Starce, žene i djecu su izvlačili iz podruma, ubijali ili vodili u zarobljeništvo. Tog dana je u Škabrnji mučki ubijeno 43 civila i 15 branitelja
Istoga dana kada je pao Vukovar, zauzeta je i Škabrnja. U tom malom mjestu nedaleko od Zadra u samo jednom danu ubijeno je 58 stanovnika, dok je do završetka rata ukupan broj poginulih mještana dosegnuo 86. Gotovo da nije bilo obitelji koja nije izgubila barem jednog člana. Unatoč kiši i nepovoljnim vremenskim uvjetima, i ove je godine više od 20 tisuća ljudi iz svih dijelova Hrvatske stiglo odati počast žrtvama Škabrnje.
Program komemoracije otvoren je nastupom klape Bibinje, nakon čega su pročitana potresna svjedočanstva ljudi koji su preživjeli ratna stradanja. Okupljeni su imali priliku čuti i tradicionalnu izvedbu pjesme “Moja Škabrnja” u izvedbi zbora učenika Osnovne škole Vladimira Nazora.
Upravo s Ambarа, mjesta s kojeg su prije 35 godina tenkovi 9. kninskog korpusa, predvođeni zloglasnim Ratkom Mladićem, zajedno s pridruženim četnicima krenuli u krvavi pohod na Škabrnju, pregazili mjesto i počinili masakr, i ove je godine krenula škabrnjska Kolona sjećanja.
“U tim trenutcima osjetili smo veliku bol svi mi koji smo bili tada angažirani u obrani Republike Hrvatske. Svi smo imali želju doći ovdje. Jednostavno, neki smo morali biti negdje drugdje, tako da nismo imali svi mogućnost doći braniti Škabrnju ili Vukovar”, kaže Dražen Barbić iz Udruge policije branitelja Jastrebarsko, jedan od stotina branitelja danas u Škabrnji, a ponosna veteranka iz Solina Marija Prkić dodaje:
‘Jako nam je teško danas’
“Tužna sam na ovaj datum, ali jako ponosna. Pripadnik sam 113. brigade i 142. brigade, prošla sam pet godina rata. Jako mi je teško, jako sam ponosna i na ovaj narod oko mene. Jako nam je teško danas”.
Starce, žene i djecu su izvlačili iz podruma, ubijali ili vodili u zarobljeništvo. Tog dana je u Škabrnji mučki ubijeno 43 civila i 15 branitelja. Do kraja rata broj poginulih u ovom mjestu se popeo na 86.
“Kao što smo mi i u Domovinskom ratu u Konavlima isto tako prošli pod okupacijom, tako da znamo sve kako nam je bilo, a pogotovo ljudima ovdje kad su toliko stradali i zato smo došli odat pijetet i položit cvijeće – kaže članica Udruge umirovljenika Konavle, a Ruža Liščić iz Koprivničkog Ivaneca dobro pamti radijske izvještaje od prije 35 godina:
“Veliko poštovanje prema žrtvama, to osjećam. Slušali smo, mi smo dosta daleko od Škabrnje, ali smo slušali na radiju što ljudi proživljavaju tu i zato smo imali potrebu doći i pokloniti se žrtvama”.
“Moj suprug je isto otišao u rat 1991. Ja rodila u 12. mjesecu, u prvom mjesecu on je otišao, samo me ostavio s djetetom. I teško mi je na ovaj dan. Evo, poklonim se svim žrtvama koje su pale. Jako je teško, jako je emotivno”, kaže i Marina Bestn iz Koprivničkog Ivaneca.
U koloni hodali Butković i Glavina
U tužnoj koloni hodali su i hrvatski ministri. I u široj obitelji Olega Butkovića ima stradalih u ovom malom ravnokotarskom mjestu koje je palo isti dan kao Vukovar.
“Dobro se sjećam toga. Teško je bilo i onda meni kao djetetu to slušati, proživljavali smo to teško kao što proživljamo i danas. Dolazim ovdje svake godine. Imam tu i rodbine, tako da teško je to naravno ovdje ljudima”, kaže ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković (HDZ), a njegov kolega, ministar turizma i sporta Tonči Glavina (HDZ) zaključuje:
“Ljudi dolaze iz godine u godinu sve više i više i mislim da je to najveća čast koju možemo iskazati poštovanje prema onima koji su dali najviše. Da se zna, da sve buduće generacije znaju koliko je teško izborena ova naša sloboda, koliko je teško i koliko je skupo plaćena”.
Današnjeg načelnika Škabrnje majka je kao četveromjesečnu bebu u naručju iznijela iz Škabrnje, a zadarski župan je bio tek nešto stariji.
Nema obitelji koja nije nekog izgubila
Stradanja iz Domovinskog rata ostavila su dubok trag na svakom stanovniku Škabrnje. Gotovo da nema obitelji koja nije izgubila nekoga od svojih članova, a s tim se bolnim iskustvom mještani nose svakodnevno, istaknuo je načelnik Škabrnje Ivan Škara (HDZ).
“Naravno da je obilježilo svakog Škabrnjanca, znači gotovo ne postoji niti jedna obitelj da nije imala nekog stradalog u Domovinskom ratu i mi s tim živimo tokom cijele godine, živimo sve ovo vrijeme”, kaže načelnik Škabrnje Ivan Škara (HDZ), a zadarski župan Josip Bilaver (HDZ), iako je u vrijeme ratnih događanja bio dijete, i danas se jasno sjeća straha i neizvjesnosti. Najprije je utočište pronašao u podrumu, a potom je s ostalima bježao kroz polja prema Zadru:
“Tada sam imao pet godina, bilo je u podrumu i djece koja su imala i manje godina i na sve nas je na neki način to utjecalo kasnije i u formiranju i sigurno da nam je ovaj dan posebno traumatičan”.
Dodatnu bol Škabrnjanima predstavlja činjenica da nitko od odgovornih za masakr u njihovu mjestu nije kažnjen. Među njima je i Ratko Mladić, koji je nedavno preminuo, a Škabrnja se nikada nije našla među zločinima navedenima u njegovoj haškoj optužnici.
“Ja sam u Hagu bio osam puta. Svjedočio i protiv Miloševića i Martića i Babića i Simatovića i Stanišića. I govorio sam što je radio deveti Kninski korpus na škabrnjskoj bojišnici. I nikada nitko, nikada nitko iz Hrvatske nije protiv njega podnio krivičnu prijavu”, odlučno je poručio zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić.
Iako je za zacjeljivanje nekih rana potrebno mnogo vremena, one koje su Škabrnji nanesene u jesen 1991. toliko su duboke da se bol zbog njih neprestano iznova vraća, prenosi Danas.hr.







