„Demografija i mladi“ naziv je druge tribine održane u ciklusu pod nazivom U raljama politike u organizaciji Udruge Da štima svima. Moderatorica je i ovaj put bila Leonida Domijan Fišter, pa ne čudi što je tribina svojevrsni iskorak u organizaciji sličnih događanja. Više je nalik radijskoj ili tv emisiji uživo s angažiranom publikom nego li uobičajenim tribinama na koje smo navikli u javnome prostoru.
Nemoguće je bilo ne zapaziti da je u publici bilo puno mladih ljudi, predstavnika različitih političkih opcija, Sveučilišta, Grada Rijeke te okolnih općina.
Posebni su gosti bili: demograf s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, prof. dr. sc. Nenad Pokos i politolog s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, doc. dr. sc. Marko Kovačić, stručnjak za javne politike usmjerene na mlade.
Još uvijek ne znamo kolika će biti razlika između konačnih i prvih rezultata o kojima sad slušamo.
„Tako je 2011. za više od 5 tisuća stanovnik broj stanovnika bio manji nego li po prvim rezultatima dok je 2000. godine bio čak za 50 tisuća veći. Budući da ipak informatička tehnologija napreduje ne bi smjelo biti baš velikih razlika. Lako pamtljiv broj bio bi 3 milijuna 888 tisuća i 269 , dakle 9,25 posto manje nego što nas je bilo 2011. na razini Hrvatske“ kazao je demograf Nenad Pokos.
VIDEO DANA:
Ustvrdio je kako mnogi političari danas ne žele priznati, da su iznenađeni podacima tvrdeći da su to i očekivali. Kad su demografi prije nekoliko godina izlazili s podacima, da nas je manje od 4 milijuna, mnogi su se tome smijali jer su projekcije Državnog zavoda za statistiku 2020. pokazivale, da nas je više od 4 milijuna.
„Primorsko goranska županija je izgubila je točno 10 posto stanovnika, a grad Rijeka čak 15, 6 posto. Prvi podaci za grad Rijeku su me jako iznenadili“ kazao je
Iako još ne znamo točno koliko imamo mladih, Marko Kovačić je kazao da se procjenjuje kako će tom mladih biti ispod 17 posto. Godine 1991. bilo ih je 21 posto.
„Ako je to sada oko 16 posto to je vrlo zabrinjavajuće. Mladi se u Hrvatskoj definiraju jednim manjkavim zakonom, od petnaeste do navršenih 30 godina života. Oni su najvitalniji dio populacije, a osim što su kreativni, trebali bi biti predvodnici društvenih inovacija. To će biti jako teško s tako malim brojem koji se stalno smanjuje, a politike za mlade ne prate demografske trendove.“ Rekao je Kovačić
Nenad Pokos je podsjetio na podatak da smo krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća po ženi imali 2,1 djeteta i da nam je toliko potrebno za jednostavni obnovu. Sada imamo manje. Iako demografi desetljećima upozoravaju na problem nije se dogodilo ništa.
„Imamo tri ključna nacionalna dokumenta iz 1995.,2003 i 2006. Ništa od toga se nije ostvarivalo, a opravdavale su se razne vlada i ministarstva koja su mijenjala sastave i nazive čak i nedostatkom novaca“ čulo se na tribini
Mnogi naručeni i izrađeni dokumenti nikada nisu ugledali svjetlo dana, a Nenad Pokos je podsjetio na Demografsku strategiju sa 110 mjera još iz vremena ministrice Murganić, od kojih ništa nije ušlo u praksu.
„ Sada je Središnji ured na čelu s gospođom Josić krenuo u revidiranje bivšeg ministarstva demografije i tih 110 mjera, na tome se radi godinu, a još ništa nije konkretno. Osmišljenih 110 mjera, kažu , treba uskladiti sa zakonima. I sve stoji na mjestu osim što znamo da će se od 1. kolovoza povećati roditeljska naknada 7.500 kuna i da će se, pod pritiskom EU uvesti očev dopust u trajanju od 10 dana.“ Kazao je Pokos.
Predlagali su, kaže potpunu delimitaciju roditeljskih naknada, besplatne udžbenike na razini čitave države, kao i besplatne jaslice i vrtiće te prijevoz za učenike i studente. Predlagali su porezne i druge i olakšice za demografski najugroženija područja što su u PGŽ Gorski Kotar ili dijelovi Cresa. Država nije reagirala kao ni na prijedlog za desetogodišnje besplatno korištenje državnih nekretnina ili zemljišta u ruralnim područjima. Ostalo je mrtvo slovo na papiru
Na pitanje je li važnije ulagati u borbene avione i vozila nego li u ljude s obzirom na to da su nam pogranična područja opustjela, Nenad Pokos je odgovorio:
„Moramo ulagati u jedno i u drugo jer živimo u takvom okruženju. No ako imamo opustošenu Banovinu, Kordun, Liku, Gorski kotar i Pokuplje, što će nam i avioni, ako će se na to napušteno područje moći slobodno ući na koturaljkama ili na biciklu“
Marko Kovačić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, vjerojatno je najupućeniji sugovornik za temu politika za mlade i mladih općenito u Hrvatskoj. Nacionalni je korespondent politike za mlade pri European Knowledge Centre for Youth Policy te Youth Wiki nacionalni korespondent pri Europskoj komisiji. U Rijeci djeluje kao zamjenik voditeljice programa Mladi u suvremenom društvu, pilot-programa studija o mladima pri Sveučilištu u Rijeci. U sklopu ovog programa cjeloživotnog obrazovanja nositelj je kolegija Pedagogija rada s mladima.
