Marin Tomasov, 28-godišnji napadač HNK Rijeke, Pašmanac kojeg je turbulentna karijera od Zadra preko Splita i Njemačke prošle godine dovela do Rijeke gdje igra najbolji i najzreliji nogomet u karijeri, i pritom se klanja riječkom klubu i navijačima izjavama poput „…nije me briga što mi u Splitu zvižde, meni su bitni navijači moga kluba“, nije na popisu izbornika Ante Čačića za predstojeću prijateljsku utakmicu s Rusijom u Rostovu 17. studenog.
Iako na Čačićevom popisu nema Luke Modrića koji je na poštedi i Matea Kovačića koji je ustupljen mladoj reprezentaciji – a ovakve pripremne utakmice ionako su obično poligon za isprobavanje nekih novih igrača i rješenja – jedina dva nova igrača koje je Čačić pozvao su Hajdukov Milović i Dinamov Antolić, ne baš tako istaknuti igrači klubova koji na prvenstvenoj ljestvici gledaju u leđa Rijeci u kojoj Tomasov u zadnje vrijeme vodi glavnu riječ.
Dovoljno je pogledati snimku posljednjih nekoliko susreta, i laik zalutao na tribine bi zaključio kako ovog i ovakvog Tomasova mora „lasom“ dovući u okrilje svoje momčadi – pogotovo reprezentacije Hrvatske. Iako je i potpisnik ovih redaka – moram ponizno priznati – kad je dokraja nerealizirani talent Tomasov dolazio u Rijeku sumnjičavo vrtio glavom ne mogavši dokučiti koju će poziciju polivalentni ali „nedefinirani“ Tomasov zauzeti, riječki napadač me jednostavno razoružao dokazavši da može, poput najmodernijih svjetskih napadača, jednostavno igrati – sve!
Marin već neko vrijeme dokazuje da je moderan igrač koji „s nožem u zubima“ atakira na gol ne birajući poziciju s koje će „odapeti“ po golu, ali isto tako iskazuje odlike „plemenitog“ napadača koji je u stanju tako maestralno „podvaliti“ loptu suigraču da ovaj jednostavno došavši u matnu situaciju pred suparničkim golom ne može pogriješiti nego samo – zabiti gol. Naravno, sve zasluge za posljednje igre momčadi imaju svi igrači Rijeke, pogotovo napadači koji se razumiju kao da su obdareni telepatskim moćima – pa je tako u Splitu u akciji kod prvog gola Tomasov trčao prema Kalinićevu golu, ali je isto tako na „drugoj strani terena“ Bezjak šprintao prema nebranjenom prostoru iza Hajdukovih braniča, a Tomasovu nije preostalo ništa drugo no da mu „podvali“ loptu s očima.
O slobodnom udarcu za 2:0 nema se što dodatno reći, nema tog novinara koji može dočarati ljepotu takvoga udarca. Ukratko, Tomasov je moćan, polivalentan, u životnoj formi, inteligentan igrač u najzrelijim godinama, i sigurno bi – ovakav – bio od itekakve koristi u reprezentaciji u kojoj su neki „pretplaćeni“ na svoja mjesta, iako nisu uvijek u formi u kojoj to mjesto i zaslužuju. Samo prava konkurencija daje novi kvalitet nogometnoj ekipi, pa nepozivanjem Marina Tomasova u reprezentaciju i Čačić i „Tata“ reprezentaciji Hrvatske čine – medvjeđu uslugu. Što je još jedan prilog tvrdnji kako je riječ o – zna se čijoj – privatnoj prćiji…
https://www.youtube.com/watch?v=KDKqv8y-fSE
