Utakmica 1. kola Grupe F Europske lige Rijeka – Real Sociedad igra se u četvrtak 22. listopada s početkom u 18.55 sati. Navijači bijelih već odbrojavaju sate do utakmice!
Susret na Rujevici ukupno je jedanaesta utakmica Rijeke i nekog španjolskog kluba, dok je ovo četvrti Real (Valladolid, Madrid, Betis) s kojim se Rijeka susreće. U dosadašnjih 10 susreta Rijeka ima “score” 2 pobjede (Real Madrid i Real Valladolid), 4 poraza (Real Madrid, Real Valladolid, Celta i Sevilla) i 4 remija (Betis 2 puta, Sevilla, Celta) uz gol razliku 10:11. Dvomeč s Real Sociedadom prilika je da bijeli “izravnaju račun”!
Opasna ekipa
No tko to u u četvrtak dolazi na travnjak Rujevice? Jaka i opasna momčad, bez daljnjega! Najbolji dokaz – riječ je o trenutno vodećoj momčadi u španjolskoj La Ligi, nekadašnjoj Primeri!
Puno ime našeg prvog suparnika u grupnoj fazi Europa lige koji stiže iz prekrasnog baskijskog grada San Sebastiana, je – Real Sociedad de Futbol S.A.D. Narodski, “kraljevsko udruženje za nogomet”. Od milja zvani i Bijelo-plavi (Txuri-urdinak) ili Kraljevi (Erreal)!
U 6. kolu La Lige, proteklog vikenda, na dobro nam poznatom stadionu Benito Villamarin, Real Sociedad je kao gost svladao domaći Real Betis rezultatom 3:0. Strijelci su bili Portu, kapetan Oyarzabal i nekadašnji igrač Manchester Uniteda, Adnan Junizaj.
Nakon nepotpunog šestog kola Real je skupio 11 bodova uz učinak od 3 pobjede (Betis, Getafe i Elche), 2 remija (Real Madrid i Valladolid) i 1 poraza (Valencia), dok im je gol razlika 10:2. Prvi strijelac im je Portu sa 3 pogotka, dok su po 2 zabili Oyarzabal, Junizaj i Lopez. Preostali pogodak djelo je španjolskog reprezentativca Merina.
Trener – “dijete kluba”
Ekipu vodi trener Imanol (Imanol Alguacil Barrenetxea), dijete kluba, nekadašnji desni bek sa 113 nastupa u periodu od 1990. do 1998. Radi se o čovjeku koj je svoj cijeli trenerski vijek vezan uz Real Sociedad. Prvu ekipu vodi od 2018. godine, dok je od 2010. do 2018. vodio mladu ekipu te bio pomoćni i prvi trener B momčadi kluba.
Imanol preferira formaciju sa 4 obrambena igrača i jednim izrazitim napadačem, a ovisno o protivniku mjenja sustav, kombinirajući 4-1-4-1, 4-3-3 i 4-2-3-1.
Na vratima je izdanak škole Athletic Bilbao, Remiro (25), u zadnjoj linji, s desna na lijevo, Gorosabel (24), Francuz Robin Le Normand (23), dokapetan Artiz Elustondo (26) i nekadašnji lijevi bek Arsenala Nacho Monreal (34). Njegova alternativa je Aihen Muñoz (23), još jedan produkt omladinske škole Real Sociedada.
Mjesto korektora veznog reda drži Zubimendi (21), dok u sustavu sa 2 zadnja vezna igraju Guevara (23) i Merino (24), novopečeni reprezentativac Španjolske.
U sustavu sa tri polušpice/krila, središnju poziciju drži legendarni David Silva (34) koji je sve iznenadio odabirom Real Sociedada nakon 10 sezona u Manchester Cityju. Desno krilo drži Portu (28), a lijevo kapetan Oyarzabal (23). Njihove zamjene su Januzaj (25) i mladi Barrenetxea (18).
Prva špica je švedski reprezentativac Isak (21), čija je zamjena Brazilac Willian Jose (28).
Od igrača vrijednih spomena, a koji bi vrlo lako mogli osvanuti u ekipi Real Sociedada na Rujevici, su iskusni rezervni vratar Moya (36) koji je za Sevillu, Valenciju, Getafe, Atletico Madrid, Mallorcu i Real Sociedad skupio čak 274 nastupa u Primeri, mladi veznjak Roberto Lopez (20) i povratnik sa posudbe, napadač Jon Bautista (25).
Najjačih 11 Real Sociedada u formaciji 4-2-3-1:
Remiro – Gorosabel, Elustondo, Le Normand, Monreal – Zubimendi, Merino – Portu, Silva, Oyarzabal – Isak
Protiv Rijeke bi mogli miksati ekipu:
Moya – Gorosabel, Elustondo, Le Normand, Muñoz – Zubimendi, Guevara – Junizaj, Merino, Oyarzabal – Jose Willian
U svakom slučaju, bilo kojih 11 igrača Real Soceidada itekako su ozbiljan protivnik.
