Ugledni novinar, kolumnist, novinski urednik i književnik Neven Šantić u seriji tekstova za Riportal osvrtat će se i obrađivati teme iz društvenog i političkog života Rijeke, Primorsko-goranske županije i Hrvatske
U ovom komentaru za Riportal Šantić se dotiče dobrodošlog !”povratka” Rijeke moru i pomorskoj baštini te ističe što bi još trebalo napraviti u tome smjeru.
Rijeka je doista morski i pomorski živnula. Nema više Jugolinije/Croatia line, mnoge druge tvrtke vezane za pomorsku djelatnost su otišle u povijest, riječki pomorci plove na stranim kompanijama, ali u posljednjih nekoliko desetljeća Rijeka ipak, polako ali sigurno, ponovno cijeni more. I omogućuje građanima da mu se približe kako i dolikuje gradu smještenom uz more.
Molo longo, gotovo dva kilometra dug lukobran, postao je izmještanjem dijela operativne obale gradska hit-šetnica. Bio je to veliki iskorak približavanja građana Rijeke moru nakon gotovo 150 godina žrtvovanja pristupa moru zbog operativnih potreba riječke luke i razvoja grada. Uskoro će, čujemo, i obnovljeni Galeb tamo biti privezan kao nova pomorska atrakcija, a ne treba zaboraviti ni projekt marine za mega jahte u luci Baroš. I to će pridonijeti novom sjaju pomorske Rijeke.
No, na svemu ovome ne treba stati. Rijeka ima još (po)morskih potencijala.
Jedan je, nazovimo ga mini, luka Torpedo uključujući i obnavljanje prilično oronule lansirne rampe. To bi mogao biti jedan “butik” izlaz na more, gdje bi građani mogli prošetati, popiti piće i pritom, recimo, gledati zalazak sunca.
Onaj drugi potencijal znatno je veći ali i intrigantniji zalogaj – Delta.
O tome se godinama snivalo i planiralo, pričalo u krugovima arhitekata, urbanista, političara i svih zainteresiranih, a nikako da dođe na red. Svakako, bio bi to zahtjevan i dugotrajan projekt, ali ako se ne počne (barem planirati) već sada neće nikada biti gotov.
Ogroman je to prostor koji sve manje služi za lučke i skladišne potreba a vapi za uređenjem i, kako bi birokrati rekli, stavljanjem u funkciju grada i građana.
Iskreno, pitam čitatelje, kada ste zadnji put došli do Veslačkog kluba Jadran i ušća Rječine? Koliko je uopće Riječana ikada bilo na ušću rijeke koja presjeca odnosno spaja grad i po kojoj je, uostalom, grad dobio ime? Osjetili, očima i ušima, onaj dodir rijeke i mora, one šumove preostalih stabala uz tok Rječine i mirnoću cijelog prizora.
Umjesto da se do tog prizora probijamo preko tračnica i napuštenih skladišta, razrušenih zgrada i podivljalog šiblja, valjalo bi regulacijom prostora Delte, od spomenika ujedinjenom gradu do ušća Rječine, taj cjelokupni prostor osmisliti (uz ostale gradske potreba) kao elitnu gradsku zonu rekreacije građana i istinskog prožimanja grada s rijekom i morem kojima pripada. I time odati počast i vodi i moru.
Kao što su to, primjerice, napravili Hamburg i Rotterdam kada su micali operativnu obalu iz centra grada.
Indeficienter…