Otkrila je kako su izgledali razgovori sa sinom i što je francuski heroj imao u ruci kad je ubijen
Hrvatska i dalje traga za 1.740 osoba nestalih i smrtno stradalih u Domovinskom ratu. Jedna majka je nakon tri desetljeća konačno pronašla kosti svoga sina. Majka Jean-Michela Nicoliera prvi je put nakon njegova pronalaska s nama podijelila svoje emocije.
Kako su izgledali razgovori sa sinom, što je rekla francuskom predsjedniku Macronu i što je francuski heroj imao u ruci kad je ubijen? Samo za RTL Danas otkrila je reporterki Dajani Šošić.
Čekali ste 34 godine. O čemu ste razmišljali kada ste neki dan stajali na groblju u Vukovaru?
Posljednji put kad me nazvao bilo je 6. listopada i plakao je. Govorio je – ‘Nisam mislio da ima toliko užasa, posebno za civile’. Rekao je – ‘Mi smo borci, u redu, ali ne civili, ne civili’. Imala sam sreću da su bili francuski novinari u Vukovaru. Pitali su gdje je bolnica, pokazali su im i snimili su Jean‐Michela te me nazvali nakon toga. I još sam u kontaktu s njima. To su Agnès Vahramian i Hervé Ghesquière. I tako sam saznala da je moj sin bio još živ.
S njim su bili njegovi suborci koji su ga dva puta dolazili tražiti, ali je uvijek odbio otići u proboj. Je li to zato što se osjećao sigurno u bolnici?
Sumnjala sam da je pogubljen, naravno, ali uvijek sam imala nadu. No ovaj put nije izbjegao. Eto, kraj priče o Jean‐Michelu. Ali, Jean‐Michel je i dalje sa mnom. A sada mislim na obitelji koje također čekaju, koje čekaju već 34 godine.
Ova je prva Kolona sjećanja nakon koje ćete sinu moći na grobu zapaliti svijeću. Donosi li vam to utjehu?
Na neki način to je istina. Ondje mogu ići moliti, razmišljati. … Ja još mislim na druge obitelji jer smatram da su svi previše fokusirani na Jean-Michela. Možda zato što je stranac, ali odlazak u Vukovar je njegov izbor.
Jean-Michel i ja smo puno uvijek čitali novine kada je završio sa školom, volio je čitati novine sa mnom. Odmah je razumio što se događa u Hrvatskoj, ja nisam mislila da će Hrvatska biti napuštena, ali Jean- Michel je to shvaćao. Jean-Michel mi je rekao da će Srbija imati Rusiju na svojoj strani. A mi? Europa? Jean-Michel je dogovorio da Europu nije briga. Bio je u pravu. Želio je ostati u Hrvatskoj. Istina, ostao je u Hrvatskoj, ali ne kako smo mislili. Zatražila sam hrvatsko državljanstvo, moramo samo naučiti jezik. To će biti teško, ali ne želim se vratiti u Francusku. U Hrvatskoj imam neki mir, način života u miru.
Što je po Vašem mišljenju Vašeg sina nagnalo na odlazak u Vukovar?
On je to vidio kao borbu Davida protiv Golijata. Bio je idealist, malo…Želio je vidjeti što se događa u Hrvatskoj.
Ima li u Vama gorčine što ste morali toliko dugo čekati?
Tih 34 godine je dugo razdoblje, nisam još prihvatila potpuno što se dogodilo. Bila sam na sprovodu… moram razmisliti i prihvatiti da je noćna mora gotova. Ja sam imala sreću jer je ministar Medved uvijek bio na raspolaganju za informacije, kao i premijer. Hvala im.
Kako gledate na činjenicu da je njegov ubojica još na slobodi?
Što Vi mislite? Da ih mogu naći osobno, ja bih ih riješila.
Vašeg sina je na Ovčari ubio Štuka…
Čitala sam članak da je on napravio estetsku operaciju, da je promijenio ime i datum i mjesto rođenja, u Srbiji je zaštićen.
Istraga je prekinuta 2019. zbog nesuradnje Srbije, sad su je preuzele francuske institucije. Očekujete li tu pomak?
Ne – ne vjerujem više u Djeda Božićnjaka. Već dugo ne vjerujem… Srbija želi ući u Europsku uniju, čula sam. Nemam baš povjerenja. U slučaju da uđe u Uniju… ja ću biti tu. Susrela sa se Macronom kada je bio u Zagrebu. Macron je bio iskren, tiskali su za njega knjižicu o ratu i njemu. Macron je rekao – ‘Dok nisam pročitao knjižicu, nisam znao ništa o Vašem sinu’. U ovom trenutku imam više povjerenja u hrvatske nego u francuske institucije, piše Net.hr.
