Novinarka i spisateljica Vedrana Rudan (74) u svojoj se najnovijoj kolumni oštro osvrće na ponašanje hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, nazvavši ga ciničnim i manipulativnim vođom.
S naglaskom na njegov nedavni plan slanja hrvatske djece u Ukrajinu, kritizira njegovu neosjetljivost prema sudbini vlastitog naroda, ali i njegovu sposobnost da kupi volju oporbe i tako ostvari svoje ambicije. Vedrana dijelu duboku frustraciju građana koji, suočeni s neimaštinom i nepravdom, gledaju kako se političari nesmetano igraju s njihovim životima i sudbinama, dok se Plenković, prema autorici, ponaša poput “anemičnog” vampira koji ne zna za granice. Potpuni tekst nove kolumne donosimo u nastavku:
“Ne znam postoji li itko u Hrvatskoj tko u Plenkoviću ne prepoznaje ciničnog, manipulativnog gada koji je spreman učiniti baš sve da bi se sigurnije osjećao u američkoj i briselskoj guzici. Pa ipak, je li ovo moguće?
“Anemični” car je ovaj puta prešao granicu. Lije krokodilske suze nad tužnom sudbinom ukrajinskog naroda, kako to da ne vidi skapavanje vlastitog za koje je direktno odgovoran i sprema se nagovoriti dvije trećine onih koji sjede u saboru da glasaju za njegov jezivi plan umotan u celofan. Zasad.
Vojskovođa i još anemični želi u Ukrajinu poslati našu djecu da tamo gnoje ukrajinska polja. Bez imalo srama. Opakom ciniku ne pada na kraj pameti da ga narod kome se obraća kuži. Mi obični dobro znamo da imamo posla s ambicioznim bolesnikom kakvog ne vidjesmo u hrvatskoj povijesti ali smo nemoćni.
Tko od nas može zaustaviti “anemičnog” monstruma? Mi tu moć nemamo a naše je predstavnike, oporbene i svoje jednostavno kupio. Dok umirovljenici u našoj zemlji crkavaju od gladi, političari ne znaju kako potrošiti novac. I? Hoće li oporba glasati za Plenkovićev monstruozni plan? Naravno da hoće. Zato im je i povećao plaću i zato oporezuje mirovine. “Anemični” se zasad hrani krvlju nas staraca, uskoro će zabiti očnjake u leševe naše djece u Ukrajini. Vampirima, posebno “anemičnima”, nikad dosta krvi.
Lisac je sve nas koji ga kužimo strpao među Milanovićeve glasače, po tko zna koji put svoj krajnje privatni interes umata u borbu za naše bolje sutra.
Plenković je i pored svih zločina koje je učinio građanima ove zemlje za mnoge ljude nepoznanica. Nasjedaju na njegove opake, prljave igrice. Međutim, postoje ljudi koji ga znaju otkako je živ. U njih spada umirovljena doktorica Maja Strozzi kolegica i nekad najbolja prijateljica Plenkovićeve majke.
Gospođa Strozzi u svojoj ne baš poznatoj knjizi “Bez dijagnoze”, izdavač Durieux, uostalom koji bi se mediji usudio reklamirati je, o našem anemikusu piše:
“Sjedim i gledam televiziju na dan bleiburške tragedije. Uobičajene komemoracije. Neke prihvatljive, ljudi se sjećaju svojih predaka, a onda ponovo oni u crnim košuljama ili majicama s natpisim, opet mali nestašluci, pardon ustašluci, opet izazivanje onih drugih.
A ON odobrava “stari hrvatski pozdrav” “Za dom spremni”-KATKAD. Jedino je teško utvrditi kad je taj katkad i tko će o tome arbitrirati. A vrhunac je govor na početku sjednice vlade. Izbori su na vratima, desničari su se organizirali izvan HDZ-a.
Treba nešto poduzeti da se pacificiraju i “kućni” desničari. Dečko iz partizanske obitelji, od roditelja bivših članova bivše partije, iz više socijalističke srednje klase, odrastao i dobro obrazovan u vrijeme zrelog jugo-socijalizma, diplomat i od punoljetnosti i europski birokrat, pred nacijom izgovara pledoaje o partizanskim zločinima.
Pažljivo sam ga slušala. To je naravno napisao netko drugi. Imala sam osjećaj da mu nije sasvim ugodno, djelovalo je nekako nestvarno, no to je mala žrtva u postizanju političke moći. Tim govorom podizao je nacionalističke tenzije, regrutirao mlađu generaciju desničara u svoj tabor. Sve za vlast!”
Doktorica Strozzi koja je s Plenkovićevom majkom “provela nekoliko godina u istoj sobi” i koja vrlo dobro poznaje Vođu još iz vremena kad je bio “političar u razvoju” i anemičar ipak je jedna iz ogromne grupe građana Hrvatske koja ga sasvim ne kuži.
Strozzi piše kako joj se učinilo da Plenoviću, dok je vrbovao desničare, “nije bilo sasvim ugodno”.
Koji zajeb. On bi vlastitu mater poslao u rat u Ukrajinu, iako ga je njena dijagnoza spasila svih ratova, samo za još i još i još i još vlasti.
Kupljena oporbo! Iznenadi me.”
