Prvi na svijetu Belgijanci su dali seksualnim radnicama prava kakva imaju svi drugi radnici. Misle da će tako spriječiti zlostavljanje i iskorištavanje, jer po novim propisima prostitutke imaju pravo odbiti klijenta, ali i prekinuti posao ako to žele
Daisy je seksualna radnica već dvije godine. Predana je poslu koji radi, a sada će imati i sva prava: zdravstveno, mirovinsko, bolovanje, i što je najvažnije, pravo – reći “ne”.
“Radila sam za šefa koji me tjerao da radim stvari. To više neće biti tako lako. Po novom zakonu, ako odbijemo klijenta, ne možemo ostati bez posla. U prošlosti su znali reći: ‘Ne trebamo te više’, a to je značilo da nemaš prihoda”, govori Daisy, seksualna radnica iz Belgije.
Reforma u Belgiji čekalo je 30-ak tisuća žena. Novim zakonom planira se spriječiti trgovinu ljudima te seksualnim radnicama i radnicima omogućiti da planiraju svoju budućnost.
“Mislim da je prednost novog zakona to što ćemo lakše dobiti kredit u banci, lakše doći do osiguranja i mirovine. Tako će nam biti bolje”, govori Daisy, seksualna radnica iz Belgije.
Belgija je tako postala jedna od zemalja u kojima je prostitucija posve legalna i regulirana. U većini Europe je dekriminalizirana. Treći put su izabrale zemlje u kojima je prodaja seksa legalna, a kupovina ilegalna. Dok je Hrvatska među rijetkim zemljama koje kažnjavaju prostitutke, a puštaju klijente.
“Europska unija ide prema praksi dekriminalizacije žena. Ponavljam, još uvijek kriminaliziramo žene u prostituciji, dok se nedovoljno ozbiljno bavimo zapravo trgovinom ljudima i traffickingom”, upozorava Lana Bobić, feministkinja i aktivistkinja.
Iako se kriminalisti, suci i sociolozi slažu da bi se dekriminalizacijom smanjila moć svodnika, pitanje legalizacije je puno kontroverznije.
Sve su glasnija upozorenja da bi to moglo dovesti i do porasta trgovine ljudima. Slovenija je 2008. krenula nekim srednjim putem, omogućila seksualnim radnicima da otvore obrte i zaštite svoja prava, a sada isto planiraju i za strance.
“Za strane državljane, da mogu raditi ovdje, da ne rade na crno, jer na taj način rade svuda po Europi i čak u Hrvatskoj”, kaže Žiga Sedevčić, bivši porno glumac i član organizacije seksualnih radnica Dobra Družba.
U Hrvatskoj, prema procjenama, djeluje oko 5 tisuća seksualnih radnika. Zakon koji bi trebao urediti njihova prava donesen je davne 1977. godine. U zadnje vrijeme bilo je nekoliko najava promjena, ali od toga – još ništa.
“Ja se nadam da će radna skupina ubrzati svoje korake i donijeti dekriminalizaciju žena, ali isto tako njihovu čim veću zaštitu”, zaključuje Lana Bobić, feministkinja i aktivistkinja. U konzervativnoj Hrvatskoj, svako pitanje vezano uz prostituciju i dalje je vrlo škakljiva tema, pa političari od njega bježe. Tako ćemo i dalje čekati saborske rasprave o mirovinama i prosječnim plaćama – seksualnih radnica.
Marija Selak-Raspudić u studiju RTL Direkta rekla je da bi bilo da osobe ne završavaju u prostituciji ili da se dovoljno brzo iz nje izvuku.
Na pitanje da komentira što je Hrvatska jedina zemlja u EU koja i dalje kažnjava prostitutke, a ne klijente, rekla je: “Dvostruka je odgovornost, pogotovo kad smo turistička zemlja u kojoj smo imali slučajeve u Zadru s južnoamerikankama koje su bile i prostituirane, a ništa se nije dogodilo i niti se problem raspravlja. Ako se pogleda 10 godina unatrag, bilo je oko 80-ak slučajeva, a stvarna brojka je puno veća.”
O tome treba li legalizirati kanabis kao što je to napravila Njemačka rekla je da ona ne bih išla u tom smjeru. “To je i političko, ne samo medicinsko pitanje, ja bih pričekala. To se događa i nije to posebna drama, pogotovo kad se kanabis koristi u medicinske svrhe. S obzirom na to da postoje različita psihička oboljenja, kanabis ima pozitivne učinke, pogotovo u suzbijanju boli. No, s obzirom na to kako kanabis može utjecati na zdravlje mladih osoba, bila bih suzdržana.”
Govorila je i o temi stranaca. Istraživanje pokazuje da bi 2 posto Hrvata prihvatilo da je Indijac dio obitelji, a 95 posto ne bi željelo da žive u istoj ulici s njim.
Na pitanje jesu li Hrvati rasisti, odgovorila je: “Hajde da ne razgovaramo samo unutar tih okvira. Mi smo ranije doista bili gostoljubivi. Kad bi netko došao iz Kine, u najmanju ruku bismo ga naučili himnu ili nešto drugo, pa bi to završilo na društvenim mrežama. Bili bismo sretni kad bismo vidjeli nekoga iz druge kulture i pokazivali koliko smo gostoljubivi. Ali sada imamo nekontrolirani priljev radne snage koji će kroz nekoliko godina doseći pola milijuna. Tu je zbunjenost građana kojima se život promijenio preko noći i imamo ljude koji nisu Hrvati, koji su kraj nas, ali nisu s nama. Tko komunicira s ljudima koji nam dostavljaju kruh ili sjednu s njima u taksi? Za to je odgovorna vlada koja je omogućila da toliko ljudi dođe. Prvo smo izgubili ljude, a onda smo ih zamijenili drugima, što je posljedica naše politike. Nisu Hrvati rasisti, nego su pogrešne politike dovele do zbunjenosti”, prenosi Danas.hr.
