Sinoć je u riječkoj Galeriji Juraj Klović (Verdijeva 19b) otvorena izložba novog ciklusa slika priznatog riječkog likovnog umjetnika i scenografa Dalibora Laginje pod nazivom “Dekonstrukcije”.
Vrlo zanimljivo otvorenje izložbe uz druženje mnogobrojnij riječkih ljubitelja umjetnosti „začinjeno“ je pogačama, solju i vodom u funkciji simboličkog naglaska jedne od ključnih osobina Laginjina slikarstva: veze s iskonom.
Dalibor Laginja riječkoj je i široj javnosti već dugi niz godina poznat kao istaknuti likovni umjetnik i scenograf HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Svoju aktivnost na hrvatskoj umjetničkoj sceni započeo je već u osamdesetim godinama nakon završetka studija slikarstva na Academiji di belle arti u Veneciji u klasi profesora Emilia Vedove, vjerojatno najznačajnijeg slikara talijanskog apstraktnog ekspresionizma.
Po završetku tog vrlo značajnog venecijanskog perioda vraća se u Rijeku te sudjeluje na brojnim kolektivnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Tih godina s poznatim kiparom Mirkom Zrinšćakom sudjeluje u projektu “Rex Solia” koji je uključivao izložbe u Rijeci i Ljubljani.
Kroz osamdesete sudjeluje u formiranju alternativne art scene te surađuje s umjetnicima koji su postali nezaobilazne činjenice na ex-yu umjetničkoj sceni kao što su Branimir Štulić, Vito Taufer, Igor Leonardi, Jani Novak, Roman Uranjek, Goran Lisica, Marjan Blažina, Damir Martinović Mrle, Predrag Kraljević, Boris Greiner, Stanislav Habjan, Davor Mindoljević i mnogi drugi.
Od 1988. počinje se baviti kazališnom scenografijom, prvih desetak scenografija vezano je uz slovenskog redatelja V. Taufera. Od tada u hrvatskim i slovenskim kazalištima potpisuje oko 150 scenografija. U svojoj dosadašnjoj scenografskoj karijeri surađuje s mnogim priznatim redateljima, kostimografima, kompozitorima i glumcima.
Dobitnik je niza nacionalnih i internacionalnih priznanja i nagrada. Prije četiri godine u Staroj Novalji na otoku Pagu sa Stanislavom Habjanom osnovao je galeriju i radionicu za dizajn “Skale do Sunca”, a ne treba zaboraviti ni njegovo cjeloživotno glazbeno djelovanje koje su kronološki obilježili bendovi “Death in Venice”, “Public” i “Molto Cortese” koji ga i glazbeno povezuje s dugogodišnjim čestim kazališnim partnerom i suradnikom, dizajnerom svjetla Denijem Šesnićem. Član je HDLU-a Rijeka i ULUPUH-a Zagreb. Radi kao scenograf u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Sada, na kraju 2015. godine, prvi put i to pred riječkom publikom, u suradnji s HDLU Rijeka, izložbeno predstavlja svoj novi ciklus radova koji je rezultat zadnjih 5 godina rada, na izložbi pod nazivom “Dekonstrukcije” u galeriji Juraj Klović.
Sam autor o ovom ciklusu radova i ovoj izložbi kaže:
“Ne mislim da su ovi moji novi radovi dobri ni loši, ne mislim da će promijeniti svijet, nimalo.
Ne očekujem da će izazvati veći medijski interes.
Iza njih ne stoje političari, povjesničari umjetnosti, kustosi iii ravnatelji, iza njih stojim sam ja.
Ne financiraju ih banke, ministarstva kulture, crkve, institucije, nikakvi centri moći ni interesne skupine.
Oni nemaju definiranu tržišnu vrijednost, nisu ni konceptualni, ni trendovski.
O njima rijetko pričaju prijatelji i kad tad postat će prašina u svemiru.
Ovi su radovi proizvod slobode, ljubavi i samoće.
Za to što i kako su nastali nemam potrebu isticati ničiju posebnu pomoć i zaslugu.
Ipak, zahvalan sam nebu, moru (pa i onoj prljavoj venecijanskoj laguni), gumi, halubajskim srnama, vatri, Hrvatskom Društvu Likovnih Umjetnika Rijeka … i činjenici da sam ih uspio napraviti i da sam zbog toga sretan.” (D. Laginja, 2015.)
