Čovjeku čiji je medicinski tim prije točno 55 godina izveo prvu uspješnu transplantaciju bubrega u tadašnjoj državi – pok. prof. dr. sc. Vinku Frančiškoviću – u srijedu, 4. veljače 2026. svečano je otkrivena je bista u Aleji velikana u parku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Bistu su svečano otkrili v. d. dekana Medicinskog fakulteta prof. dr. sc. Josip Španjol, ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Rijeka prof. dr. sc. Alen Ružić i lći pok. prof. Frančiškovića gđa Zorica Frančišković Petrošić.
Otvorenju su nazočili i rektor Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Goran Hauser i prorektorica za znanost i umjetnost prof. dr. sc. Marina Šantić, kao i brojni članovi medicinske i akademske riječke zajednice. Prof. dr. sc. Amir Muzur, pročelnik Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini i povjesničar medicine iznio je pregled ključnih doprinosa prof. Frančiškovića riječkoj i hrvatskoj medicini.
Bista prof. Frančiškovića peta je u nizu u Aleji velikana, a djelo je akademskog kipara Hrvoja Urumoviuća, redovotog profesora na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
Vinko Frančišković rođen je u Rijeci godine 1919. Gimnazijsko obrazovanje stjecao je u Rijeci, Torinu i Trentu. Medicinu je diplomirao u Padovi 1943. Specijalizirao je kirurgiju u Vojnoj medicinskoj akademiji u Beogradu 1949. Bio je voditelj kirurških odjela u vojnim bolnicama u Lovranu i Puli. Godine 1961. habilitirao se na Medicinskome fakultetu u Rijeci te postao docent i predstojnik Kirurške klinike u Bolnici ”Dr. Zdravko Kučić”. Izvanredni profesor postao je 1966., redoviti profesor 1971., kada je izabran i za dopisnoga člana HAZU-a. Bio je vrhunski i vizionarski kirurg. Godine 1967. pod njegovim je vodstvom započeo rad Centra za eksperimentalnu kirurgiju, rad na otvorenom srcu uz primjenu izvantjelesnog krvotoka. Godine 1966. započelo je suvremeno liječenje kronične renalne insuficijencije osnivanjem prvog Centra za dijalizu u tadašnjoj Jugoslaviji. Godine 1971. izveo je uspješno prvu transplantaciju bubrega i uveo Rijeku u sam vrh hrvatske i europske medicine. Osnivač je Jugoslavenske zajednice za dijalizu i transplantaciju. Objavio je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova. Bio je član mnogobrojnih međunarodnih medicinskih društava. Dobio je niz društvenih priznanja, među kojima Zlatnu plaketu i Nagradu Grada Rijeke. Umro je u Rijeci 1984.
