
‘Svaki urednik je bio zatvoren u svojim sobicama s novinarima. Te pregrade su zapravo bili drveni ormari koje su služile kao novinarske arhive. I u to vrijeme je bilo opasno. Taj neboder po meni nikad nije bio siguran’, govori Zlatko Herljević
“Tko je proveo 30 godina novinarske karijere u Vjesniku ne može se osjećati dobro”, rekao nam je dugogodišnji novinar i urednik Vjesnika i Večernjaka Zlatko Herljević nakon što je požar progutao kultni zagrebački neboder. Dodao je da ga je zatekla ta prva vijest, piše Net.hr.
“Kad vidiš te plamene jezičke kako gutaju nešto gdje si ti nekad radio, naravno da ti je teško”, dodao je.

Taj neboder ima svoju povijest. Počelo ga se graditi prije poplave. A za vrijeme poplave je poplavljen jer je bio izgrađen samo prvi kat. Herljević se prisjetio kako je sama zgrada koncipirana. Radio je kao novinar 12 godina, a zatim je 18 godina bio urednik u Vjesniku. Kratko vrijeme i glavni urednik.
“Redakcije su bile koncipirane na stari način i to je sada i problem. Imali ste sobice s redakcijama, a bile su odvojene drvenim pregradama, odnosno panelima. Svaki urednik je bio zatvoren u svojim sobicama s novinarima. Te pregrade su zapravo bili drveni ormari koje su služile kao novinarske arhive. I u to vrijeme je bilo opasno. Taj neboder po meni nikad nije bio siguran”, rekao je i dodao kako tada nije bilo zakona o pušenju i pušilo se o redakciji.
‘Tragedija bi bila nezamisliva’
“Mene iskreno čudi da tada već nije došlo do nekog požara”, rekao je. S obzirom na to da je sve bilo puno papira i na broj ljudi koji je tamo radio, tragedija bi bila nezamisliva. Veliki problem bio je i u ventilaciji jer je bila centralna, a prozori se nisu dali otvoriti.
“Da se tada dogodio neki požar bilo bi 500, 600, možda 1000 mrtvih. Ne smijem ni zamisliti što bi bilo”, rekao je. Vjeruje da se neboder ne može obnoviti jer je temperatura rastopila “sve živo”. Spominjali su temperature od 1500 stupnjeva, dodaje. Ipak, koliko god bio lijep, nije bio zaštićen kao spomenik kulture. Zadnjih 20 godina izgledao je katastrofalno. Nije bio u neboderu od sredine 90-ih pa ne zna u što su se redakcije prenamijenile.
“Država je većinski vlasnik zgrade, a 2011. godine Večernji je naprasno i po meni potpuno bespotrebno preseljen u Buzin. Nekome je sigurno za oko zapeo taj teren. To je najbolji građevinski teren u Zagrebu, to je moje skromno mišljenje, a vrijeme će pokazati, što se stvarno dogodilo”, rekao je i dodao da će ovime najviše profitirati “građevinska mafija”.
Tko će zaraditi?
“Država će sad sigurno prodavati svoj dio ili će država možda nešto na tom dijelu raditi”, dodao je. On se pak nada da će na mjestu nebodera osvanuti sjedište Vlade.
“Linić je 2012. rekao ‘Vjesnik je mrtav’ i iselio nas, uz znanje gospodina Milanovića”, rekao je i dodao kako ih je trebalo fizički odstraniti, a tada su ugasili i najstarije novine u Hrvatskoj.

“Ja sam 2005. ili 2006. godine iz dobro informiranog izvora čuo da se tu planira graditi šoping centar”, rekao je i objasnio da je Vjesnik na najboljoj lokaciji u gradu. Na mjestu gdje je bila tiskara, trebala je biti ogromna podzemna garaža.
“Taj čovjek kaže da je čak vidio projekt i maketu. Koji tajkun je stajao iza toga, mogu samo pretpostaviti – a to je Todorić koji je i preuzeo Vjesnikove kioske. Tada više ni novine nisu bile važne. Očito je bilo važnije da se prodaju bombice mirogojčeka”, dodao je. Herljeviću je čudno da Andrej Plenković koji je 10 godina na vlasti nije uspio razriješiti taj gordijski čvor.
‘Slavonskom avenijom se više neću voziti…’
“Sada će se neboder srušiti jer je sigurno i Korlaet rekao Tomaševiću da od toga nema ništa, tu su savijene šipke i tu mi ne možemo ništa napraviti”, kaže. Ono čemu se Herljević nada je da nikne nova zgrada iste crvene boje.
“Da kad sunce udari da se zrcali, a ne kao zadnjih 10 godina da pola prozora fali”, dodaje. Taj neboder je sada opasan.
“Ne znate hoće li neki jaki vjetar nešto srušiti. Ja se Slavonskom avenijom više neću voziti”, kaže i zaključuje:
“Najveći apsurd je što na vrhu zgrade i dalje, unatoč požaru, stoji natpis Vjesnik i Večernji. To kao da novinari poručuju – mi se ne damo”, piše Net.hr.







