Nakon punih 58 godina ponovno su se okupili nekadašnji učenici Građevinske tehničke škole u Rijeci, generacija 1967./1968., kako bi obilježili godišnjicu mature i prisjetili se školskih dana, mladosti i prijateljstava koja su obilježila jedno važno životno razdoblje.
Susret je protekao u toplom i vedrom ozračju, uz pregršt uspomena, anegdota i razgovora o životnim putovima kojima su krenuli nakon završetka školovanja. Iako je od njihovih srednjoškolskih dana prošlo gotovo šest desetljeća, zajednička sjećanja i prijateljske veze ostale su jednako snažne.
Druženju su prisustvovali Dragica Badurina, Vera Bakarčić, Zorko Blačić, Zdravko Fabijanić, Gabriela Göstl, Boris Grgurić, Karmen Krnelić, Ante Lovrić, Milorad Milošević, Tarcizio Mužić, Biserka Pešćica, Vasilija Šestan, Emil Šverko, Valjka Trinajstić i Žarko Violić.
Iako su ih godine i život odveli na različite strane, susret je pokazao kako vrijeme ne može izbrisati uspomene na zajedničko odrastanje, školske klupe i prijateljstva stvorena u mladosti.
Neki od nekadašnjih kolega ovoga puta nisu mogli prisustvovati okupljanju, među njima Janko Barč, Marija Čapo, Petra Čubranić, Žarko Gačić, Josip Hrvatin, Radivoj Ivanić, Mladen Kovačić, Josipa Kružić, Boja Prica, Žarko Španjol i Darko Tuhtan, uz šaljivu opasku njihovih kolega kako ih za izostanak čeka „ukor razrednika“.
Posebno emotivan trenutak bio je prisjećanje na školske kolege koji više nisu među njima. Sudionici susreta odali su počast Čedomiru Dunatu, Željku Fančiškoviću, Mirjani Generalović, Antonu Hameru, Borisu Hrvatinu, Veri Kalčić, Ivici Kesiću, Aldu Stanislavu Rasporu, Katici Rudelić, Vladimiru Ščerbeu i Božici Vujnović. Njihova imena i uspomene na zajedničke dane ostaju trajno sačuvani u sjećanjima njihovih prijatelja i kolega.
Ovakvi susreti još jednom potvrđuju kako godine prolaze, ali ne mogu izbrisati uspomene na mladost, zajedništvo i prijateljstva koja su nastala u školskim klupama. Kada čovjek zastane i shvati da je od mature prošlo 58 godina, a da još uvijek ima ljude s kojima može podijeliti uspomenu, osmijeh ili stisak ruke, jasno je koliko takvi susreti imaju vrijednost.
Sudionici su na kraju izrazili želju da se ponovno okupe i iduće godine te nastave njegovati prijateljstva koja uspješno odolijevaju vremenu već više od pola stoljeća.
