Već godinama na nekadašnjem okretištu Autotrolejeve linije broj 2 na Diračju, na glavnoj cesti, stoji nakaradno zdanje, što bi rekli nekadašnji narodni pjesnici – postojano kano klisurina
Piše: Neven Šantić
Početkom 1990-ih, na početku ere privatne inicijative, takoreći na rubu riječkog gradskog područja (iza su bili još samo Srdoči kao tek izgrađeno naselje), niknula je montažna trgovina. Vlasnici su bili supružnici, izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, koji su u to uzavrelo vrijeme spašavajući živu glavu iz banjalučkog kraja pokazali poduzetnički nerv podignuvši trgovinu tamo gdje je bila potrebna.
Bilo je to vrijeme bez supermarketa, trgovačkih centara i diskontnih trgovina. Posao je dobro išao, montažno zdanje je i proširivano, uređivano. Nije bilo estetski uzorno ali nije baš bilo ni šaka u oko. Najvažnije je bilo da služi svrsi – trgovini.
“Zdanje na kraju grada” iz dana u dan propada
I tako je bilo dok najprije nije umro jedan pa onda i drugi supružnik, a i konkurencija se u međuvremenu povećavala. Još uvijek je bilo kupaca kojima je trgovina bila usput kada se ide u grad ili iz njega vraća, bilo autobusom bilo automobilom, ali svakim danom sve manje. Naposljetku, kći koja je nastavila voditi posao sredinom 2000-ih zatvorila je trgovinu. I od tada…
Od tada to “zdanje na kraju grada” iz dana u dan propada. Već godinama je ruglo koje bode oči. A mnogi među onima koji tamo svakodnevno prolaze pitaju se do kada će tamo stajati.
Možda su u pitanju neki vlasnički ili pravno-proceduralni prioblemi koji komunalne službe sprječavaju da uklone “objekt”, ali je logično zapitati nije li se u proteklih skoro dvadesetak ili petnaest godina (pamćenje u pojedinostima blijedi) netko to ipak mogao riješiti. Ili nas sve zajedno, uključujući komunalne službe, nije briga?
Riječ je ipak o zapadnom ulazu u gradu
Riječ je ipak o zapadnom ulazu u gradu. Ako ćemo se mi koji živimo u Rijeci i okolici, a na tisuće nas svakodnevno prolazi tim prometnim pravcem, praviti blesavi i ignorirati ovu nakaradu, je li nam baš svejedno što će o tome misliti gosti, turisti, oni koji prvi ili, što je još gore, stoti put dolaze u Rijeku? Nije baš neka uspomena za dugo sjećanje, neka uzorna vizitka grada, zar ne.
Nemam informaciju je li neki pojedinac ili sam mjesni odbor do sada, te koliko puta, zatražio od riječkih gradskih vlasti da se ostaci nekadašnje trgovine koji šalju ružnu sliku o gradu uklone ili ne, ali je stvarno krajnji čas da se nešto poduzme. Izostanak brige o ovakvim problemima, naime, pokazatelj je nebrige o prostoru na kojem živimo i o nama samima. Ne želim vjerovati da smo tako nisko pali.
Komunalci, poduzmite nešto…