Po imenu, klub mnogima možda ne tako zvučan kao Sevilla ili Milan, no svakako ako ne opasniji, onda bar opasan koliko i oni. Radi se o spoju mladosti i iskustva, ekipi koja je uigrana kroz mladu i B momčad, gdje i mladi igrači već stiču potrebno iskustvo seniorskog nogometa. Mnoge od njih u Segundi Division B, u redovima Real Sociedad B vodio je baš Imanol.
Prva zvijezda – David Silva
Ako nastupi, David Silva će biti možda i najveće ime koje se je na Rujevici suprotstavilo riječkim Bijelim. Niska trofeja, 5 naslova prvaka Engleske sa Manchester Cityjem, 2 FA kupa, 1 Kup Kralja sa Valencijom, prvak svijeta (2010) i Europe (2008, 2012) sa Španjolskom, itekako je impresivna.
San Sebastian ili – Donostia
San Sebastian, ili kako ga većina „donostiarres” naziva, Donostia, baskijski je grad na obalama Biskajskog zaljeva. Glavni je grad provincije Gipuzkoa, od francuske granice udaljen niti 30 kilometara, od Bilbaoa, glavnog grada Euskadi, tj. Baskije, tek stotinjak.
Šire gradsko središte broji i do pola milijuna stanovnika, dok se je sam grad, na zadnjem popisu iz 2015. godine, zaustavio na 186,095 stanovnika. Oba njegova naziva odaju počast Sv. Sebastijanu, zaštitniku grada (kako se na baskijskom sveti kaže „Done”, razvoj imena je sljedeći: Done Sebastiáne > Donasa(b)astiai > Donasastia > Donastia > Donostia) čiji je spomendan, 20. siječnja, najveća gradska svetkovina obilježena festivalom zvanim Amborrada čije trajanje karakterizira zvuk bubunjeva i marširanje muškaraca odjevenih u kuhare.
Nalazi se na ušću rijeke Urumea u Atlantski ocean (samo središte grada „oteto” je rijeci i na nasipu je), zaštićen sa tri povijesna brda, Urgull, (u podnožju kojega je stari grad, poznat po mnogim konobama koje serviraju donostijsku verziju tapasa, pintxos), Ulia i Igeldo. Simbol grada je La Concha, 1350 metara duga, u prosjeku, 40 metara široka pješćana plaža, nekadašnje ušće Urumee.
Grad je to pješčanih plaža, kulture (San Sebastian Film Festival jedan je od cjenjenijih europskih filmskih festivala, dok je sam grad 2006. godine bio europska prijestolnica kulture) fantastične kuhinje (čak 18 Michlenovih zvjezdi unutar kruga od 25km, u leđa, po broju zvijezda po glavi stanovnika, gleda samo Kyotu, od čega su čak 3 restorana sa 3 zvjezdice, Murgariz, službeno treći najbolji svjetski restoran, dok je Elena Arak, chef obiteljskog restorana Arzak, najbolji ženski chef 2012. godine) i nogometa. Ponos grada je naš ovotjedni suparnik – Real Sociedad.
Povijest Real Sociedada
Osnovani pred 111 godina, 7. rujna 1909. godine od strane studenata i radnika povratnika iz Velike Britanije, od godinu kasnije nose predznak “kraljevski”, čast koju im je dodijelio Kralj Alfonso XII koji je San Sebastian koristio kao svoju ljetnu prijestolnicu, donostijski Bijelo-plavi jedni su od osnivača La Lige 1929. godine
Po 2 titule prvaka Španjolske (1980/81 i 1981/82) i osvajača Kupa Kralja (1909. i 1987.) čine ih jednim od najtrofejnih klubova svoje zemlje. Više naslova nacionalnog prvaka imaju tek Real Madrid (34), Barcelona (26), Atletico Madrid (10), Athletic Bilbao (8) i Valencia (6), dok su Kup Kralja u svojim vitrinama više puta imali Barcelona (30), Athletic Bilbao (23), Real Madrid (19), Atletico Madrid (10), Valencia (8), Zaragoza (6), Sevilla (5), te Espanyol i, zanimljvo, Real Irun (po 4), klub iz gradića udaljenog 15 km od San Sebastiana.
Na vječnoj tabici Primere zauzimaju visoko 8. mjesto. U 73, uključujući i tekuću, prvoligaške sezone, odigrali su 2416 utakmica, zabilježili 907 pobjeda, uz 906 poraza i 606 remija, u kojima su osvojili pozamašnih 2728 bodova. Bolje “plasirani” su tek Real Madrid, Barcelona, Atletico Madrid, Valencia, Athletic Bilbao, Sevilla i Espanyol. U Segundi su proveli 16 sezona, zadnji put ne tako daleke 2009/10 godine. Tablica je ovo od 1929. i osnutka profesionalne španjolske nogometne lige.
