Kako navode iz USKOK-a, riječ je o kaznenom predmetu u kojem se provodi istraga protiv većeg broja okrivljenika
Zbog velikog interesa javnosti, USKOK je na svojim stranicama omogućio uvid u rezultate vještačenja zaštite okoliša provedenog na lokaciji bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu, kao i u analizu prisutnosti i koncentracije PFAS spojeva u otpadu pronađenom na lokaciji u Gospiću. Državni odvjetnik Ivan Turudić jučer je najavio da će rezultati biti objavljeni danas.
Iz USKOK-a pojašnjavaju kako je riječ o kaznenom predmetu u kojem se provodi istraga protiv većeg broja okrivljenika. Sumnja se da su oni, djelujući kao članovi zločinačkog udruženja, počinili više kaznenih djela protiv okoliša i gospodarstva.
Premda je kazneni postupak nejavan, USKOK je odlučio omogućiti uvid u dio dokumentacije, pozivajući se na odredbu članka 23. stavka 5. Poslovnika Državnog odvjetništva te opravdani interes javnosti.
Objavljena dokumentacija obuhvaća Nalaz i mišljenje vještaka zaštite okoliša za lokaciju kompleksa bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu, Kukalj, kao i dopunu tog nalaza. Dokumentaciju je, prema nalogu USKOK-a, izradio Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Prisutnost i koncentracija PFAS spojeva
U javnosti je objavljeno i Mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koje se odnosi na prisutnost i koncentraciju PFAS spojeva u otpadu na lokaciji u Gospiću, u Bilajskoj ulici 50. I ova je analiza provedena po nalogu USKOK-a.
PFAS spojevi su skupina kemijskih tvari vrlo velike postojanosti, a zbog njihove dugotrajne prisutnosti u okolišu često ih se naziva i “vječnim kemikalijama”. Njihova prisutnost u otpadu i okolišu posebno je važna zbog mogućeg utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš. USKOK je ovu dokumentaciju omogućio javnosti na uvid u sklopu istrage koja se odnosi na sumnje u počinjenje više kaznenih djela povezanih s gospodarenjem otpadom, zaštitom okoliša i gospodarstvom.
Benkovac
Na području bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu, Kukalj, pronađena je velika količina heterogenog otpada, čija se ukupna količina procjenjuje na oko 6.427 tona. Analizom uzoraka potvrđena je prisutnost mikroplastike, među kojom su pronađena sintetička vlakna i čestice gume.
Mikroplastika je evidentirana i izvan samog odlagališta, otprilike 20 do 30 metara od njegovih granica, što upućuje na mogućnost njezina širenja u okoliš. U pojedinim uzorcima vještaci su također pronašli povišene koncentracije metala, uključujući bakar, cink, olovo i antimon. Posebno su se osvrnuli na antimon, za koji je utvrđeno da je mobilniji, odnosno da se može kretati kroz okoliš.
Procjena prema kriterijima svojstva opasnosti HP14 – ekotoksično pokazala je da su u analiziranim uzorcima zabilježene vrijednosti iznad propisanog praga. Ipak, biološka ispitivanja koja su provedena nisu potvrdila akutnu ekotoksičnost eluata. Istraživanjima nije utvrđeno onečišćenje izvorišta pitke vode, no zbog specifičnosti krškog terena i činjenice da se otpad ondje dugotrajno zadržava, vještaci upozoravaju kako se mogućnost budućeg širenja onečišćenja ne može u potpunosti isključiti. Prema upozorenjima vještaka, mikroplastika zbog svoje postojanosti predstavlja dugotrajan problem za okoliš. Postoji i mogućnost njezina dodatnog usitnjavanja te širenja putem vjetra i oborinskih voda.
Zaključno, uklanjanje otpada i sanacija lokacije uvelike bi smanjili mogućnost njegova daljnjeg širenja, kao i potencijalni rizik za okoliš. Međutim, sanaciju nije moguće provesti u kratkom vremenskom razdoblju zbog količine otpada, tehničke složenosti zahvata i zahtjevnosti samog terena.
Cijeli nalaz i mišljenje vještaka možete pogledati OVDJE.
Dopuna nalaza iz Benkovca
U dopuni nalaza vještaci zaštite okoliša utvrdili su da odloženi otpad na lokaciji bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu predstavlja potvrđeni izvor mikroplastike. U svim analiziranim uzorcima otpada pronađeni su polimerni fragmenti i sintetička vlakna, uz znakove njihova mehaničkog trošenja.
