Ako ste primijetili da su zajedno u istoj grupi Indijac, Ukrajinac i Meksikanac, ni to nije slučajno
Za skupinu polaznika tečaja hrvatskog jezika pri Isusovačkoj službi za izbjeglice u Dubravi ovo je poseban dan – pristupaju ispitu početne razine, koji se sastoji od pismenog i usmenog dijela.
Situacija im nije bila jednostavna, osobito uz prisutnost kamere i mikrofona, no neki su ipak odlučili pokazati što su dosad naučili.
“Ja sam Sandeep. Imam 32 godine, dolazim iz Indije, and everything is jako lijepa Hrvatska. Radim u taksiju u Zagrebu”, priča nam Sandeep Singh. “Ja sam Ricardo Miranda, imam 31 godina, odakle, iz Meksika. I živim u Hrvatskoj tri godine i pol”, rekao je Ricardo za RTL Danas.hr.
Iako im pohađanje tečaja nije obvezno, svi ulažu trud, premda im učenje nije lako. Izazovno je i nastavnici, posebno zato što neki polaznici na početku ne govore ni engleski jezik. “Svakako je jako kreativan proces, i uključuje puno raznih vještina, od glume do pričanja priča, tako da zna biti jako zabavno”, kaže Marta Žigrović koja im predaje hrvatski.
Različite skupine
Ako ste uočili da su u istoj skupini Indijac, Ukrajinac i Meksikanac, to nije slučajnost. “Zapravo, baš želimo različite skupine, to je teže za profesore i jako sam zahvalna što uopće pristaju na to, jer kao što ste vidjeli, ovdje zaista ima različitih nacionalnosti i različitih jezičnih pozadina, i nije im svima zajednički engleski, ali je to dobro za njih. Integracija počiva na tome da prihvaćamo različitost”, kaže Ana Marčinko, voditeljica ureda Isusovačke službe za izbjeglice u Hrvatskoj.
Upravo zato polaznici iz različitih zemalja mogu međusobno pomagati u učenju. “Malo po malo idemo, razgovaramo sve, i razumijemo puno…”, kaže Ricardo, dok Sandeep navodi što najradije jede: “ćevapi, burek, turkish tortilla, kebab… jako volim jesti burek, kebab…”
Za vrijeme trajanja pismenog dijela ispita, Harpreet Singh, koji je tečaj pohađao prošle godine, ispričao nam je kako je učio hrvatski jezik radeći kao majstor za knauf. “Ne može bez jezika ovdje ništa, i onda sam uzeo knjige i kad stignem kući, onda čitam knjige i po noći, malo po malo. Najteže je reći Lj, Nj, to je meni malo teško. Jer imamo Lj i Nj zajedno, imamo takve riječi, i to je meni malo teško, ne mogu govoriti to. Ali zato treba malo praksa, vježbati i to. Ali to sve, kad vježbamo, malo malo i to sve ide”, priča Harpreet.
Izmjene Zakona o strancima
Početna razina tečaja obuhvaća osnove potrebne za svakodnevni život – od upoznavanja i pozdrava do brojeva, dana u tjednu, boja i dijelova tijela. Profesorica potvrđuje da su polaznici iznimno motivirani za učenje. “Stranim radnicima je jezik veliki dio egzistencije, njima jezik znači bolje uvjete na poslu, bolji položaj kod poslodavca, tako da oni imaju veliku motivaciju i to se vidi. Zapravo je jako lijepa prilika predavati ovdje”, iskrena je Marta.
Potreba za nastavnicima poput Marte mogla bi dodatno porasti ako stupe na snagu izmjene Zakona o strancima, prema kojima bi strani radnici nakon godinu dana boravka morali položiti ispit iz hrvatskog jezika. Dosad je priliku za učenje hrvatskog iskoristilo tek nekoliko stotina od više od sto tisuća stranih radnika koji se trenutačno nalaze u zemlji, a mnogima radne obveze ne ostavljaju dovoljno vremena za pohađanje nastave.
“Ako ljudi rade svakodnevno i rade do četiri, pet popodne, onda je jako teško ići na tečaj jezika koji je u 11 ujutro. Zbog toga, mi većinom imamo tečajeve u večernjim satima i vikendom, kada su oni slobodni i mogu funkcionirati da uče jezik. Ono što nas zabrinjava, kada se taj zakon donese, jest hoće li biti kapaciteta za provedbu toga”, ističe Ana Marčinko.
U nadležnom ministarstvu smatraju da su trenutačni kapaciteti dostatni. Ostaje pitanje hoće li biti dovoljno nastavnika kakve polaznici cijene i hoće li ubuduće ispite istodobno polagati znatno veći broj kandidata, a ne tek dvadesetak kao sada, piše Net.hr.
