Premda u Turskoj imaju solidnu tehničku regulativu za gradnju često je se ne pridržavaju, kaže prof. Josip Galić s Arhitektonskog fakulteta
Ističe kako je protupotresna gradnja uvijek bila i bit će vezana uz cijenu ljudskog života u nekoj državi, odnosno za standard življenja u nekoj zemlji. Usporedbe radi, najsuvremenije norme za gradnju prvo je u našoj regiji usvojila Slovenija, potom Hrvatska, zatim Srbija i na kraju Bih
Gledajući potresne i katastrofalne snimke potresa u Turskoj mnogima je prva pomisao, osim one da će se mrtvi brojati u desecima tisućama, bila: Pa kako je moguće da se u samo nekoliko sekundi zgrada uruši i nestane kao kula od karata? Od čega su uopće građene te zgrade? Kako je moguće da u Turskoj, koja je poznata kao seizmički trusno područje, gradnja tako loša?
Josip Galić, stručnjak za potresno inženjerstvo, redoviti profesor s Arhitektonskog fakulteta, kaže nam da je većina urušenih zgrada, koje je vidio na snimkama i fotografijama, zidane i betonske.
“Zidane su poznate po tome da imaju slabiju seizmičku otpornost. Ono što malo iznenađuje su urušavanja relativno novih betonskih zgrada, koje očito nisu bile projektirane ili izvedene po standardima za gradnju u takvim područjima”, kaže nam Galić.
Nastavlja, Turska ima solidnu tehničku regulativu za gradnju, ali često se toga ne pridržavaju.
“Kvaliteta gradnje, kao i sve drugo u nekom društvu ili državi, ovisi o standardu društva i uređenosti društva i države. Uvijek je gradnja, kao i sve drugo, a to su medicinska skrb, školstvo, vojska nekako vezana za standard društva i financijsku moć društva. U tome je glavni razlog zašto pri istom potresu na Haitiju ili Turskoj imamo puno žrtava, a u Čileu ili Japanu ne”, priča nam Galić.
Učinak potresa na zgrade, tvrdi Galić, prvenstveno ovisi o magnitudi, ali i o još puno drugih utjecaja kao što su dubina potresa, vrsti valova koji se razviju, udaljenosti od epicentra, položaju građevine s obzirom na rasjed, vrsti tla i, naravno, o samoj građevini, odnosno njenom obliku i nosivoj konstrukciji.
“Stoga učinak potresa, koji je primjerice jačine 6,4. na građevine nije uvijek isti, a još i zbog standarda gradnje štete nisu iste”, ističe.
U Hrvatskoj imamo trenutno najsuvremenije propise iz područja gradnje u potresnim područjima, objašnjava Galić, a u njima je jasno definiran način projektiranja i izgradnje seizmički otpornih zgrada sukladno očekivanim razinama potresa i njihovim učincima u nekom području.
“Najvažnije stvari kod projektiranja i izgradnje seizmički otpornih zgrada su regularnost konstrukcije, odnosno da je ona što više tlocrtno pravilna i pravilna po visini te duktilnost konstrukcije. Znači, konstrukcije trebaju biti građene od duktilnih materijala tipa armirani beton ili čelik kako bi mogle apsorbirati energiju, jer potres nije samo sila nego je prvenstveno energija”, ističe Galić te dodaje da su kod zgrada važne još neke stvari kao što je krutost i masa zgrade.
“Masu zgrade često nije moguće izbjeći ali zato je važna krutost zgrade i nosive konstrukcije. Tako i zgrade koje su ‘mekše’ pružaju manji otpor pomicanju tla, što rezultira manjim silama na nju i svakako su povoljnije. Međutim, takve zgrade rezultiraju većim ljuljanjem što može utjecati na neke sekundarne dijelove tipa da popucaju pregrade i da je nelagoda veća, ali i u pravilu imaju veću šansu da ostanu čitave”, objašnjava Galić.
Sve razvijene zemlje, kaže, u potresnim područjima primjenjuju mjere protupotresne gradnje. “Pogledajte što rade u Americi, u Kaliforniji, Japanu, Čileu, novije zgrade u Meksiku, Italiji. I mi imamo dosta dobrih primjera protupotresne gradnje. U Zagrebu ih imamo stotine”, kaže te napominje kako se sve zemlje koje su u potresnom području trude poboljšati svoje zgrade i svoj standard gradnje, piše Danas.hr.
“Mi u Hrvatskoj i bivšim državama u kojima smo bili nakon svakog jačeg potresa kao što je bio zagrebački u 19. stoljeću, pa potres u Skoplju, pa u Crnoj Gori mijenjali smo i podizali razinu i tehničke regulative i kvalitete gradnje. Tako su i u Turskoj radili i vjerujem da će i sada dodatno to podizati. Sva društva i države rade na tome da podižu standarde, ali svako podizanje standarda svi moraju pratiti”, ističe Galić te nastavlja:
“Svi ljudi na svijetu žele živjeti u sigurnim kućama, voziti ekonomična i sigurna auta, imati lijepe zube. Konkretno svi znamo u Hrvatskoj da toplinska izolacija štedi energiju, a opet veliki broj zgrada i obiteljskih kuća nema fasadu. Svi znamo da električni auti manje zagađuju okolinu i da su super, ali mali broj ljudi ih ima. To nas sve u konačnici vraća na standard, tj. što si možemo priuštiti”, ističe Galić.
“Mnogi će misliti da sam nehuman kada ovo kažem, ali protupotresna gradnja je uvijek bila i bit će vezana uz cijenu ljudskog života u nekoj državi, odnosno za standard življenja u nekoj zemlji. Samo pogledajte kada je pojedina zemlja u našem okruženju usvojila najsuvremenije europske norme za projektiranje i izgradnju zgrada u potresnim područjima pa će te vidjeti: Slovenija 2008.,; Hrvatska 2011.,Srbija 2015., BiH 2018. To vam već puno govori. Hoću reći da ako želimo imati vrhunske bolnice, protupotresne zgrade, zdrav i siguran život tada moramo samo podizati standard društva i države jer htjeli vjerovati ili ne to je sve vezano u konačnici za BDP i plaće. Džabe i Turskoj i nama u Hrvatskoj najsuvremeniji propisi ako dopuštamo bespravnu gradnju, legalizaciju zgrada i općenito gradnju koja nije po standardu koji ti propisi traže” zaključuje Josip Galić za RTL Danas.hr.
