”Kad je podrhtavanje doista napokon prestalo, prvo sam vidio ogroman oblak prašine. Kao pješčana oluja u kojoj prašina upada u oči...”
”Kolega snimatelj Siniša Pašić i ja u Petrinju smo u utorak krenuli snimiti nastavak priče o potresu koji se dogodio u ponedjeljak. Novi, razorniji potres počeo je dok smo snimali izjavu gradonačelnika Dumbovića o šteti prethodnog dana. Tih 20-ak sekundi izgledalo mi je kao da je trajalo puno duže. Iako smo bili na otvorenom, gotovo je nemoguće bilo održati ravnotežu. Padali su ljudi, padale su kamere, a meni je samo u glavi bilo kad će više prestati. Kad je podrhtavanje doista napokon prestalo, prvo sam vidio ogroman oblak prašine. Kao pješčana oluja u kojoj prašina upada u oči i ne vidi se ništa. Refleksno sam počeo vikati treba li kome pomoć, ali pravi šok je nastao tek kad samo čuo da ljudi na to odgovaraju, vrište, zapomažu.