Šestak je bio čovjek iznimna talenta u kojem su se spajale osobine i kvalitete kompletnog kazališnog umjetnika
U riječkom je Kazalištu održana je komemoracija Slavku Šestaku, dugogodišnjem prvaku Hrvatske drame koji je preminuo u Rijeci u 88. godini života. Šestak je bio čovjek iznimna talenta u kojem su se spajale osobine i kvalitete kompletnog kazališnog umjetnika.
Šestak je, kako je rečeno tijekom komeracije, bio svestrani glumac koji je cjelokupnim svojim opusom i umjetničkim djelovanjem utkan u kulturno biće grada Rijeke, čijem je kazalištu bio odan još od 1953. godine.
Od preminulog prvaka riječkog Kazališta, legendarnog riječkog glumca Slavka Šestaka prigodnim govorima oprostili su se Marin Blažević, intendant HNK Ivana pl. Zajca; Vojko Obersnel, gradonačelnik Grada Rijeke; Goran Petrc, pročelnik Ureda županije; Jelena Kovačić, ravnateljica Hrvatske drame riječkog Kazališta; Olivera Baljak, glumica Hrvatske drame i Elvia Nacinovich, glumica ansambla Talijanske drame riječkog HNK.
Nakon umirovljenja, Šestak je bio jedan od najvjernijih gledatelja svih produkcija kazališta, naglasio je intendant Blažević, navodeći kako je svojim radom, zalaganjem, ponašanjem na sceni i izvan nje, Šestak utjelovio kulturu osobe za koju kazalište nije prestalo silaskom sa scene, jer glumac cijeli život ne radi na ulozi, već na sebi.
Vojko Obersnel, gradonačelnik Grada Rijeke kazao je kako je Šestak, ostvario nezaboravne uloge kojima je ostavio dubok trag u kazalištu i riječkoj kulturi, za što mu je dodijeljena Godišnja nagrada Grada Rijeke još davne 1961.g., a potom i Nagrada za životno djelo.
Slavko Šestak, kao čovjek i kao umjetnik pomicao je granice glumačkih kreacija, bio podjednako dobar u dramskim i komičnim ulogama, u operetama, plesao je, glumio i pjevao, bio svestrana i cjelovita ličnost, uvijek zaigran i zaljubljen u kazalište.
Slavko Šestak rođen je u Karlovcu gdje je završio gimnaziju i srednju glazbenu školu da bi potom nastavio studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prvi je glumački nastup ostvario u rodnom gradu, a prvi profesionalni angažman u splitskom Narodnom kazalištu, u sezoni 1950/51.
Godine 1953. prelazi u riječko Narodno kazalište „Ivan Zajc“ kojem je ostao vjeran cijeli svoj glumački vijek.
Jednako uspješno i suvereno tumačio je uloge iz klasičnoga i suvremenoga svjetskog repertoara, od Mercutia u „Romeu i Juliji”, Cassia u „Otelu”, Vratila u „Snu Ivanjske noći” i Kralja Leara, Williama Shakespearea; Fortunata u „Ribarskim svađama” Carla Goldonija; Markiza od Posea u „Don Carlosu” Friedricha Schillera; Gradonačelnika u „Revizoru” N. V. Gogolja; Gajeva u „Višnjiku” A. P. Čehova; Starca u „Stolicama” E. Ionescoa ili Toma u „Staklenoj menažeriji” T. Williamsa. Osobito se istaknuo ulogama u djelima hrvatskih autora Marina Držića (Skup, „Dundo Maroje”), Ivana Gundulića (Divjak, „Dubravka”), Miroslava Krleže (Krešimir Horvat, „Vučjak”; Puba, „Gospoda Glembajevi”; Aurel, „Leda”; Doktor, „Na rubu pameti”), Mirka Božića (Blaž Bogdan, „Pravednik”) i Drage Gervaisa (Celestin, „Duhi”; Admiral, „Karolina Riječka”).
Zahvaljujući svom višestrukom talentu, zapažene je uloge ostvario i u mjuziklu te rock-operi („My Fair Lady”, „Poljubi me, Kato”, „Karolina Riječka”).
U svojoj bogatoj glumačkoj karijeri dobio je velik broj nagrada i priznanja, poput nagrada UDUH-a (za ulogu Mokorela u Borovoj „Zvijezde su vječne”, Vratila u Shakespeareovu „Snu Ivanjske noći”, Ruzantea u „Muškarčinu”, Martina u Hadžićevu „Hitleru u partizanima”, Mikca u Brešanovoj „Svečanoj večeri u pogrebnom društvu”, Sempronia u Achardovoj „Celestini”), Nagrade Vladimira Nazora za ulogu Gradonačelnika u Gogoljevu „Revizoru”, Nagrade Revije musicala za Profesora Higginsa u „My Fair Lady”, Nagrade na susretu kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu za Gervaisovog Celestina u „Duhima”, te nagrade Grada Rijeke za ulogu Mokorela u predstavi „Zvijezde su vječne” kao i Nagrade Grada Rijeke za životno djelo na području kazališne umjetnosti.
Dama iz Maxima – 11.1.1991. (General Petypon du Grele) – sa Zrinkom Kolak Fabijan i Oliverom Baljak
Na poziv legende riječkog kazališta, prvaka riječkog Kazališta Nenada Šegvića, rodbina, publika i znanci oprostili su se od popularnog Šece dugotrajnim pljeskom.
Nakon komemoracije, u predvorju Kazališta otvorena je knjiga sućuti.
