Riječanka uz još dvije žene podijelila bolničko iskustvo pobačaja. Podijelile su iskustva iz bolnica, probleme s kojima su se susretale, ali i emocionalne traume koje su proživjele
Povodom Globalnog dana akcije za siguran i legalan pobačaj Platforma za reproduktivnu pravdu organizirala je on-line tribinu o iskustvima s ovim zahvatom u Hrvatskoj.
Tri žene otvoreno su po prvi put u hrvatskom javnom prostoru ispričale svoje osobne priče o tome što su proživjele kada su se odlučile na ovaj zahvat. One su 31-godišnja profesorica engleskog jezika Anamaria Ružak, 32-godišnja fitness instruktorica i blogerica Ana Kolar te 33-godišnja aktivistica iz Rijeke Marinella Matejčić.
Pobačaj je u Hrvatskoj vrlo osjetljivo pitanje o kojem, naravno, svi imaju svoje mišljenje iako su samo neki proživjeli to, kako se može čuti i iz ispovijesti ovih triju žena, bolno iskustvo. Čak i tijekom ovog razgovora, ovim su hrabrim ženama stizale poruke: “Duše će vam gorjeti u paklu”.
U Hrvatskoj se već dugo najavljuje novi Zakon o pobačaju, koji bi prema najavama mogao imati i neke restriktivne mjere, s namjerom da se broj pobačaja smanji, ali bi se na taj nači i otežao pristup ženama na njega. On je već ionako prilično otežan zbog priziva savjesti koji koriste mnogobrojni ginekolozi pa je u nekim bolnicama pobačaj praktički nemoguće izvesti. Žene nerijetko odlaze i u inozemstvo na zahvat što im, naravno, poskupljuje troškove.
“O pobačaju su u zadnje vrijeme govorili svi – političari uoči izbora, Crkva i neokonzervativne udruge, liječnici zaposleni u javnim bolnicama u kojima se priziv savjesti institucionalizirao, ministar zdravstva najavljujući novi zakon. Razlozi tome su jasni – radi se o važnom političkom, društvenom i zdravstvenom pitanju te će rasprave o pobačaju uvijek biti prisutne u javnosti. Upravo zato i znamo koje posljedice za zdravlje i život žena ima donošenje zakona koji nastoji što više otežati pravo na ionako već nedostupnu zdravstvenu uslugu. Znamo i da je posramljivanje žena koje su pobacile ili žele pobaciti jedno od sredstava kojim ih se nastoji ušutkati”, poručuju iz Platforme za reproduktivnu pravdu.
“Nisam se mogla dovesti u situaciju da imam dvoje djece, a radim za minimalac”
Marinella Matejčić, Riječanka, danas majka jedne tinejdžerke, trudnoću je prekinula u prosincu 2010. godine. Svoju priču započela iznoseći podatak kako je u Hrvatskoj od 2003. godine 158.254 žena prekinulo trudnoću zahtjev.
“Svi mi znamo makar jednu ženu koja je prekinula trudnoću”, rekla je Matejčić.
Ispričala je kako je rodila jako mlada te sada ima tinejdžerku. U drugom stanju je ponovo ostala kad je ona imala tri godine.
“Koliko god sam emocionalno željela zadržati tu trudnoću, znala sam da logistički, ekonomski i emocionalno nisam spremna iznijeti trudnoću do kraja i biti majkom dvoje djece. Nisam se htjela dovesti u situaciju da imam dvoje djece, a radim za minimalac i misliti hoće li imati što jesti”, rekla je Matejčić dodajući kako se nije htjela dovesti u situaciju da ima dvoje djece, radi za minimalac i mora misliti kako će ih prehraniti.
Rekla je kako joj je bio vrlo stresan period od trenutka kad je saznala da je trudna do kada je otišla u bolnicu.
“Bila sam kod liječnice koja radi s HZZO-om i uzima 200-250 kuna za ultrazvuk, a ne izdaje račun. Upozorila sam je da mi ne daje sliku ultrazvuka niti da joj pušta zvuk djetetovog srca. A onda je upravo to učinila”, ispričala je Matejčić.
Čekala je u prizemlju riječkog rodilišta. Primio ju je mladi stažist koji joj je rekao da je došla prerano. Bila je u šestom tjednu trudnoće. Morala je “potegnuti vezu” da bi je primio u bolnicu. Nakon pobačaja morala je navečer otići kući, padao je snijeg. Otišla je do kolodvora gdje je po nju došao sada bivši partner.
“Ušla sam u auto i otišli smo doma. On je bio jako umoran i morao je ići spavati. A moja djevojčica je, naravno, htjela ići na snijeg. Tako da sam isti dan nakon prekida trudnoće s tom ogromnom prazninom izašla na snijeg kako bi makar njoj uljepšala taj dan, koliko god je meni bio težak”, rekla je Riječanka.
