Znam da su navijači ljuti, ja sam isto jako ljut, ali moj je stav da igračima i stožeru treba dati podršku – kaže čelnik Bijelih
Damir Mišković je nakon trijumfalnog završetka prošle sezone uzeo očekivan i dobrodošao »godišnji« od medijskih istupa. Nije predsjednikovo da komentira svaki medijski napis, špekulaciju, kadrovsku promjenu, pobjedu ili posrtaj prve momčadi
Klub je u međuvremenu putem medijskih napisa već deset puta »100 posto prodan«, i to ne jednom nego dvama zainteresiranim kupcima iz SAD-a. Pratile su se helikopterske i avionske trase, tko slijeće, a tko polijeće s krčkog aerodroma, piše Novi list.
Prošao je prijelazni rok, otišla su dvojica, a dovedeno je devet-deset novih igrača, promijenjen je trener, ušlo se u skupinu Konferencijske lige, doživjelo nekoliko nedopustivih poraza, momčad je upala u krizu, danas je pri dnu SHNL tablice i ima jednu pobjedu u osam prvenstvenih kola. Čak je i uvijek savršeni travnjak Rujevice poprilično »pao u formi«.
Što se događa s momčadi, što se događa s prodajom kluba, što se događa s glavnim terenom, kakvo je raspoloženje u klubu i svlačionici, tko ima, a kome je upitno predsjednikovo povjerenje…?
Za početak ono što je svima uvijek najvidljivije i najzanimljivije. Prva momčad. Prvaci Hrvatske koji su upali u krizu. U jednom od svojih doslovno prvih obraćanja, čim je malo snimio situaciju s igračima, novi trener Victor Sanchez Del Amo uočio je jednu zabrinjavajuću anomaliju, ogromnu razliku u opterećenju između dvije skupine prvotimaca. Jedni su već pomalo potrošeni, a drugi nisu dobili dovoljno minuta da pokažu koliko mogu i znaju.
Momčad se muči. Traži formu, samopouzdanje i rezultate dostojne imena HNK Rijeka. Kako tu situaciju vidi prvi čovjek hrvatskih prvaka?
– Jedina je istina, a zato smo i napravili promjenu na vrhu struke prve momčadi jer smo vidjeli da imamo jednu skupinu igrača koji su izraubani, a većina drugih gotovo tri mjeseca skoro da nije odigrala jednu punu utakmicu i jednostavno nisu spremni, nisu u natjecateljskoj formi. Novi se trener zato susreo s jako zahtjevnim poslom i moramo biti strpljivi u tom procesu balansiranja momčadi koji je Victor odmah pokrenuo da sve igrače dovede na razinu psiho-fizičke spreme neophodne za profesionalni nogomet. Na Rijekinu razinu. I na svima nama je da im pomognemo. Na treneru da ih digne, a prateći treninge upravo je to ono što se i događa.
Vidjeli smo drugo poluvrijeme kod Vukovara, katastrofa. I u pristupu. To su oni između sebe riješili. Vidjeli smo već protiv Istre da je opet bilo puno dobrih akcija i velikih šansi, a pristup i igra u obrani bili su daleko bolji. No, vidi se još i taj grč kod igrača. I sad nema druge nego to prebroditi, dati podršku i igračima i treneru. S moje je strane sigurno imaju. Naravno da to ne ide »na prekidač«. Od početka priprema meni to nije izgledalo dobro, s gotovo posve istim igračima kao prošle sezone te novima koji su došli. Protiv Istre su jasno pokazali volju i želju. Nekad te mora malo i sreća poljubiti, da nešto zabiješ, pobijediš, da se priča okrene. Ja mislim da će ubrzo biti na pravim postavkama i s pravim rezultatima. No, svi mi u klubu, zajedno s navijačima, imamo zadaću da mi damo potporu da se oslobode toga grča. Svi koji su igrali nogomet znaju da kad upadneš u tu »rupu« i najboljim igračima na svijetu treba vremena da se vrate na svoju razinu – kaže Mišković za Novi list.
Uvijek dobar ili loš rad kad-tad dođu na naplatu. Je li se ljetos krivo radilo u prijelaznom roku ili na pripremama?
