Kajanje i navodno žaljenje zbog kaznenog djela sud nije prihvatio, smatrajući da okrivljenik tijekom dugogodišnjeg suđenja ničim nije pokazao da se doista kaje
Nakon skoro 8 godina povlačenja po sudu, Aleksandar Cupać (42), koji je 2014. na pješačkom prijelazu u samom centru Rijeke Audijem usmrtio pješake Darija Krbavca (50) i Marka Bunozu (48), na riječkom Županijskom sudu nepravomoćno je osuđen na 9 godina zatvora. Također, izrečena mu je zabrana upravljanja vozila u trajanju od 5 godina, kao i novčana kazna troškova suđenja u iznosu od 45.307 kn, javlja 24 sata.
Sudac Domagoj Vučkov kao olakotnu okolnost ocijenio je činjenicu njegovog očinstva i skrbi o dvoje malodobne djece te kaznenu i prekršajnu neosuđivanost. Otegotnim je pak ocijenio količinu kriminalne energije, koja se očituje u činjenici da je prekršio čak tri odredbe zakona o sigurnosti prometa (količina alkohola u krvi, brzina prolaska na crveno svjetlo te izuzetno teške posljedice prometne nesreće u kojoj je dvoje ljudi izgubilo život kao i činjenica da nakon sudara nije stao niti pokušao pomoći)
Kajanje i navodno žaljenje zbog učina kaznenog djela sud nije prihvatio, smatrajući da okrivljenik tijekom dugogodišnjeg suđenja ničim nije pokazao da se doista kaje, a navodi da je isti nakon nesreće pomagao jednom od sinova poginulog pješaka nisu ničim potkrijepljeni pa samim time nisu mogli biti ni prihvaćeni.
Iako je izrečena kazna nepravomoćna i obrana je najavila žalbu, Cupač je odmah prepraćen u istražni zatvor budući da je izrečena kazna veća od 5 godina.
– Moji sinovi i ja osjećamo veliko olakšanje da je suđenje konačno privedeno kraju. Sudac Domagoj Vučkov, koji je vodio predmet po drugi put, je za razliku od prethodnog intenzivno radio i nije dozvolio odugovlačenje, zakazavši za nepunu godinu dana 11 ročišta. Stoga sam vjerovala da će njegova presuda biti pravedno odmjerena, odnosno najstroža moguća, shodno težini prekršaja.
Aleksandar Cupać je tijekom dugogodišnjeg suđenja stalno govorio da se ne osjeća krivim. Očekivala sam da će izraziti žaljenje prema poginulima i njihovim obiteljima, ali to nije učinio. Nije prihvaćao nalaze sudskih vještaka, žalio se i odugovlačio sve što je mogao. Najviše vremena je uzelo vještačenje rada semafora u trenutku nesreće. Branio se da mu je bilo zeleno svjetlo na semaforu, a ja osobno bih voljela da mi odgovori da li bi, unatoč tome sto je bjesomučno bježao od policije, stao na crveno na semaforu! Branio se i da je pio najvećim djelom poslije nesreće iako su medicinski vještaci iz nalaza krvi lako utvrdili u koje vrijeme je zaista pio. U prvom dijelu suđenja na općinskom sudu dovodio je svjedoke, većinom svoje poznanike i prijatelje, koji su davali neuvjerljive izjave u njegovu korist, a neki koji su u početku izjavili da je prošao kroz crveno su mijenjali iskaz. Ove neistinite i prljave igre su nas uvijek ekstra pogađale i boljele. Na zadnjem ročištu također je izjavio da je pomagao sina jednog od oštećenih. Ne znam o kome se radi, ako je istina, ali to zasigurno nisu moji sinovi. Moji sinovi su sada već odgovorni odrasli ljudi od 26 i 29 godina, koji su završili obrazovanje i rade isključivo svojom zaslugom i trudom i koji nikada ne bi oprostili neoprostivo niti prihvatili pomoć čovjeka koji očigledno nije svjestan što je učinio i koliko je ljudi unesrećio. Obrana koju je iznio na zadnjem ročištu završni je čin prljave obrane od nedjela koje je počinio. Čovjek kao svjesno biće bi trebao prihvatiti svoju nedvojbenu krivicu pa shodno tome i kaznu koju zaslužuje, ali bojim se da čovjek o kojem pričam to nije u stanju i očekujem dug žalbeni proces – osvrnula se na presudu Davorka Krbavac, supruga poginulog Darija, piše 24 sata.
Podsjetimo, pri iznošenju svoje obrane na zadnjem ročištu Cupač je izjavio kako bi, da može, najradije vratio vrijeme.
– Popio sam tri do četiri pive i istina je da nisam stao na mjestu nesreće. Otišao sam kod prijatelja i tamo popio još tri čaše viskija, a nakon što smo popričali o svemu, otišao sam se prijaviti na policiju. Još uvijek sam uvjeren da sam prošao na zeleno. Uostalom vještaci su tako iskazivali. I svjedoci su tako iskazivali i njima vjerujem. Brzina je utvrđena vještačenjem i slažem se sa tom brzinom. Da mogu vratiti vrijeme ja bih ga najradije vratio. Sina jednog od oštećenih upoznao sam u jednom restoranu. Drago mi je da smo se pogledali u oči i da mi je oprostio. Pomogao sam mu da završi školu, cijelu godinu plaćao mu instrukcije i nakon toga pomogao i da nađe posao zamolivši prijatelja da ga zaposli u svom restoranu. Pitao sam ga da dođe svjedočiti na sud, ali on je rekao da to ne može zbog obitelji – kazao je Cupać.
Podsjetimo, Aleksandru Cupaću sudilo se u dva navrata. Nakon što je prvotno 2016. zasjeo na optuženičku klupu riječkog Općinskog suda i proces 2018. već došao u završnu fazu, promijenile su se zakonske odredbe kojima je za ovu nesreću nadležan postao Županijski sud. Tako je sudski proces morao krenuti iznova, pred drugim sucem.
Na suđenju su se uglavnom lomila koplja oko boje svjetla na semaforu za smjer kretanja vozača u trenutku nesreće.
Cupaća su teretili da je tešku nesreću skrivio 12. srpnja 2014. oko 2 sata, uz koncentraciju od najmanje 1,48 promila alkohola u krvi, pri prevelikoj brzini od najmanje 95km na sat (gotovo dvostruko većoj od dozvoljene). Alkoholom smanjene kritičnosti i unatoč njemu crvenom svjetlu na semaforu u Adamićevoj ulici, nije zaustavio vozilo ispred pješačkog prijelaza. Audijem A6 frontalno je naletio na pješake koji su na pješačkom prelazili cestu. Silinom udarca obojica su odbačena desetak metara na nogostup gdje su zbog izuzetno teških ozljeda preminuli na mjestu. Nadalje, Cupać je napustio mjesto nesreće dok je vozilo naknadno pronađeno oštećeno i parkirano kraj ulaza u zgradu Luke. Kasnije, tijekom jutra, sam se prijavio u policiju, piše Meri Tomljanović za 24 sata.