Real Sociedad – “klub grada i regije”
Real Sociedad klub je grada i regije, u istraživanju koje je 2012. godine proveo Centro de Investigaciones Sociológicas (Centar za sociološka istraživanja) 1,3% stanovništva Španjolske (oko 600 000 stanovnika) navodi baš Real Sociedad kao „svoj” klub. Za usporedbu, kako je već navedeno, šire područje San Sebastiana ima oko pola milijuna stanovnika, a pokrajna Gipuzkoa čiji je San Sebastian glavni grad 720 000 stanovnika. U čast svojih navijača na susretu protiv Seville u prosincu 2012. igrači u na leđima nosili slučajno izabrano ime jednog od članova kluba, a tadašnji predsjednik Jokim Aperribay izjavio je da su “navijači duša kluba i razlog zbog kojeg on postoji”.
Od svojih začetaka gaje čvrsti baskijski identitet, no uvijek pomalo u drugom planu u odnosu na velikog rivala, ali i prijatelja, Athletic Bilbao. Baskijski derbi (Euskal derbia) jedan je od najprijateljskijih susreta velikih rivala u cijelom svijetu. Prvi put odigran 1909. godine, početkom 80-tih godina prošlog stoljeća možda i najveći susret španjolskog nogometa (od 1980-1984 čak 4 uzastopna nacionalna prvenstva završila su u Baskiji), ovaj je susret festival je baskijskog ponosa, utakmica koja žitelji Baskije znači puno više od 90 minuta na zelenom travnjaku. Susret prate okršaji u peloti (tradicionalna baskijska igra slična squashu), zajedničke “kalijere” (korteo navijača oba kluba iz centra grada do stadiona), ali i dvoboji u Bertsolaritzi, autohtonom improviziranom pjesništvu svojstvenom Baskima. Ukupno je odigrano 172 susreta u kojim je Athletic nešto uspješniji (76 pobjeda naspram 58 Sociedada, uz 48 remija).
Zanimljivost je da je Real Sociedad sve svoje titule osvojio isključivo sa domaćim igračima, Baskima. Od te tradicije se odustalo 1989. godine kada je iz Liverpoola došao irski napadač John Aldrige. Za raziliku od Sociedada, Athletic je nastavio sa takvom praksom te za njih i dalje mogu nastupati isključivo igrači koji su ili rođeni u Baskiji (tako da pravo nastupa za Athletic ima i sin nekadašnjeg prvotimca Real Sociedada, Mehe Kodre, Kenan, rođen u San Sebastianu i produkt škole nogometa Real Sociedada) ili igrači porijeklom iz Baskije (venecuelanski stoper Fernando Amorebieta koji je baskijskih korijena).
Upravo orijentacija ka vlastitim igračima razlog je da je škola nogometa Real Sociedada nadaleko poznata. Od trenutnih zvijezda dosta je spomenuti da ju je prošao napadač Barcelone Antoine Griezmann, dok je Lige Prvaka, osvajač svjetskog i europskog prvenstva sa Španjolskom, Xabi Alonso, legenda ovog kluba sa 114 zabilježenih nastupa početkom svoje karijere. Danas je Xabi Alonso trener B momčadi Real Sociedada koja se natječe u Segunda Division B (treći rang).
Najveći uspjesi Real Sociedada
Najveći uspjesi kluba su svakako 2 nacionalna prvenstva osvojena 1980/81 i 1982/82 godine. Posebno slatka bila je prva kruna kada su bili bolji od Real Madrida zbog boljeg međusobnog omjera. Klub su do titula vodile legende kluba.
Kapetan Inaxio Kortabbaria (poznat po događaju iz 1976. godine kada su, on i kapetan Athletica Jose Angel Iribar, na centar došli sa tada još zabranjenom baskijskom zastavom (ikurriña), događaj koji mu je obilježio karijeru u kojoj je zabilježio tek 4 nastupa na nacionalnu vrstu, legendarni vratar Luis Arconada, “El Pulpo” čiji je kiks u finalu Europskog prvenstva 1984. godine protiv Francuske dugo progonio Španjolce, Alberto Gorriz, stoper sa najviše službenih nastupa na Real (599), legendarni ofenzivni veznjak Jose Maria Zamora i još legendarniji napadač, Jose Maria Satrustegui, sa 162 gola najbolji strijelac u povijesti kluba.
Ono što je svima njima svojstveno je da su svoj igrački vijek poklonili ponosu San Sebastiana. Svi oni, kao i Larrañaga, Gajate ili Ufarte, nalaze se u top 10 po broju nastupa za ovaj klub. Član ove ekipe bio je i Miguel Angel Alonso, poznat i kao otac Xabija. Dok je sin igrao u Madridu, Alonso stariji, popularni Periko, bio je član rivala sa Camp Nou.
