Voda iz javne vodoopskrbe na području Ličko-senjske županije te otoka Paga i Raba zdravstveno je ispravna i sigurna za piće, pokazali su najnoviji rezultati izvanrednog uzorkovanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Posebna pozornost ponovno je bila usmjerena na PFAS spojeve, poznate i kao „vječne kemikalije“, no ni u jednom analiziranom uzorku nisu pronađeni u mjerljivim koncentracijama.
Novo uzorkovanje provedeno je od 21. do 24. rujna, a analizirano je 29 uzoraka vode uzetih sa slavina. Obuhvaćene su zone opskrbe Gospić 1, Senj, Tonkovića vrilo, Mrđenovac, Novalja, Povljana, Pag sjever, Pag jug i Rab Primorje.
Prema HZJZ-u, PFAS spojevi ni u jednom uzorku nisu utvrđeni iznad granice određivanja.
Dosad analizirano 150 uzoraka
U sklopu dosadašnjih izvanrednih kontrola ukupno je analizirano 150 uzoraka vode, a rezultati potvrđuju zdravstvenu ispravnost vode koju građanima distribuira javni isporučitelj.
Ipak, zabilježena su dva pojedinačna odstupanja. U jednom uzorku vode sa slavine pronađena je povišena koncentracija željeza, dok je u drugom utvrđena povišena koncentracija aluminija.
HZJZ je analizirao i sirovu, odnosno neobrađenu vodu s izvorišta Mrđenovac, Tonkovića vrilo i Hrmotine. Kemijski nalazi, uključujući analize metala i PFAS spojeva, bili su uredni. Zabilježena su uobičajena mikrobiološka odstupanja karakteristična za neobrađenu vodu.
Iz Zavoda pritom naglašavaju da takva voda ne dolazi izravno do građana. Prije ulaska u javni vodoopskrbni sustav prolazi obradu i dezinfekciju, a analize vode na mjestima potrošnje pokazale su da je nakon tog postupka mikrobiološki i kemijski ispravna.
Izvanredno uzorkovanje nastavit će se prema dinamici koju je odredilo Stručno povjerenstvo za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji. Voda iz javnog vodoopskrbnog sustava kontrolira se jednom tjedno, dok se sirova voda iz crpilišta uzorkuje dva puta mjesečno. Novi rezultati objavljuju se jednom tjedno.
PFAS je naziv za veliku skupinu sintetskih spojeva koji se desetljećima koriste zbog otpornosti na vodu, masnoću, toplinu i kemijske utjecaje. Budući da se iznimno sporo razgrađuju i mogu dugo ostati prisutni u okolišu, često ih se naziva „vječnim kemikalijama“, piše Net.hr.
