Nije prvi put da IDS i PGS potpisuju predizbornu koaliciju, ali ovaj put zvijezde na političkom nebu su tako posložene da bi savezništvo dviju regionalističkih stranaka moglo kroz neko vrijeme dovesti do dubinskih promjena na riječkoj i regionalnoj političkoj pozornici
Piše: Neven Šantić
Prvo, nakon zamaha krajem 1990-ih i početkom 2000-ih regionalistički pokret upao je u krizu. Velika većina birača je kasnije, uz izuzetak Istre, radije birala “jake” stranke i rješenja “odozgo” nego opcije koje su se zalagale za naglašeno jačanje lokalne i regionalne samouprave, odnosno koncepciju jačanja ovlasti nižih razina vlasti koje bi raspolagale s više novca poreskih obveznika umjesto da se traži “milost” Vlade i Sabora.
Dijelom je za to kriva “centralistička svijest” prosječnog birača koji više vjeruje “darovima” središnje vlasti nego u vlastitu moć rasuđivanja o tome što mu je potrebno, dijelom su HDZ i SDP pojačale regionalističku retoriku iako bez ikakvog pomaka u stvarnoj decentralizaciji i regionalizaciji, a dijelom je pad povjerenja u regionalističke stranke uzrokovan upravo njihovom nemuštom i beskrvnom politikom.
Novi uspon regionalista?
Izborne koalicije regionalista 2015. i 2016. godine pokazale su njihov potencijal, ali nije bilo ustrajnosti da se tako nastavi. U petak sklopljena koalicija PGS-a i IDS-a za parlamentarne i europske izbore 2024. možda doista znači prekretnicu u njihovom djelovanju i novi uspon regionalista.
Drugo, u prilog regionalističkih stranaka idu i zbivanja na lijevom krilu političkog spektra. Možemo! tek treba potvrditi svoje dobre rezultate na proteklim lokalnim izborima, a ostale stranke centra i lijevo od njega nisu stabilne. Pravovremeno najavljena koalicija IDS-a i PGS-a koja odiše samopouzdanjem te poziv čelnika ovih dviju stranaka strankama centra i ljevice da im se pridruže, biračima signalizira ozbiljnost ove grupacije.
Bačena je rukavica SDP-u
Iznad svega, međutim, bačena je rukavica SDP-u. U ovom trenutku nepoznato je naime kako će se na birače u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji odraziti odvajanje dijela zastupnika SDP-a od matične stranke i njihovo formiranje nove političke grupacije – Socijaldemokrata. To je najveći mogući procjep kojeg mogu iskoristiti regionalisti.
Dio birača SDP-a nezadovoljnih krizom u stranci i tim svojevrsnim raskolom mogu potražiti neke vrijednosno bliske grupacije, koje ocijene pouzdanijima i ozbiljnijima, da bi “kaznile” stranku za koju su do sada glasale. U Istri i Primorsko-goranskoj županiji, gdje je izražen lokalni sentiment, razočarani glasači SDP-a prije će svoj glas dati koaliciji IDS-PGS nego primjerice Možemo!. Kako god bilo, SDP ima razloga brinuti se.
Ipak, da bi PGS i IDS ostvarili svoj cilj, neće im biti dovoljna prosta izborna matematika. Moraju u narednih godinu dana birače uvjeriti da zaslužuju njihov glas.
Najprije, razradom konkretnih, jasnih i preciznih, programa i mjera iz kojih bi se vidjelo koliko bi i zašto biračima bilo bolje ako bi birali njih nego HDZ, SDP i ostale stranke. I drugo, trebali bi detaljno pokazati da su u velike državne projekte, poput ceste D 403 i kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali, uloženi novci i ovdašnjih građana, i da je riječ o projektima od interesa za čitavu državu a ne o “milosti” koju država daje Rijeci. Istovremeno biračima plastično treba objasniti da se zbog državnog centralističkog stiska ne mogu realizirati razni projekti do kojih je stalo ovdašnjim ljudima.
Ako u tome uspiju, koalicija IDS-PGS možda ne otme samo dio glasova SDP-u nego i HDZ-u, ma koliko se ministar Oleg Butković (tuđim novcima) trudio prikazati kao mecena zapadnog dijela Hrvatske, neka vrsta Adamića i Ciotte 21. stoljeća.
