Upravo želja da što prije bude uz svoju kćer davala je snagu mladoj Ani za lavovsku borbu protiv opake bolesti, ali i svih nedaća koje su uslijedile
“Sjećam se kako sam se u tom trenutku osjećala prestrašeno, zabrinuto i tužno. Tog je dana moja mama bila otišla na hitnu sa mnom jer mi je bilo jako loše. Nakon što su me ondje pregledali, kazali su mi kako ću u morati ostati u bolnici i da nisam dobro, na što sam ja odmah zvala mamu jer sam se protivila hospitalizaciji. Bilo mi je nezamislivo ostati kad me doma čeka moja mala Emily. Mama me uspjela umiriti riječima kako ne moram brinuti za kćerkicu – jer je ima tko čuvati. U tom su mi trenutku te riječi značile sve“, opisuje za portal Žena.hr Ana Selmić trenutak kada je saznala dijagnozu Hodginove bolesti.
Upravo je briga za kćer, koja je tada imala tek godinu i pol dala snagu hrabroj 25-godišnjoj Riječanki da pobijedi opaki limfom, ali i sve nevolje koje su uslijedile, od okretanja onih najbližih do mučnih posljedica bolesti i liječenja.
Nesnosni bolovi koje su i blokade tek nakratko utišale
Mlada majka kaže kako bila zdrava, bez značajnih bolest, sve dok 2021. nisu počeli nesnosni bolovi. Čak i najjači analgetici samo bi kratkotrajno olakšali agoniju, a onda su nalazi krvi pokazali da je stanje loše.
“Još nisu znali koja je točno dijagnoza u pitanju, ali su mi rekli kako ću morati na operaciju kičme i pluća te su me pripremili za zahvat. Nakon operacije bila sam smještena na intenzivnu. Dobro se sjećam tog osjećaja kad sam se probudila iz anestezije – htjela sam odmah ustati, a kad sam ustanovila da ne mogu stati na noge, uslijedio je novi šok za mene. Stavili su mi masku za kisik, puno sam kašljala“, priča Ana.
Liječnici su joj objasnili kako je nepokretna jer su odstranili tumorsku tvorbu koja je oštetila leđnu moždinu, ali joj ulili nadu kako će prohodati uz terapiju. To je bilo dovoljno za hrabru Anu koja samo htjela biti uz svoju kćer. Nije klonula duhom i nastavila je s borbom, prenosi Net.hr.
Kap nade bio je dovoljan da ne klone duhom
“Bila sam glavna zabavljačica na odjelu. Znala sam pjevati što je veselilo druge pacijente, a osoblje bolnice me opominjalo da ne budem preglasna“, priča Ana kroz smijeh i dodaje: „Imala sam sreće, dobila sam dobre liječnike i medicinske sestre koji su širili pozitivu. I sama sam nastojala pomoći drugim pacijentima, kroz razgovor i podršku. No, ponekad kad sam gledala druge ljude kako hodaju, bilo je tu i suza – teško je bilo pomiriti se s tim da sam prikovana za krevet.”
Ipak, osam mjeseci je bila ostala je prikovana uz krevet. No prije oporavka od operacije čekala ju je još jedna bitka – 6 ciklusa kemoterapije, a nakon svakog se morala boriti i za sepsom. Zbog gubitka kose, vlastita kći joj se ispočetka plašila prići. “Nakon što me Emily nije uživo vidjela mjesecima, dođem joj doma nepokretna i bez kose. Sve je to traumatično za dijete”, opisuje najteže trenutke.
Uz velik trud napredovala
Nije se predala nego po završetku kemoterapija krenula je s fizikalnim terapijama i napredovala – sporo ali sigurno. Danas hoda pomoću ortoze na lijevoj nozi, a vratila se i svojim hobijima.
Limfom koji je mladu majku stavio na kušnju i pokazao koliko je snažna, nažalost, razotkrio je i mnoge koji nisu imali hrabrosti.
Suprug ostavio nju i dijete jer mu je bilo preteško
“Kad sam pobijedila bolest, shvatila sam da u mom životu više nema mjesta za ništa i nikog tko je toksičan.Neki su mi ljudi bili okrenuli leđa kad su saznali da sam bolesna – a što je najbolnije, među njima je bio i moj suprug. On je ostavio i mene i dijete jer mu je bilo preteško nositi se s cijelom situacijom. Odselio je kad sam se razboljela,a brigu o Emily preuzela je moja obitelj.”, kaže Ana, ali ističe kako nije sama:
“Upoznala sam mnoge nove ljude, djevojke i žene koje prolaze isto što i ja, a okupljaju se u grupi podrške pod nazivom SuperCure protiv leukemije i limfoma. To je moja druga obitelj. Međusobno dijelimo iskustva, tu smo jedna za drugu u bilo koje doba dana i noći, istinski se razumijemo i volimo se. Imati takvu podršku bilo mi je presudno u vrijeme dok sam se liječila. U neku ruku, danas mogu reći kako sam zahvalna na svemu ovome, jer sada znam tko je uz mene, a tko nije“, zaključuje Ana, prenosi Net.hr.