– Igrači koje smo doveli imaju ime i prezime. Uvijek se neki snađu, a neki ne. Sad imamo slučaj da neki nisu ni dobili priliku da dokažu kakvi su. Treneri to najbolje vide. No, činjenica je da je većina novih igrača bila zanemarena, da su igrali jako malo ili gotovo uopće nisu igrali. Po mojem mišljenju je to bilo pogrešno, trebalo je bolje rasporediti opterećenja. Jer su gotovo stalno igrali isti, a opet… To nije izgledalo dobro. To je činjenica. Rezultati su stvarno loši. Nisam očekivao da će biti ovako loši. Na novom treneru je da to poboljša. No, opet ću ponoviti, znam da su navijači ljuti, ja sam isto jako ljut kad vidim ljestvicu, ali moj je stav da igračima i stožeru treba pomoći, dakle, dati im podršku. Ako budu igrali kao u drugom poluvremenu protiv Vukovara, nikad više neće ništa napraviti i malo ćemo drukčije razgovarati, ali ako se budu borili i imali pravi pristup, onda će i pravi rezultat sigurno doći. Istru nisu dobili, ali ne može im se ništa zamjeriti. Dali su sve od sebe. Neka tako nastave i doći će pobjede, a Rijeka će krenuti prema vrhu.
Smjene trenera
Dvije sezone zaredom momčad nakon mjesec-dva nakon starta preuzima novi trener. To je priča koja ne bi smjela događati.
– Imali smo punu vjeru u trenera i stožer. Đalović je napravio fantastičan posao. Ali nekad se jednostavno dogodi da dođe taj pad. I Guardioli u Manchester Cityju pa i nama u Rijeci. Nije mi ni najmanje drago što nam se to dogodilo. Nije lako naći novog trenera. Bio bih najsretniji da se svaki igrač koji je došao dokaže i da trener ostane deset godina. Na žalost, nije uvijek tako. A Rijeka je po tom pitanju klub s vjerojatno najviše strpljenja u Hrvatskoj – kaže Mišković.
Apelirate na podršku i optimizam, no s druge strane te medalje je činjenica da momčad zapravo stalno ima navijačku podršku jer je jasno da Rijeka u ovih 13 i pol godina nikad nije bila plasirana ispod četvrtog mjesta. Čak i u onoj dosad najkriznijoj sezoni kad smo »ljestvicu okretali naopako«. I Sanchez, koji je tu tek tri tjedna, kaže: Doći će i forma i pobjede i bodovi, sigurno?
– Od početka sezone je, nažalost, napravljeno puno loših stvari i jednostavno se moramo resetirati, a ja ne sumnjam u podršku navijača. Treba nam malo vremena koje nemamo, ali jučer sam opet razgovarao s trenerom i igračima i… Ja mislim da će to biti dobro. Jako dobro! Posebno kad se novi igrači integriraju u momčad kako treba. Što se, po meni, još nije dogodilo. Da postanu prava ekipa. Ako se to ne dogodi, opet će biti promjena. U rad se ne miješam, ali vjerujem i u struku i u momčad. Nije lako treneru doći usred sezone bez da je pripremao momčad i sudjelovao u njezinoj selekciji, ali ima prave ideje, gaji napadački nogomet, nama u klubu se to sviđa. Pa ćemo vidjeti do kraja godine koji će se igrači u to uklopiti, a koji neće. Već sada se vidi napredak, no normalno je da treba malo vremena i da sreću opet treba zaslužiti pa da nas krene i gol. Mi smo ove sezone u ligi dobili samo jednu utakmicu. I to golovima u 93. i 96. minuti. To su činjenice. Uz pobjedu protiv PAOK-a to je sve.
Vaša je procjena, dakle, da su Darko Raić Sudar i Antonini Čulina napravili dobar posao u ljetnom prijelaznom roku?
– Pa pogledajte konkurenciju po pozicijama i sve je jasno. Stvorili smo jednu od najskupljih i po širini igračkog kadra najboljih ekipa otkad sam ja ovdje. Neka igrači na pravi način rade posao za koji su plaćeni. Jer ono što ja vidim je da su isti oni igrači koji su osvojili dvostruku krunu, ove sezone nekih 30 posto slabiji. Zato smo i napravili neke kadrovske promjene. Jer je na trenerima i stručnom stožeru da podignu igrače i stvore pobjedničku igru.
