatom, koje se godišnje uveze od šest do osam tisuća tona. Prošli mjesec je, navodno, čak 70 posto salate u nekim plastenicima i staklenicima Kaštela i Trogira propalo jer nije bilo otkupa.
“Činjenica jest da čim mi počnemo brati povrće, pa tako i salatu, trgovci nakrcaju police uvoznom robom, a onda, kad naša dođe na red, prodaju je u bescjenje. Sa zelenom je salatom, što se nas tiče, najveći problem zimi, kad je berba, a trenutačno nam je upitan plasman rajčica i krastavaca budući da na stotine šlepera s ovim povrćem posljednjih dana prelazi hrvatsku granicu.
Na police nam, vjerujte mi, stiže roba koja je bila za otpis i vjerojatno ležala u skladištu mjesecima. Hidroponske rajčice (uzgojene bez zemlje u strogo kontroliranim uvjetima op.a.) nakon tri mjeseca će izgledati isto, a ova naša, normalno, počinje propadati već peti, šesti dan…
Ne vjerujem zato da ćemo uspjeti postići veću otkupnu cijenu od četiri kune po kilogramu, kako za rajčicu, tako i za krastavac, a u maloprodaji će koštati 10 kuna”, kaže Ivica Tomaš iz tvrtke “Tim Tomaš”, koja je kupila nekad moćne “Kaštelanske staklenike”.
Dok se naši političari pravdaju da se uvoz hrane ne može spriječiti jer smo mi sad jedinstveno EU tržište, druge članice, ističe naš sugovornik, štite svoje poljoprivrednike.
“U Austriji nećete vidjeti ni kilogram uvoznog krumpira, a pogledajte naše trgovine – nema šanse da ne pronađete krumpir iz Cipra ili iz Egipta! Austrijanci ne kupuju uvoznu robu dok ne potroše svoju – ako se i koji trgovački lanac odvaži to napraviti, opomenut će ga tako što će mu svaki dan slati inspekcije…
Osim toga, kako mi uopće možemo konkurirati, primjerice, jednoj Albaniji ili Makedoniji, kad je kod njih radna snaga pet puta povoljnija, a u proizvodnji koriste i jeftina sredstva za zaštitu koja kod nas više nisu dozvoljena. Drugim riječima, uvozimo voće i povrće prskano pesticidima koji su kod nas zabranjeni”, govori Tomaš.
Hrvoje Gregurić, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara, smatra da je najveći problem to što većina trgovačkih lanaca ne daje dobavljačima i proizvođačima podatke o planiranoj potrošnji robe, pše Slobodna Dalmacija.
Vijesti.hr
