Na današnji dan prije 52 godine, dakle 23. ožujka 1971. godine, u Rijeci je položen temeljni kamen za gradnju kultnog javnog objekta – jednog od rijetkih novovjekovnih zaštitnih znakova grada
Piše: Neven Šantić
Riječ je o Dvorani mladosti, sveprisutnoj u kolektivnoj gradskoj memoriji, čija se gradnja kao “dvorane za kulturne i sportske priredbe” počela planirati sredinom 1960-ih godina, u vrijeme kada su se košarka, rukomet i odbojka s otvorenih igrališta počeli prebacivati u dvorane.
Ime, Dvorana mladosti, dobila je odlukom Skupštine općine Rijeka u travnju 1968. godine, u trenutku kada je postalo izvjesno da će se početi graditi jer se našla na popisu objekata financiranih sredstvima riječkog samodoprinosa.
Najizglednija lokacija za dvoranu bila je – Delta!
Prema tadašnjim gradskim prostornim planovima najizglednija lokacija za dvoranu bila je Delta, koja se u to vrijeme često spominjala kao zona brojnih novih gradskih sadržaja. No, presudio je prioritet gospodarstva odnosno važnost Luke Rijeka za grad, pa je područje Delte južno od željezničke pruge ipak ostalo lučko.
I tako je trebalo čekati još tri pune godine i pripremati dokumentaciju da krenu radovi za gradnji dvorane na trsatskoj lokaciji Njivina, čiji su koautori arhitekti Slavko Jelinek i Stjepan Krajač.
Dvorana je popularizirana kao najveći objekt iz drugog samodoprinosa čiji je moto bio “Rijeka mladima”. Slična je karlovačkoj sportskoj dvorani, koju je također projektirao Jelinek.
Kamen temeljac za Dvoranu mladosti položili su Zvonko Brozić, državni reprezentativac u odbojci, Vesna Togunjac, predsjednica Saveza studenata Rijeke “u ime 45 tisuća mladih radnika, đaka i studenata”. U požutjelim novinama stoji zapisano da je cijelo vrijeme svečanosti padala kiša
U kamen temeljac položena je poruka
U kamen temeljac položena je poruka, povelja na pergament papiru: “U mjestu gdje se sustižu mnoga duhovna nasljeđa, ovaj trag u kamenu, zapisan 23. ožujka 1971., svjedoči jedan trenutak mladosti riječkog grada i njegove plodne naravi. Anonimni zapis neka podsjeća na žitelje riječke i na njihovu odluku o odricanju”.
Investitor gradnje dvorane bilo je Stambeno poduzeće Rijeka, a izvođač radova Građevinsko poduzeće Jadran.
Bilo je predviđeno da Dvorana mladosti bude završena za 18 do 20 mjeseci, no zbilo se to tek 31 mjesec kasnije pa je svečano otvaranje održano 22. prosinca.1973. godine.
Dvorana je otvorena iako nije bila potpuno dovršena
Dvorana je otvorena iako nije bila potpuno dovršena. Nedostajala je termoventilacija a nije bio uređen ni okoliš (grijanje će biti riješeno tek 1976. godine). Cijena izgradnje dvorane je bila više od 40 milijuna dinara, odnosno više od 2.568.000 tadašnjih dolara, od čega je tek 11 milijuna dinara bilo iz sredstava tekućeg samodoprinosa.
Tadašnje projekcije su bile da će dvorana moći primiti 3.600 gledatelja, jer je kao optimalno bilo predviđeno 2.880 mjesta za sjedenje i 725 za stajanje (danas je ukupno 2.960 sjedećih mjesta). No uz maksimalno ’tiskanje’, kada je vladao veliki interes za utakmice, dvorana je mogla primiti čak između 5 i 6 tisuća ljudi.
I često je bilo tako, pogotovo kada je u Rijeci 1970-ih vladala košarkaška, i uopće sportska, groznica zbog igara Grabovca, Miličevića, Juga, Pilepića, Plećaša i ostalih pripadnika zlatne Kvarnerove generacije.
Ubrzo su u Dvorani mladosti počele i, kako se to tada zvalo, “kulturne priredbe”. Mnogi iz svijeta zabave nastupali su u ovih pedesatak godina u ovoj jedinstvenoj dvorani, ali neka ostane zapisano da je prvi show ovakve vrste u Rijeci održan 14. lipnja 1975. kada je u Dvorani mladosti pjevao tada iznimno popularni Demis Roussos. Kasnije će doći Ike i Tina Turner i mnogi drugi, domaći i strani pjevači. Tu je svoje nastupe imao i Riječki val, tu je i dom RiRock festivala, a 1990-ih u Dvorani su održavana i vrlo popularna plesna natjecanja.
Sjećate li se ‘Dva boda’?
Glazbenu aureolu Dvorane mladosti nadopunjava i podatak da je tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća hrvatski rock DJ Ivan Balent Tratinčica, koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao DJ koji je bio na mix pultu 42 dana, puštao rock glazbu u kultnom klubu “Dva boda”.
Krajem 1975. godine u dvorani je otvoren i legendarni kafić, tada nazvan bife, Time out, u njoj su održavani i sajamovi (RastYu, Sajam nautike…) i mnogo toga još zbog čega je Riječanima prirasla srcu.
Ljudi se mijenjaju, dolaze i odlaze, ali Dvorana mladosti, simbol grada, eto, još uvijek je tu.