Kantrida i politička volja
Bilo je dubinskih provjera koje su trajale dugo, a nisu ni dospjele do javnosti.
– Ma, meni je od svih tih dubinskih provjera u posljednjih desetak godina jedino drago da su sve redom pokazale da je klub na zdravim temeljima i nema nikakvih kostura u ormarima. Zbog toga sam najsretniji. Sad će se sigurno početi vrtjeti priča da Mišković traži previše i slične nebuloze. A jedina je istina da kad se nekome bude sviđao ovaj klub i bude mu dovoljno zanimljiv, onda će doći i sa službenom ponudom. U međuvremenu se, kao i obično, moramo sami snaći. Ja ne dobivam stadione, ja ne dobivam poticaje, nemam podršku kao neki drugi klubovi. Primjerice, Lokomotivi se gradi stadion. I drago mi je zbog toga, neka se gradi. Ali mi je žao što Rijeka nema isti tretman. A samo je stvar političke volje. Ili se želi ili se ne želi. U Zagrebu i Splitu očigledno postoji politička volja.
Mi razgovaramo s gradonačelnicom. Ja bih bio najsretniji da se sagradi nova Kantrida. Ali ako se ne srede papiri neće je graditi ni Mišković, ni drugi investitori, ni Županija, ni država, ni bilo tko drugi. A mi te papire ne čekamo dugo… »Samo« deset godina. Valjda ću barem to dočekati. A već sam vam rekao da mi je potpuno svejedno tko će graditi. Ne treba mi neki stadion kao spomenik nego kao navijač i Riječanin želim novu Kantridu. Prije dvije godine sam imao investitore. Vidjet ću hoće li ih biti kad se napokon riješi ta dokumentacija.
Koliko ste novca već potrošili na projekte i sve oko Kantride, a da se ništa nije ni pomaknulo s nulte točke?
– Uff… Ne pitajte. Previše! I sigurno više neću ni centa dok ne vidim riješenu dokumentaciju.
Koliko se novaca, žargonski rečeno, »vrtjelo« u Rijeci otkad ste vi predsjednik?
– Moram provjeriti točnu brojku sa šeficom financija, ali mislim da je više od 230 milijuna eura.
Prodaja kluba
Kapetan Zlomislić je na konferenciji za novinare uoči Derbija della Učka spomenuo da je jedna od stvari o kojoj su neki igrači možda razmišljali, stalna medijska buka i naklapanja o prodaji kluba. Je li klub pred prodajom, je li taj posao propao ili se samo stvar razvukla?
– Rekao sam vam čim su krenule te priče i od tada se ništa nije promijenilo pa mogu samo ponoviti, kad bude došla ponuda, ja ću biti prvi koji će to javno obznaniti. Neće trebati nikakve špekulacije i nagađanja. I tu je moja priča na tu temu gotova. Pa neću valjda svaki drugi dan komentirati, demantirati i objašnjavati što je netko napisao. I to ne u riječkim novinama nego tko zna kojim medijima i portalima. Pa ima ih koji su već objavili ime novog predsjednika, drugi tvrde da sam prodao klub, ali ću ga i dalje voditi, treći da sam prodao 25 posto, četvrti da sam prodao 70 posto… Pa da sam prodao klub za 50-60 milijuna eura, kao da prodajem vagone zlata! Pa to nema veze s mozgom. Daj Bože da se dogodi. Svašta se radi za koji klik više. Prate se helikopteri, avioni, kamioni, lupetaju se iznosi, stvar se proglašava riješenom ili propalom. A istina je samo da se radi dubinska provjera kluba. I nisu oni koji se spominju u medijima jedini koji je rade.
