O medicinskim postupcima koji se najduže čekaju u našim najvećim bolnicama, neki i do 2027. godine, izjasnio se umirovljeni urolog iz Rijeke, prim. dr. Maksim Valenčić
Valenčić je od 1990. do 1992. godine bio ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Rijeka, a od 2010. do 2013. godine, prije odlaska u mirovinu, predstojnik Klinike za urologiju u riječkom KBC-u, piše N1.
U te četiri godine uspio je, kaže, organizirati Kliniku bez liste čekanja na dijagnostičke preglede poput magnetske rezonancije (MR) i kompjutorizirane tomografije (CT) na koje se u domaćim bolnicama čeka mjesecima, nerijetko i više od godinu dana.
Prema podacima Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava Republike Hrvatske (CEZIH) pokazalo se da na pojedine medicinske postupke pacijenti čekaju i desetak mjeseci. Primjerice za ultrazvuk dojke ili lokomotornog sustava, prvi pregled reumatologa, pulmologa ili kliničkog imunologa.
“Ponašao sam se poput njemačkog šefa”
Valenčić napominje da se problem dugih lista čekanja može vrlo lako riješiti opisujući kako je on to učinio dok je bio na čelu Urologije u riječkom KBC-u.
“Ja sam taj problem riješio vrlo jednostavno. Ponašao sam se poput njemačkog šefa. Kod njih je ključno biti odgovoran, a ja sam osjećao odgovornost”, kazao je na početku dodajući da je koncem 1970-ih otišao na specijalizaciju u Njemačku, u bolnicu u Hannoveru, gdje je radio sedam godina prije nego što se 1984. vratio u Hrvatsku.
“Kada sam početkom 1990-ih doslovno bio instaliran na mjesto ravnatelja bolnice u Rijeci zgrozio sam se shvativši da u bolnicama nije postojala sistematizacija radnih mjesta. Ne postoji ni danas. Ljude se prima ‘od oka’ po nekom filingu ili voluntaristički. U njemačkim klinikama imate formaciju, doslovno kao na brodu s predstojnikom kao kapetanom i tri ili četiri ‘oficira’ rangirana tako da se zna tko je što u hijerarhiji. I na njih četvoricu-petoricu imate dvostruki broj odjelnih doktora. To je uhodani princip. U Njemačkoj sam vidio kao to funkcionira pa sam doista bio zgrožen vidjevši da kod nas u bolnicama uopće nema sistematizacije radnih mjesta”, kaže.
Ključna je odgovornost
Nakon što je imenovan ravnateljem riječke bolnice, Valenčić kaže da mu je godinu dana trebalo kako bi izračunao da je ondje u sustavu ima 21 liječnik viška, a 54 manjka.
“Odlučio sam zaposliti njih 33, kolika je bila razlika, pa kako budu odlazili liječnici tamo gdje je bio višak, primat ćemo nove tamo gdje je bio manjak. Za ta 33 mjesta na oglas se javilo 129 mladih liječnika. Za razgovor s njima uzeli smo obrazac iz ondašnje Dine Petrokemije na Krku koja je bila u 50-postotnom američkom vlasništvu. Bio je to, dakle, američki obrazac. Među 129 mladih liječnika koji su se javili bilo je 13 doista pametnih ljudi. Deset posto!”
Osim dobre organizacije, kaže, ključan je sustav odgovornosti s kakvim se susreo tijekom rada u Njemačkoj.
“Kao šef Urologije preuzimao sam odgovornost za sve. Smanjio sam broj biopsija prostate s dotadašnjih 500 na samo stotinu godišnje. Zabranio sam da liječnik iz ambulante direktno šalje pacijente na biopsiju. Umjesto toga održavali smo konzilije na kojima smo razgovarali o svakom pacijentu nakon čega sam donosio odluku koji treba ići na biopsiju, a koji ne. Na kraju smo operirali isti broj ljudi u godinu dana, ali s pet puta manje obavljenih biopsija”, objašnjava.