Mikroplastika je pronađena i izvan samog tijela odlagališta, na udaljenosti od približno 20 do 30 metara od njegova ruba. Raspored pronađenih čestica, osobito sjeverno i sjeveroistočno od odlagališta, u skladu je s mogućnošću njihova širenja vjetrom. Vještaci kao drugi mogući put širenja navode oborinske vode, koje mogu ispirati sitne plastične čestice i prenositi ih prema nižim dijelovima terena.
Zbog karakteristika krškog terena ne može se isključiti ni mogućnost prijenosa mikroplastike u podzemlje, iako se na temelju provedenog uzorkovanja ne može utvrditi njegov točan smjer, dubina ni doseg. U nalazu se upozorava da je riječ o dugotrajnom okolišnom problemu, jer se mikroplastika teško razgrađuje, dok se veći plastični komadi mogu nastaviti usitnjavati u sve manje čestice.
Vještaci navode da opasnost za okoliš nije zanemariva upravo zbog postojanosti mikroplastike te mogućnosti njezina daljnjeg širenja vjetrom i oborinskim vodama. Istodobno, vještaci naglašavaju da nije moguće utvrditi ukupnu količinu mikroplastike koja se već proširila izvan odlagališta niti precizno odrediti krajnji doseg njezina širenja.
Zaključno, vještačenje potvrđuje da je do lokalnog širenja mikroplastike izvan područja odlagališta već došlo, zbog čega bi uklanjanje otpada i sanacija lokacije smanjili mogućnost njegova daljnjeg širenja u okoliš.
Dopunu nalaza iz Benkovca pogledajte OVDJE.
PFAS spojevi pronađeni u otpadu i podzemnim vodama u Gospiću
Analiza Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo potvrdila je prisutnost takozvanih “vječnih kemikalija”, odnosno PFAS spojeva, u otpadu i podzemnim vodama na području industrijskog kompleksa u Gospiću, na adresi Bilajska ulica 50. HZJZ je ispitao tri uzorka otpada, odnosno njihove eluate, kako bi se utvrdilo postoji li mogućnost ispiranja PFAS spojeva iz otpada u okoliš. Od ukupno 20 analiziranih PFAS spojeva, u uzorcima je pronađeno njih šest: PFBA, PFBS, PFHxA, PFPeA, PFOA i PFHpA.
Količina detektiranih PFAS spojeva u analiziranim uzorcima kretala se od 2,43 do 6,17 mikrograma po kilogramu suhe tvari. Najveći udio imao je PFBS, koji je, ovisno o uzorku, činio između 38,5 i 72,4 posto ukupno utvrđenih PFAS spojeva.
Stručnjaci HZJZ-a potom su ispitali i podzemne vode iz tri piezometra, odnosno mjernih bušotina smještenih neposredno uz kompleks. U njima su pronađena četiri PFAS spoja: PFBA, PFBS, PFHxA i PFPeA.
Najveća ukupna koncentracija zabilježena je u jednom od piezometara i iznosila je 0,2005 mikrograma po litri. U drugom piezometru izmjereno je 0,0071 mikrograma po litri, dok su vrijednosti u trećem bile ispod granice detekcije.
Pritom je važno naglasiti da HZJZ dobivene rezultate ne opisuje kao koncentracije karakteristične za teško onečišćene lokacije. U mišljenju se, naprotiv, navodi da su utvrđene koncentracije PFAS spojeva u podzemnim vodama niže u odnosu na razine koje se uobičajeno bilježe u blizini onečišćenih odlagališta otpada.
Unatoč tome, činjenica da su PFAS spojevi pronađeni i u otpadu i u podzemnim vodama potvrđuje njihovu prisutnost na lokaciji te pokazuje da se dio tih spojeva može kretati iz otpada prema podzemnim vodama. Iz HZJZ-a objašnjavaju da se pojedini PFAS spojevi različito ponašaju u okolišu. Kratkolančani PFAS spojevi lakše prolaze kroz vodu, dok se dugolančani uglavnom više zadržavaju u otpadu i tlu.
Nalaz stoga ne upućuje na veliko ili akutno onečišćenje podzemnih voda, ali potvrđuje prisutnost PFAS spojeva u okolišu na lokaciji. To je važno u kontekstu istrage, kao i procjene mogućeg dugoročnog utjecaja otpada na okoliš.
Drugim riječima, analiza HZJZ-a pokazala je prisutnost PFAS spojeva u otpadu, a isti su spojevi potvrđeni i u podzemnoj vodi. Međutim, izmjerene koncentracije zasad su znatno niže od onih koje se povezuju s izrazito onečišćenim lokacijama.
Priloženo je i mišljenje HZJZ-a, objavljeno OVDJE.