Niti sam prije rekao tko to sve radi, niti ću reći sada. Jer u tom procesu postoji i takozvani NDA, odnosno ugovor koji potpišeš i prema kojem klub ne smije izlaziti van s bilo kakvim imenima, bilo kompanija, bilo ljudi koji ih vode. To zna svaki normalni biznismen. A valjda, nakon 13 i pol godina, Rijeka ima navijače koji mi vjeruju da bih ja prije bilo koga javno izašao s tim da sam dobio konkretnu ponudu. A nisam! Niti mogu sigurno znati hoće li je biti. No, prije negoli ta ponuda dogodi, ja jednostavno zakonski, prema potpisanim ugovorima, ne smijem javno govoriti o tome. Ni ako propadne, ne smijem reći zašto je propalo. A i gdje bi ovaj klub došao kad bi predsjednik svaki dan komentirao svakakve portale, društvene mreže i ostale »pouzdane« izvore. Meni je jasno da je i to nogomet, medijski dio priče, ali jako dobro znam što mogu, a što ne mogu i što se smije, a što ne smije. A momčad… Pa njima može biti samo bolje ako se klub proda, a i ovako im svaka plaća dolazi na vrijeme, sve premije i sve po ugovoru. Tako da su priče da je igračima i to distrakcija nije ništa drugo nego smiješan alibi.
Idemo jasno i glasno razjasniti navijačima, je li ta konkretna i toliko spominjana kombinacija s prodajom kluba još aktualna ili je stvar prošlosti?
– Ne mogu na to pitanje odgovoriti s »je« ili »nije«. Jer, po petstoti put, niti sam dobio pismenu ponudu, niti sam dobio pismenu odbijenicu. Dok ne dobijem konkretnu pismenu ponudu, sve te glasine koje čujete i o kojima čitate su samo to. Ništa drugo nego glasine. Mediji skupljaju klikove, a vi se bezveze živcirate. Ako klub bude prodan, nitko to neće znati prije mene i nitko vam to neće reći prije mene.
Optimizam
Je li ta investicija u Fruka bila povezana s prodajom kluba?
– Ma, nema veze s tim! Kao što nema veze ni što svi govore da je Daniel Adu-Adjei došao jer nam ga je poslao Bournemouth. A jedina je istina da igračev brat poznaje mog prijatelja, mladog afričkog biznismena Aminu Abu Bakara, koji me nazvao, rekao da obitelj i menadžeri traže klub za Danielov igrački razvoj. Rekao sam mu: Dovedi ga tu, neka dođe i obitelj, da svi vide što je Rijeka, a ja ću razgovarati s Bournemouthom. Tako je i bilo. Dečko je došao, svidio mu se grad, atmosfera na stadionu i u klubu i odlučio je doći u Rijeku.
Stvorili smo respektabilan klub
U svibnju ste spomenuli mirovinu. Ne djelujete kao netko tko je izgubio energiju?
– A netko je mora imati! Iako je sigurno da klub, ako mislimo zadržati razinu ili ga podići na još veću, treba novu financijsku injekciju. Kao što se događa svugdje u svijetu. U 13,5 godina i dosadiš ljudima. Bio bih najsretniji na svijetu da se nađe netko tko može preuzeti i raditi još bolje jer ne mogu ni ja doživotno voditi klub. Niti to želim. Stvorili smo respektabilni klub koji je odigrao 80 europskih utakmica i u četvrtak nastavlja tu priču, osvojio pet Kupova, Superkup, dva prvenstva, pet puta ušao u europske skupine, sagradio kamp i stadion na kojem se može igrati Liga prvaka… Ne možemo potrošiti 20 milijuna eura na pojačanja kao, primjerice, Dinamo, ali mislim da smo za Rijeku napravili velike stvari. I imamo poštovanje cijele Hrvatske za ono što radimo. Zato i postoji taj interes, zato i dolaze potencijalni kupci s ozbiljnim namjerama. Jer smo napravili klub koji je po svemu posložen i idealan za razvoj igrača – kaže Mišković.
Druženje prije Armenije
Niste porazgovarali s igračima nakon »horora« kod Vukovara?
– Nisam ja, ali razgovora je bilo. Ja sam im se obratio nakon PAOK-a i prije Jadranskog derbija u Splitu. Dali su sve od sebe, pobijedili bismo da nismo dobili gol u zadnjoj sekundi, ali i to je ilustracija tog trenutka i psihološkog stanja. Imat ćemo ovaj tjedan jedno druženje, ne razgovor nego baš druženje. Sada su rezultati ispod očekivanja i ljudima u nevolji treba pomoći. Tako ja to vidim. I zato sam tu, kao najstariji, da im pomognem – kaže Mišković za Novi list.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