“Htjela sam roditi iako nisam imala nikakve uvjete, ali majka mi je rekla…”
Ana Kolar, fitness instruktorica, trudnoću je prekinula u travnju 2008. godine.
“Bila sam na početku veze, bili smo tek tri-četiri mjeseca zajedno, a dogodilo se uspkos tome što smo koristili zaštitu”, ispričala je Kolar.
“Imala sam savršen ciklus i odmah sam shvatila da nešto nije u redu. Saznavši da sam trudna, nazvala sam mamu toliko plačući da nije razumjela ništa što govorim. Rekla mi je da će se sve srediti. Bila je to toliko rana trudnoća da ni doktori nisu bili sigurni pa sam nekoliko puta odlazila na pretrage, no kad su potvrdili, htjela sam zadržati trudnoću. Htjela sam roditi iako za to nisam imala nikakve uvjete. Ni financijske, ni stambene. Apsolutno ništa. Imala sam tek dvadesetak godina. Nisam mogla pružiti tom djetetu ništa osim svoje ljubavi, a svi znamo da djeca ne jedu ljubav”, ispričala je Kolar i dodala kako je njezina majka bila prilično razborita i rekla joj: “Nećeš živjeti kao ja”. A imala je troje djece s kojima je morala ostaviti nasilnog muža.
“Nakon zahvata bilo mi je drago kada sam to napravila jer da sam rodila, dijete bi imalo jako nesretnu majku”, kazala je Ana.
Ispričala je kako su je svi doktori odgovarali od prekida trudnoće. Rekla je da su bili u redu, ali su imali izraženi stav.
“Svaki od njih je imao izražen stav. Kad si žensko, to osjetiš i po načinu na koji koriste prokleti ultrazvuk”, rekla je. Dodala je i kako je najviše brinula hoće li moći ostati trudna kasnije.
“Toga me bilo strah jer cijeli svoj život želim dijete i želim biti majka, samo ne tada i u takvim uvjetima”, rekla je.
Ispričala je i cijelu procedure postupka. Platila je 1700 kuna zahvat, a to je uključivalo i opću anesteziju. No, ona nije uspjela jer su joj gurnuli vaginalni tuš prije negoli je zaspala. Kada se probudila u sobi, sjeća se da je jecala s drugim ženama koje su također bile tamo. Ispričala je kako im je u sobu ušla medicinska sestra koja je posluživala hranu. No, pogriješila je jer njima nisu davali hranu.
“A, to su abićke”, rekla je i zatvorila vrata. Nakon nekoliko sati došla je kući. Osim majke nitko nije znao da je išla pobaciti. Ispričala je kako joj je jedan od najbolnijih trenutaka bio osjećaj praznine koji je ispunio. “Na to te nitko ne može pripremiti”, zaključila je.
“To mi je bila najteža odluka u životu”
Anamaria Ružak majka je trogodišnjeg djeteta i profesorica engleskog jezika koja je pobačaj napravila u listopadu 2019. godine. Kako je rekla, njeni razlozi više su bili emocionalne nego financijske prirode. Tek je izašla iz traumatičnog braka i brinula se sama o malom djetetu. Partner s kojim joj se dogodila trudnoća, kazala je, bio joj je velika podrška.
“To mi je bila najteža odluka u životu”, rekla je dodajući, kako je za nju to bilo dijete, a ne plod.
Pobačaj je napravila u privatnoj zagrebačkoj klinici. Koštao je 5500 kuna. Imala je svoju sobu, dobila je obrok, haljine i papuče.
No, dvije stvari su je zatekle. Prva je bila da u bolnici nisu imali psihologa s kojim je mogla razgovarati. Druga stvar koja ju je pogodila je što njen partner nije mogao biti s njom u čekaonici. Nakon pobačaja morala je sama ležati nekoliko sati i nije smjela koristiti mobitel.
“Vjerujem da sam pobačajem štitila svoje prvo dijete koje zaslužuje majku koja je sretna, koja je emotivno i financijski stabilna. I vjerovala sam da je ne bi imala da ja iznesem tu trudnoću”, rekla je.
“Nisam bila emocionalno spremna na trudnoću i odgoj djeteta nakon što sam izašla iz braka, s 2,5-godišnjom djevojčicom. Nisam znala kako će novi muškarac u mom životu prihvatiti moje prvo dijete, iako mi on jest bio velika potpora u cijelom procesu. Osjećala sam veliki gubitak i bol zbog prekida trudnoće, ali vjerujem kako sam svojim pobačajem štitila svoje prvo dijete”, ispričala je Kolar.
Vijesti.hr