Sezona najveće tuge
Ako su rane 80-te bile vrijeme najveće sreće ovog kluba onda je sezona 2002/03 sezona najveće tuge. Od travnja i izravne pobjede nad madridskim Realom, pa sve do predzadnjeg kola i poraza od Celte, Real Sociedad je držao prvo mjesto i jednu ruku na “bujolu”. Na žalost, ekipa koju su predvodili Xabi Alonso i Mikel Aranburu, čija je vrata čuvao Sander Westerveld, a za koju je golove trpao srpsko-turski dvojac Darko Kovačević – Nihat Kahveci, ostala je kratka za ta dva mala, a opet ako velika boda.
Mala je utjeha bila Xabiju Alonsu to što je postao Don Balon (najbolji domaći igrač lige), Kahveciju da je izglasan za najboljeg stranog igrača lige, a treneru Raynaldu Denoueixu da je mu je pripala čast najboljeg trenera lige. Bio je to početak pada ovog kluba koji je kulminirao u sezoni 2006/07, onoj u kojoj su odigrali 2000-tu utakmicu u Primeri, ali ispali u Segundu. Povratak je bio relativno brz, no predug za ovaj klub velike povijest. Trajao je 3 sezone. Od povratka u Primeru u sezoni 2010/11 klub konstantno raste te je u prošloj sezoni ostvario vrlo dobro 6. mjesto.
Brojni kultni igrači
U ne tako slavnim devedestima, dres Real Sociedada nosili su brojni kultni igrači poput Valeryja Karpina, koji je nakon epizoda u Celti i Valenciji, svoju karijeru u završio u San Sebastianu, Mehe Kodre, napadača koji je na obale Biskajskog zaljeva stigao ratne 1991. sa Neretve, iz mostarkog Veleža, dok je svoj jedini internacionalni izlet iz HNL-a, baš u dresu Real Sociedada, imao Igor Cvitanović. Jedan od “samo” 39 profesionalnih klubova u karijeri “El Loca”, urugvajskog napadača Sebastiana Abreua, 2009. godine, bio je i Real Sociedad. Na polusezoni koju je proveo na posudbi iz River Platea zabio je 11 golova u 18 susreta, za tada drugoligaša sa Anoete.
U prošloj sezoni Real Sociedad ostvario je ulazak u finale Kupa Kralja gdje je 18. travnja trebao dočekati velikog prijatelja iz Bilbaoa. Zbog pandemije uzrokovane COVID-19 virusom finale koje je trebalo biti odigrano na Estadio de la Cartuja u Sevilli, inače, otvorenog 5. svibnja 1999. godine susretom Španjolska – Hrvatska (1:0 za domaćina) odgođeno je do daljnjeg.
Stadion Anoeta (Reale Arena)
Naš ovotjedni gost svoje utakmice igra na stadionu Anoeta (Reale Arena je sponzorsko ime) otvorenom 1993. godine utakmicom dva Reala, onog domaćeg i onog madridskog. Stadion Anoeta dio je većeg sportskog kompleksa koji nosi isto ime (još sadrži dvoranu, zatvoreno klizalište, dvoranu za pelotu, streljanu te dvorane za borilačke vještine i šah). Kapacitet stadiona je 39,500 gledatelja, dok je najviše gledatelja, njih 36,730, stadion pohodilo 20. veljače ove godine na Baskijskom derbiju. Radi se o drugom po veličini stadionu u Baskiji, a 11. u Španjolskoj. Ovo je treći stadion koji “Bijelo-plavi” koriste. U periodu od 1909. do 1913. igrali su na Ondretti, a od 1913. do 1993. na stadionu Atocha.
Osim Real Sociedada stadion koristi reprezentacija Baskije koja se povremeno okuplja, a u sezoni 2013/14, dok se je renovirao San Memes, koristio ga je Athletic Bilbao. Zanimljivost je da stadion znaju koristiti i francuski rugby klubovi, Biarriz i Bayonne, no to ne treba čudti pošto se radi o baskijskim gradovima u Francuskoj. Ispred stadiona je bista velikog Alberto Ormaetxea Ibarlucea, koji je u klubu proveo period od 1959. do 1985. godine, prvo kao igrač (1959. – 1974.), a onda i kao trener, prvo pomoćni (1974. -1978.), a onda i glavni (1978. – 1985.). Tvorac je legendarne ekipe koja je osvojila jedina dva nacionalna naslova. Specifikum ovog stadiona je i tradicija da se kod gola domaćina ispale 2, a kod gola gosta 1, raketa. Razlog tome je da pomorci znaju rezultat voljenog kluba.
Luka Stojčić
