Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili OPG je samostalna gospodarska i socijalna jedinica koju čine punoljetni članovi zajedničkog kućanstva, a koji obavljaju poljoprivrednu djelatnost uz vlastite ili unajmljene resurse.
Kao takva, obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu plasirati svoje proizvode na tržište i prodavati ih bez izdavanja računa, a kako živimo u zemlji u kojoj je smiješno računati na nečiji integritet, tu nastaje problem.
Tako je od uvođenja fiskalizacije koja je koliko-toliko regulirala prodaju na zelenim tržnicama, ali samo za trgovačke obrte, OPG u mnogim slučajevima postao paravan za šverc.
Naime, bez obzira što OPG realno ima kapaciteta za proizvodnju npr. stotinu kilograma krumpira, realno ih može prodati stotinu tona i to je gotovo neprovjerljivo, budući nemaju obvezu izdavanja računa niti potvrde o izdanoj količini robe.
Osim toga, a čemu možete i sami svjedočiti ukoliko obratite pažnju prilikom sljedeće posjete riječkoj tržnici, često se događa da obiteljska poljoprivredna gospodarstva prodaju voće i povrće koje realno nisu mogli uzgojiti jer nije u sezoni, a nerijetko se radi i o tropskom voću kao što su ananas ili banane.
Ukoliko u Slavoniji u zadnjih nekoliko godina nisu niknule plantaže banana, prilično je jasno da se radi o preprodaji.
Na koncu se opet možemo zapitati kod nas vječno postavljano pitanje: ‘Moraju li poduzetnici koji u Hrvatskoj posluju po zakonu i plaćaju sve svoje obveze baš uvijek izvući deblji kraj?’
Ispada da se bez računa ipak računa, te da smo zaista ‘u banani’.