„Rijeka se suočava s nedostatkom policy koordinacije. Postoje inicijative pojedinaca unutar gradske uprave, slično iako lošije i unutar PGŽ, postoje inicijative pojedinaca koji bi nešto napravili, ali drugi resori ne reagiraju i tu staje. Mladi se gledaju samo kao još jedna „stvar“ koju treba odraditi. Osim toga, prema Zakonu o JLS mladi nisu u njihovoj nadležnosti pa se onda mladima mogu i ne moraju baviti,“ rekao je Kovačić
Mladi u Rijeci ne kažu da nema posla nego da nema odgovarajućeg posla. Školuju se i dobivaju poslove koji su ili nedovoljno plaćeni ili nemaju na poslu dovoljno moći koliko oni misle da zaslužuju i zato odlaze.
„Jako je važan socijalni kapital. U Rijeci imate nekih pet udruga i organizacija za mlade koje nešto nude, dok jedan Dom mladih uopće ne funkcionira onako kako bi trebao. Čini se da je Rijeka zapela u neinovativnosti, u smislu da se ne usude napraviti neki pretjerani iskorak, a postoje različiti modeli primjenjivi za gradove unutar PGŽ“ rekao je Marko Kovačić.
Bilo je riječi o tome moraju li iseliti oni koji ne žele raditi pomoćne poslove u turizmu jer su talentirani i školovani za nešto drugo te o potrebi da kulturne industrije donesu novac
„Čini mi se da ovaj grad i županija svojim mentalitetom i činjenicom da nisu najsiromašniji dijelovi Hrvatske uvijek mogu napraviti zaokret. Ulaganje u ljudske potencijale je važno, a često padne u drugi plan“ poručio je Marko Kovačić
Nenad Pokos je podsjetio na činjenicu da u Vladinom Vijeću za demografsku revitalizaciju nema niti jednog demografa, te da je ono zadnji put zasjedalo krajem 2020. Također i to da u radnim tijelima Hrvatskoga sabora , među 28 Odbora nema onog za demografiju ,a nema ih na lokalnoj razini.
Članovi vijeća na čijem čelu je premijer imenovani su po političkoj dužnosti , a među njima nema demografa,“ rekao je Pokos
Marko Kovačić je govorio o nikad završenom Nacionalnom program za mlade do 2024. o starom i budućem planu Grada Rijeke ili onom PGŽ i tome da najčešće izgledaju kao lista želja
„Nacionalni program nemamo zbog nesposobnosti i nezainteresiranosti državne vlasti, a riječ je o krovnom dokumentu politike za mlade“ rekao je Kovačić
Istaknuo je primjer male općine Medulin koja je napravila fantastične stvari. Ima sve dokumente koje treba, poslušala je savjete stručnjaka. Imaju nove natječaje za udruge i politike za mlade. Tamo je Lista mladih smijenila dosadašnjeg načelnika i mladi im se vraćaju. Sad imaju i svog načelnika. Kao pozitivan primjer istaknut je Varaždin, a da Savjet mladih na gradskoj razini ne funkcionira kako bi mogao.
Nenad Pokos je kazao kako godinama upozoravaju na to, da je broj birača veći od broja punoljetnih građana. Sad se pomalo počela čistiti baza zdravstvenih osiguranika jer i tu postoji nerazmjer. Ljudi koji odu u inozemstvo ne odjavljuju se kako bi i u Hrvatskoj ostvarili neke beneficije. Slično je i sa stranim državljanima koji s prijavljuju u Hrvatskoj radi neplaćanja poreza na nekretnine.
„Sve se to neće riješiti dok ne budemo imali registar stanovništva, a nemamo ga zato što nemamo registar stambenih jedinica, kuća i stanova. Svaka kuća bi trebala imati svoj ID, da se zna gdje se nalazi. Do 2031 ćemo, pod pritiskom EU morati imati i registar pa je ovo bio zadnji popis stanovništva proveden na način koji poznajemo.“ Zaključio je Pokos
Arhitekt Marin Račić govorio je o stambenoj problematici i nespretno postavljenom sustavu APN-a ,a Davor Štimac o zabrinjavajućem omjeru broja novorođenih i umrlih Čuli smo podatak o 773 novorođena djeteta 2020. u riječkome rodilištu, ali i to, da je u Županiji dvostruko više umrlih nego rođenih, dok ih je u Rijeci 2, 4 puta više nego rođenih.
O njihovim problemima i željama progovorilo je i nekoliko mladih ljudi iz iz publike
Maša Magzan govorila je o radu s mladima kao nezaobilaznoj priči u temi o demografiji dodavši da treba sagledati dobre inozemne prakse te ih implementirati. Navela je primjer Nizozemske koja je nakon puno godina centraliziranog pristupa politikama mladih, od 2015. spustila stvar na lokalnu razinu.
Iva Rinčić ,je podržavši dobar primjer Sveučilišta o čemu je govorila Bojana Čulum Ilić, podsjetila je na to da je prvi korak u rješavanju problema, priznati da ga imamo:
„U županiji smo usvojili analizu demografskih pokazatelja, ali je stanje puno gore i nije ušlo u plan razvoja. Imamo politički dokument i reći ćemo da smo bolji od ostalih, ali time ništa ne rješavamo. S ljudima koji su odgovorni za nastanak problema teško ćemo krenuti u njegovo rješavanje“ kazala je Rinčić
Davor Štimac je najavio da je, u suradnji s drugim političkim opcijama, pokrenuta inicijativa, da se demografska problematika u smislu izmjena Plana razvoja Grada Rijeke uvrsti kao točka dnevnog reda na sjednicu Gradskog vijeća. S publikom su se organizatori oprostili uz poruku potpore riječkim odgojiteljima u gradskim vrtićima te zaposlenicima u komunalnim društvima sa željom da izbore plaću koja neće biti ispod republičkog prosjeka i s kojom će moći pristojno živjeti.
