Može li virtualni svijet pomoći da se u stvarnom životu donesu bolje odluke? U Hrvatskoj je 85 osuđenika dosad sudjelovalo u projektu rehabilitacije uz pomoć VR naočala, a interes je toliki da se već stvaraju liste čekanja
Naočale za virtualnu stvarnost najčešće se povezuju sa zabavom i igrama, no u Hrvatskoj se koriste i kao dio rada s počiniteljima kaznenih djela.
Program uključuje teorijski dio, iskustvo virtualne stvarnosti te završnu evaluaciju. Susreti se održavaju jednom tjedno ili svaka dva tjedna, a cijeli program traje dok se ne odradi četiri do šest susreta.
“Prvo radimo kroz teorijski dio, kroz bilježnicu, a onda ulazimo u iskustvo VR-a, a na kraju evaluacija svega”, objašnjava Tanja Novosel, probacijska službenica.
U projektu je dosad sudjelovalo 85 hrvatskih osuđenika. Korištenjem virtualne stvarnosti uče kako reagirati na različite situacije s kojima bi se mogli susresti u svakodnevnom životu.
Tako se, primjerice, korisnik nakon stavljanja VR naočala može naći u situaciji u kojoj nije platio stanarinu te mora odlučiti kako će riješiti nastali problem.
Osim financijskih poteškoća, virtualne simulacije obuhvaćaju i problemske situacije povezane s obiteljskim i poslovnim sukobima, kao i rizične situacije u prometu.
Pogreške bez posljedica
Jedna od simulacija prikazuje putovanje od jedne do druge lokacije, no tijekom puta dolazi do problema – vlak kasni ili ga uopće nema. Sudionik tada mora sam odlučiti kako će reagirati.
“Nekakvi klasični stilovi reagiranja osuđenika su ili impulzivan stil ili izbjegavajući. Upravo to želimo izbjeći i želimo osvijestiti da postoje alternative”, kaže Vesna Zelić Ferenčić, koordinatorica projekta.
Velika prednost virtualnog okruženja jest mogućnost pogreške bez stvarnih posljedica. Sudionici istu situaciju mogu pokušati riješiti više puta i pritom učiti iz vlastitih odluka.
“Nudi mu se na neki način puno mogućnosti da ima bezbroj pogrešaka, a za to ne snosi nikakve sankcije. Jednostavno to doživljavaju kao igru, kao nešto novo, ne doživljavaju to kao učenje, nego kao nešto potpuno novo. Ali prije svega, mi znamo da je velika korist”, kaže Maja Vučić Blažić, voditeljica Odjela tretmana u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu.
Dosadašnja iskustva pokazuju da su osuđenici ovakav oblik rada prihvatili vrlo pozitivno.
“VR je jedno uranjajuće iskustvo gdje oni baš dožive jedan ‘a-ha’ moment. Ima tu nešto za mene što ja mogu naučiti. Mogu to povezati sa svojim svakodnevnim životom, sa sobom, a to onda znači da je proces učenja uspješan”, kaže Tanja Novosel.
U Zatvorskoj bolnici već postoji lista čekanja
U zagrebačkoj Zatvorskoj bolnici interes za uključivanje u program posebno je velik.
“Kada se spomene VR, mi imamo doslovce listu čekanja. Kad ću se ja uključiti u program, kad ja mogu isprobati? Tako da je zaista veliki interes”, ističe Maja Vučić Blažić.
Osim 85 osuđenika, u projekt je bilo uključeno i 90 službenika koji su prošli edukaciju za korištenje virtualne stvarnosti u radu. Edukacija je obuhvatila rad kroz osam virtualnih scenarija.
Namjera edukacije bila je omogućiti da se ovaj način rada nastavi primjenjivati i nakon završetka projekta.
„Cilj nam je bio omogućiti održivost i omogućiti jedno cjeloživotno učenje i kontinuitet edukacije za službenike koji rade u zatvorskom sustavu i tretmanu. Kako za nove službenike, tako i za službenike koji dugo rade u sustavu“, kaže Vesna Zelić Ferenčić.
Iako projekt završava, virtualna stvarnost ostaje u sustavu. Oko 20 kompleta VR naočala nastavit će se koristiti u radu s osuđenicima, uz nadu da će im iskustva stečena u virtualnom okruženju pomoći da u stvarnim situacijama donose kvalitetnije odluke, prenosi Danas.hr.