“Više od 50 posto pretraga je nepotrebno”
Poanta je, naglašava, u pretragama na koje se pacijente šalje po inerciji, najčešće nepotrebno. Time nastaju duge liste čekanja.
“Više od 50 posto pretraga CT-a i MR-a u cjelokupnom zdravstvu su nepotrebne. Neki liječnici šalju pacijente na te pretrage samo zato da ih se riješe jer im se ne da razgovarati s njima. Kada sam donio odluku da na klinici to više ne radimo, liječnici iz ambulanti nisu više slali pacijente na CT i MR nego bismo za svakog procijenili jesu li te pretrage potrebne. Kao šef Klinike preuzimao sam odgovornost i donosio odluke tko mora ići na određenu pretragu u roku od 15 dana, tko može čekati, a tko uopće ne treba ići. Ispostavilo se da ih 50 posto uopće nije trebalo ići na tre pretrage.”
U vezi toga ispričao je i jednu anegdotu.
“Bio je tada jedan mladi specijalizant, danas ugledni liječnik, na kojeg sam na jednom jutarnjem sastanku ‘pukao’ i rekao da ću mu kupiti tenisku znojnicu za čelo na koju ću dati uštrikati ‘CT’ da je nosi na sastancima. Jer o kojem god pacijentu se raspravljalo, on bi predložio da mu napravimo CT.”
Piše ‘hitno’, a termin za šest mjeseci
Na konzilije bi Valenčić jednom tjedno pozivao i radiologa.
“Njemu smo rekli kako da rasporedi pacijente, što uopće nije bio problem jer su radiolozi imali puno praznog hoda. U zdravstvu imamo situacije u kojima hitni pacijenti čekaju po pet, šest mjeseci i više jer cijela komunikacija ide preko papira, a odgovornosti nema. Pacijent dobije termin za, primjerice, MR kralježnice za šest mjeseci iako je liječnik na uputnici napisao da je hitno. To je birokratski postupak bez ikakvog razmišljanja. A dovoljno je da doktor koji upućuje pacijenta na hitan pregled nazove kolegu radiologa i objasni mu u čemu je stvar. Ovaj onda može obaviti pretragu čak istoga dana”, kaže.
Valenčić smatra da su za duge liste čekanja odgovorni šefovi klinika u bolnicama koji bi trebali organizirati posao.
“Oni već 50 godina ne odgovaraju ni za što iako u Pravilniku o klinikama stoji da je predstojnik klinike osoba odgovorna za cjelokupni posao. A kad dođe stani-pani, njih nitko ne dira. Zbog izostanka odgovornosti nema ni edukacije mlađih liječnika. Mlađi se ‘šlepaju’ uz starije i često zbog toga odlaze van. Tamo zaista rade posao koji trebaju raditi, a kod nas specijalizanti u bolnicama doslovno smetaju. Stariji ih guraju od sebe i sebi uzimaju pacijente, dok mlađi mogu samo obavljati neke posliće oko tih pacijenata”.
Jedino mu Beroš odgovorio, ali…
Valenčić kaže kako je gotovo svim dosadašnjim ministrima zdravstva, uključujući i aktualnu ministricu, nudio svoje usluge da nauče nešto iz njegovog stručnog i životnog iskustva, posebno u vezi organizacije posla. Međutim, nitko od njih nije pokazao interes.
“Jedino mi je Beroš odgovorio da će se javiti kad bude imao vremena, ali nije se nikad javio. Čujte, to su ljudi koji sve znaju. Ne treba njima netko tko će im nešto tumačiti”, dometnuo je ironično.
Valenčić ne vidi kako bi se uz postojeću organizaciju rada u bolnicama problem dugih listi čekanja mogao riješiti.
“Sve je, ponavljam, u sustavu odgovornosti. Kada bi se uspostavio takav sustav, oni koji se ne osjećaju sigurnima da rukovode i odgovaraju za eventualne greške ne bi se ni usudili biti na tim mjestima”, ustvrdio je na kraju za N1.
